Stripove sam počela čitati vjerojatno u prvom razredu, kada sam naučila latinicu. U Makedoniji su bili jako popularne strip-edicije Zlatna serija i Lunov Magnus Strip. Čitanje i skupljanje stripova u kolekcije je obično bio “muški sport”, ali bilo je izuzetaka.
Ja sam čitala ono što je čitao moj stariji brat za koga su stripovi bili svetinja. Trebala sam ga dugo nagovarati, a često su i roditelji morali intervenirati da mi dozvoli da pod njegovim nadzorom čitam stripove. Stripovi su me zainteresirali za povijest i zemljopis mnogo više od sterilnih školskih udžbenika. Moji omiljeni junaci bili su Zagor – Duh sa sekirom i Marti Misterija.
Okrenuvši se makedonskoj sceni, bila sam ugodno iznenađenja brojem stripašica, pri čemu me se najviše dojimo rad Ivanke Apostolove, povjesničarke umjetnosti i likovne antropologinje kojoj je Strip centar Makedonije 2011. godine dodijelio nagradu za međunarodnu promociju makedonskog stripa Ljupčo Filipov. I ona se prisjeća da je stripove počela čitati kao dijete.
„U tadašnjoj SFRJ izlazio je Mikijev zabavnik“, kaže,“ te sam imala gotovo sve epizode Miki Mausa, Paja Patka i Šilja, i normalno, uživala sam u njihovom svijetu punom nacrtane topline, ludorija i humora. Zatim sam čitala stripove koji su izlazili u Politikinom zabavniku (osobito Modesty Blaze jer je bila hrabra, zanimljiva i lijepa žena – stripovski lik).
Kasnije, u samostalnoj Makedoniji, otkrila sam Francuski kulturni centar. Oni imaju stripoteku s odličnim izborom vrhunskih umjetničkih stripova: Hugo Pratt, Altan, Druillet, Geluk i druge genijalne autore stripa i ilustracije. To je ta kombinacija stripovske lirike i dramatike koja je imala određeni utjecaj na ono što radim u okvirima stripa.“
Apostolova obično radi kratke kolažne stripove ili stripove u kombiniranoj tehnici koji mogu funkcionirati i kao posteri, a do sada je imala niz izložbi.
„Prvi kratki kolažni strip napravila sam 1997. (Umrtvljivanje živca). U to je vrijeme u Makedoniji postojao časopis Lift jedino mjesto gdje su svoje radove objavljivali makedonski stripaši/ce koji/e su imali alternativni pristup stripu (od naracije, preko izbora tema pa sve do drugačije vizualizacije stripa)“, pojašnjava Ivanka svoje početke.
Njezine su kolažne strip-priče često su višeznačne, istovremeno jako poetične i silno brutalne. Ženski likovi nisu ljepotice kao Modesty Blase, nego samosvjesne žene, koje sasvim otvoreno promišljaju o vezama i životu. Njihove reakcije su sasvim različite od balkanske šovinističke predodžbe o ženama.
Nasuprot klasičnim strip junakinjama s istaknutim oblinama, autorice svoje ženske likove približavaju stvarnosti i djevojkama kakve svi poznajemo, barem u tom nekom fizičkom smislu. Ivanka s druge strane donosi likove s oštrim grudima i kikiriki strukom, čija su lica i pojave groteskne.
„Groteska u mojim stripovima je jedna vrsta humoreskno-groteskno-katarzičkog doživljaja stvari oko mene, te taj kôd groteske prirodno nosim i manifestiram u onome što radim.“
Zanimalo nas je i kako ona gleda na objedinjavanje stripašica pod kategorijom ‘ženskog stripa’, koja mnogim autoricama nije draga.
„Moje kolegice stripašice se ponekad s pravom ljute zbog kategorizacije ‘ženskog stripa’. To je kategorija ili politički termin determinacije radi lakše promocije i prodaje artefakata i umjetničkih rezultata. Ipak najbitnije je da se autora/icu tretira kao kvalitetnoga/u, a ne se fokusirati na rodne podjele. Svaka kategorizacija i podjela ima svoju kontradiktornost, kojoj se suprotstavljamo ili je prihvaćamo u cijelosti ili djelomice aka diplomatski.“
Ivanka je urednica knjige Personal futurism/public politic, za realizaciju koje je 2013. dobila poticaj Grada Skopja. Na projektu je surađivala s renomiranim umjetnicima/ama koji su na temu odgovorili/e svojim kratkim stripovima, ilustracijama i crtežima. „Zadovoljstvo mi je da u Personal futurism/Public politics surađujem s umjetnicima/ama poput: Zograf, Atanas Botev, Džanluka Konstantini, Sonja Kučeli, Kaja Avberšek, Goran Dačev, Maja Veselinović, Mateja Lajtner, Neža Zijanić, Toni Dimitrov, Matei Branea, Filip Andronik, Franko Saketi, Vladimir Palibrk, Ivana Armanini, Mile Ničevski, Damir Stenfil, Dunja Janković“, kazala je.
Strip je do sada promoviran u stripovskoj knjižari Bunker u Skopju, u knjižarama Ili ili, Urbanium, Akademska knjiga, te na mreži Debatno kino, a slijede nove regionalne i međunarodna promocije tijekom 2016.
Za kraj, od Ivanke smo tražile preporuku ili neko centralno mjesto za makedonski strip u virtualnom svjetu.
„Preporučam grupu Makedonski stripovi na Facebooku gdje možete vidjeti odlične makedonske stripaše/ice i autore/ice koji aktivno rade, imaju izložbe i objavljuju u Makedoniji i u Europi.“
