U svakodnevnom obiteljskom životu one su bile vlasništvo očeva do svoje udaje, kada je njihova uloga bila svedena na ukras u rukama supruga. Život kojim danas živimo i kojim samostalno upravljamo, teško da su mogle pojmiti. Međutim, polako se otkrivaju zametnuti tragovi ženskog udjela u povijesti koju su gradili muškarci i pokazuju kako su postojale žene koje su odbijale prihvatiti život o kojem su odlučivali drugi.
St. Hildegard von Bingen (1098.-1176.)
Njemačka časna sestra, slavna St. Hildegard von Bingen, bila je moćna žena svoga vremena, a svoj je doprinos dala i na brojnim drugim područjima poput književnosti, misticizma i narodne medicine, čiji su recepti danas uvelike poznati i značajni. Njen život nije bio život prosječne žene srednjeg vijeka.
Poznata po svojim vizijama, koje su je pratile od rane mladosti, pisala je prekrasnu crkvenu glazbu i poeziju, velikim dijelom usredotočenu na žensko tijelo i čežnje. Putujući diljem Njemačke, ostvarila je četiri misije, nešto što je za tadašnju ženu bilo nezamislivo.
Njena su djela sačuvana u zbirci Symphonia armonie celestium revelationum. Najpoznatijim djelom smatra se Red vrlina (Ordo Virtutum), oratorij napisan za ženske glasove, a u kojem se pojavljuje jedan muški glas kao predstavnik Sotone, koji, međutim ne pjeva već samo izgovara određene dijelove. Priča je to o borbi za dušu koju vode Sotona i vrline.
Njen privatni život privlači zanimljivim podatkom da je bila vrlo bliska s časnom sestrom Richardis von Stade, koja je, naposljetku, bila poslana u drugi samostan i nakon čega je ubrzo umrla. Neki od biografa tvrde kako je bila riječ o ljubavnom odnosu dviju časnih sestara.
Hildegard je jedna od prvih svetica za koje je kanonizacija službeno započeta, ali je proces trajao tako dugo da sva četiri pokušaja kanonizacije nisu uspjela. Kao rezultat dugoročne posvećenosti naroda, njeno je ime uzdignuto u rang svetaca u 16. stoljeću bez formalnog procesa kanonizacije. Kovčeg s njenim relikvijama čuva se u samostanu u Eibingenu blizu Rüdesheima na Rajni.
Ženski trubaduri
Tijekom 12. i 13. stoljeća jug Francuske obilježavalo je stvaralaštvo trubadura, čije su pjesme bile posvećene odabranim gospama, njima nedostižnima. Rijetko će tko znati da su mnogi među njima bile zapravo žene nazivane Trobairitz, i čija su nam imena danas nepoznata.
Međutim, njihove su ljubavne pjesme bile upućene ženama, iako je lirski subjekt u njima bio gotovo uvijek muškarac. Dokaz tome je pjesma Na Maria pjesnikinje Bieris de Romans, pisana u ženskom licu. Mnogi tu pjesmu smatraju ženskom odom Djevici Mariji. Dakako, mnogi će za nju reći kako je jedno od ranih ostvarenja lezbijske poezije.
Barbara Strozzi (1619.-1677.)
Strozzi je, za razliku od mnogih žena o kojima ovaj tekst govori, bila ohrabrena za daljnji rad na svojoj glazbenoj darovitosti. Njen je otac Giulio Strozzi inzistirao na vježbama pjevanja, a svoje je obrazovanje stjecala u krugovima u kojima se nalazio i jedan od prvih skladatelja, tada novog glazbenog žanra, opere, Francesco Cavallia.
Između 1644. i 1664. objavila je osam zbirki vokalne glazbe, od kojih je jedna izgubljena.
Barbara Strozzi bila je jedna od vrlo rijetkih žena koje su uspjele ostvariti ozbiljnu glazbenu karijeru, nastupajući pred publikom u vlastitom salonu, u očevoj glazbenoj školi i na raznim društvenim okupljanjima. Ono što je uspjela postići, za većinu će žena ostati nemoguće sljedećih nekoliko desetljeća.
18. i 19. stoljeće
Slavni esej Virginie Woolf, Vlastita soba donosi priču o Judith Shakespeare, fikcionalnoj sestri slavnog Williama Shakepearea, svojevrsnim fenomenom sestre slavnog brata i nemogućnosti da žena jednakih sposobnosti i iznimnog talenta postigne ono što će postići muškarac. Najbolji primjeri za to sestre su dvojice poznatih skladatelja W.A.Mozarta i Felixa Mendelssohna.
