Pred nama je novi oblik zalaganja za reproduktivna prava žena, sukladno tehnološkom razvoju. Brojni autori i autorice stvaraju video igre, LARP-ove ili VR dokumentarne filmove kako bi osvijestili publiku o teškoćama s kojima se žene susreću prilikom odluke o pobačaju.
Jedna od njih je The Abortionists, igra smještena u Chicagu, 1972. godine. Temeljena na istinitoj priči o kolektivu Jane, skupini koja je prije značajne sudske odluke Roe v. Wade, kada je pobačaj bio protuzakonit, omogućavala ženama pristup pobačaju. Iako su članice i članovi skupine u početku pacijentice upućivale liječnicima, shvativši da muškarac iz njihovih redova koji je bio zadužen za izvođenje zahvata zapravo nije školovani liječnik, odlučile su stvar uzeti u svoje ruke. Premda i same bez medicinskog obrazovanja, educirale su se o tehnici i osigurale prekid trudnoće za više od 100 žena. Tek su 1972. uhićene, ali su ubrzo oslobođene sukladno sudskoj odluci Roe v. Wade. Igra, temeljena na opisanom pokretu, prati tri žene, feministkinje koje ilegalno omogućuju prekid trudnoće. U igri The Abortionists, igrači/ce raspravljaju o pravima žena, savjetuju ih i izvode pobačaj te se upoznaju s mogućim poteškoćama pri njegovom ostvarenju.
U SAD-u nastala je i igra Trapped, bazirana na kartaškoj igri “Hodaj u mojim cipelama” (“Walk in my shoes”) koju su osmislile Specijalistice za žensko zdravlje (WHS) kako bi ukazale na česte zapreke pristupu sigurnom pobačaju. Zahvaljujući Kate Bertash, nastala je računalna igra u kojoj iračice prolaze scenarij od spoznaje da su trudne do odluke o prekidu ili nastavku trudnoće. Put je često otežan nedovoljnim sredstvima, otežanim pronalaskom odgovarajuće ustanove ili nemogućnošću uzimanja slobodnih dana. Time je kreatorica htjela ukazati na ograničenu dostupnost pobačaja, potenciranu tzv. TRAP zakonima.
Osim toga, jedna od čestih otegotnih okolnosti koja pobačaj čini teško dostupnim pripadnicama siromašnijih skupina društva jest financijska situacija u kojoj se nalaze.
“Znam da mnogi podržavaju pravo na izbor. Ali često nisu svjesni da neke osobe nikada ne mogu birati, nerijetko zbog troškova pobačaja ili čekanja do vremena kada on više nije zakonit. Stoga želim reći onima koji podržavaju pravo na prekid trudnoće koliko je vrijedno financijsko ulaganje u zaštitu prava na pobačaj“, navodi Beratsh za Daily Dot.
Sa sličnim zaprekama susreću se i protagonistice igre Choice: Texas. U njoj pet žena različitog porijekla u državi Texas, jednoj od saveznih država u kojoj se intenzivno radi na zabrani pobačaja, razmatra moguće izbore o ishodu trudnoće. Autorice igre Carly Kocurek i Allyson Whipple omogućile su igračima/cama uvid u emocionalno stanje žene suočene s takvom odlukom. Hoće li zadržati dijete, pobaciti, dati na usvajanje ili prijaviti silovanje, odluke su koje igrači /ce donose nakon upoznavanja scenarija u kojem se nalaze.
U Poljskoj, državi gdje je pobačaj dozvoljen isključivo u slučaju silovanja, ugroženosti života majke te fetalnih abnormalnosti, dizajnerica igara Aleksandra Jarosz bila je inspirirana Crnim prosvjedom iz 2016. godine kada je predložen zakon koji bi u potpunosti zabranio pobačaj. Odjevene u crno, kao znak oplakivanja vlastitih reproduktivnih prava, žene su tada protestom na ulicama brojnih gradova u Poljskoj uspjele spriječiti takav razvoj događaja.
U vrijeme navedenog prosvjeda, Jarosz je u suradnji s Thomasom Feichtmeirom, Michaelom Hartingerom i Sebastianom Merklom osmislila igru Fantastic Fetus u kojoj igrači/ce “uzgajaju” trudnicu do kraja trudnoće, a sve u poznatom Tamagotchi stilu, brinući se o njezinim fiziološkim potrebama. Sukladno s napretkom trudnoće raste i fetus koji pomalo dobiva supermoći, s neizvjesnim završetkom. Upravo putem ove igre autori su htjeli prikazati kako bi žene u Poljskoj živjele uz novi restriktivni zakon.
Kao odgovor na represivnu politiku, Poljakinja Joanne-Aśka Popińska kreirala je VR dokumentarni film The Choice, u kojem gledatelji/ce imaju priliku putem virtualne stvarnosti “ući” u tijelo žene s neželjenom trudnoćom. Na taj način, sudionici osjećaju kao da je riječ o njihovom iskustvu, gdje odluke donose o vlastitom životu, a autentičnosti dodatno doprinosi činjenica da se scenarij temelji na stvarnim svjedočanstvima. Autori ističu da je cilj projekta suosjećanje, kako bi i muškarcima pružili uvid u doživljaj neželjene trudnoće te ih time potaknuli na potporu i zalaganje za ženska reproduktivna prava.
Francuskinja Axelle Cazeneuve, na temelju svog iskustva prekida trudnoće, napravila je igru Childfree. Riječ je o LARP-u u kojem moderator/ica predstavlja trudnicu, a ostalih šest igrača/ica je podijeljeno u dvije skupine “Ja” i “Društvo”, koje utječu na njezin izbor. “Društvo” predstavlja norme, pravila i socijalna očekivanja, dok “Ja” uključuje različite aspekte identiteta trudnice. Oni nisu međusobno suprotstavljeni, nego opisuju razne unutrašnje i vanjske čimbenike koji utječu na odluku o nastavku trudnoće.
“‘Childfree’ je nastala kao odgovor na druge igre vezane uz prekid trudnoće, koje, iako nisu osmišljene kako bi pridonijele ograničavanju pobačaja, ipak naglasak stavljaju na traumu vezanu uz njega i time potiču na njegovo konzervativno poimanje. Stoga je ovaj LARP oblik političkog manifesta, radikalan je i želi iznijeti kritiku socijalnog poretka, napose korištenja tijela žena kao sredstva reprodukcije, uskraćujući ženama pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu.”, ističe Cazeneuve koja, iako je prije vlastite neželjene trudnoće smatrala da bi se teško nosila s pobačajem, nije nimalo oklijevala nakon što se našla u toj situaciji.
Cilj dizajnerica ovih igara jest igračicama i igračima približiti situaciju u kojoj se žene nalaze prilikom odluke o pobačaju, upoznati ih s poteškoćama koje se nađu na putu i informirati ih o zakonima i pravilima vezanim uz njegovo provođenje. To je lakše postići metodom u kojima je igračima i igračicama pružena mogućnost uvida u misaoni i emocionalni proces protagonistkinja, osnažujući poruku koju autori/ce nastoje prenijeti.
Prijevod i prilagodba: Valentina Marinović
Izvor: The Guardian