Maria Anna Mozart (1751.- 1829.) bila je starija sestra jednog od najznačajnijihskladatelja u povijesti glazbe. Glazbeno nadarena i obrazovana poput brata, njegov put nije mogla slijediti. Glazbeni razvoj naglo je zaustavljen dolaskom godina u kojima je trebalo razmišljati o braku, a o ljepoti njenih skladbi nećemo moći saznati ništa, s obzirom da nijedna od njih nije sačuvana.
Fanny Mendelssohn (1805.- 1847.) odrastala je zajedno s bratom obrazujući se i skladajući svoje skladbe u vrlo ranoj dobi. Međutim, za razliku od brata, svirala je samo u privatnim salonima jer je njen otac smatrao kako je glazbena karijera neprimjerena za ženu njenog društvenog položaja. Ipak, brat Felix jako ju je cijenio i uvidjevši kako njen talent neće moći doći do izražaja drugačije, objavljivao njena djela pod vlastitim imenom.
Nakon udaje dobila je podršku supruga, slikara Wilhelma Hensela, koji je bio spreman poticati njeno stvaralaštvo.
Njenim najznačajnijim ostvarenjem smatra se skladba napisana za klavir te inspirirana mjesecima u godini, Das Jahr (1841.).
Clara Schumann (1819.-1896.)
Danas poznata većinom kao žena slavnog skladatelja Schumanna, svoj uspjeh u karijeri i slavu može zahvaliti ambicioznom ocu Friedrichu Wiecku koji započinje s ranim obrazovanjem i turnejama od njene devete godine. Njen razvoj nije bio zaustavljen poput mnogim ženama prije, jer je otac bio odlučan da učini svoju kćer značajnom. Njegov je strogi karakter došao do izražaja i kada je Clara izrazila želju za brakom s njegovim učenikom Robertom. Ipak, brak je, naposljetku ostvaren. Međutim, činilo se kako ni suprug Robert nije bio zadovoljan činjenicom da njegova žena nimalo ne nalikuje tradicionalnoj supruzi ondašnjeg vremena. Clara nije dopuštala da joj to bude prepreka, pa je čak i promicala supruga u krugovima u kojima se kretala i svugdje gdje je nastupala. Tijekom njihovog života Schumann je javnosti bio poznat tek kao suprug velike Clare Wieck. Zanimljiv podatak otkriva kako je u jednom trenutku svog života bila vrlo bliska sa svojim i Robertovim učenikom, kasnije jednako poznatim, Johannesom Brahmsom. Pisma koja bi o njihovom odnosu mogla kazati nešto više, zauvijek su uništena.
20. stoljeće
Amy Cheney Beach (1867.- 1944.)
Amerikanka odrasla u imućnoj obitelji, i iako talentirana, nije imala pristup konzervatoriju stoga što njena obitelj nije bila voljna pustiti je u Europu. Iz tog je razloga Beach nastojala izgubljeno nadoknaditi privatnim satima klavira, obrazujući se i u područjima kompozicije i glazbene teorije. Unatoč toj činjenici, svojim obrazovanjem nije bila zadovoljna pa se odlučila dalje sama usavršavati. Njen suprug, liječnik Henry Beach, nastojao ju je odgovoriti od javnih nastupa, ali je snažno podupirao njeno skladanje.
Amy je ujedno bila jedna od žena koje su dobile priliku ostvariti svoje snove u velikim djelima poput Gaelic Symphony i opere Cabrildo. Danas se smatra jednom od najznačajnijih skladateljica Second New England School, grupe bostonskih skladatelja kasnog romantičkog stila.
Ethel Mary Smyth (1858.- 1944.)
Započevši s privatnim satovima još u djetinjstvu, ova je Britanka svoje formalno obrazovanje započela 1877. upisavši se u konzervatorij u Leipzigu. Napisala je značajna djela poput opera Fantasio i The boatswain’s mate (1914.), o borbi spolova. Međutim, njenim se najvećim djelom smatra opera The Wreckers (1904.). Interes prema slavnoj Emmeline Pankhrust odveo ju je u feministički pokret. Upravo su djela poput Song of Sunrise i himne sufražetkinja, March of the Women, nastala tijekom tog razdoblja, dio kojeg je provela u zatvoru.
Njen talent, kao i njeni inicijali E.M. Smyth, često su navodili mnoge na pomisao kako je riječ o muškarcu! (M.R.)
Više o ženama skladateljicama potražite u ovim knjigama:
1. A History of Western Music: Seventh Edition– Donald J. Grout, Claude V. Palisca and J. Peter Burkholder
2. The Norton Grove Dictionary of Women Composers– Julie Anne Sadie and Rhian Samuel
3. The New Grove Dictionary of Music and Musicians, Oxford Music Online