P.J.Harvey u ‘Let England Shake’ juriša na sablasti Prvog svjetskog rata i engleske povijesti
Svoj najnoviji, osmi po redu album P.J. je snimala u crkvici iz 19. stoljeća u Dorsetu u Južnoj Engleskoj koja se nalazi na litici s koje je sasvim lijepo mogla vidjeti morske oluje. Nije slučajno odabrala tu lokaciju za snimanje, ne postoji slučaj kad je u pitanju P.J. Njeni stari suradnici Mick Harvey, John Parish i producent Flood ponovno su se sjajno uklopili u još jednu zaokruženu cjelinu.
Umorila se od psihologiziranja sa samom sobom i ljudskom prirodom i u „Let England Shake“ odlučuje se malo baviti svojom domovinom Engleskom i bitkama, pokoljima u Prvom svjetskom ratu.
Nije se naša omiljena indie divljakuša ovaj put bavila rovanjem po sebi samoj, svojim instinktima, emocijama, krahovima, odnosima, intimom – preselila je kako kaže područje interesa na izvanjski svijet.
Ja osobno volim ovakvu P.J. koja umjesto oštrog noža od vokala – bira žilet lyricse, totalna je fora što se odlučila manje-više milozvučne, negdje gotovo vilinske tonove sučeliti krvi, topovskom mesu, zemlji natopljenom krvlju i ratovima – svojoj domovini Engleskoj. Spremila je džepni nožić kojim nas je sadomazohistički mrcvarila na većini svojih prethodnih albuma poput „Rid Of Me“ i dočepala se mnogo krupnije artiljerije povijesti. Već u prvoj pjesmi „Last Living Rose“ objavljuje se ratnim bubnjevima koji razmotavaju jednu lepršavu folk rock pjesmicu u kojoj P.J. programatski najavljuje čime će se baviti na sljedećih 40 minuta albuma.
„England You Leave A Taste A Bitter One“ pjeva u dirljivoj akustičnoj „England“ koja se valjda ne bez razloga nalazi u samom srcu albuma. Unikatan je to komad folk popa u kojem P.J. sučeljava ljubav prema svojoj domovini i gorčinu koju osjeća kad u pamćenje dozove stoljeća ratovanja na kojima počiva.U sjajnoj „The Words That Maketh Murder“ pjeva o košmarima vojnika koji je ubijao i vidio prizore koje ne može zaboraviti. S gitarskim citatom temom iz „Summertime bluesa“ Eddieja Cohrana uvlači nas u plastičnu sliku ratnog stratišta i na kraju izgovara sarkastičnu rečenicu „What If I take My problems To United Nations“. Bolji ubod u PTSP problematiku nije imao ni Marko Perković Thompson…
P.J. na turneji
Gospodična je trenutno na maloj pauzi između dva dijela turneje. U svibnju će svirat tek nekoliko koncerata „preko bare“ u San Franciscu, New Yorku i na kalifornijskoj Coachelli. Tijekom proljeća i ljeta P.J. će se držat strogo Nizozemske, Belgije, Francuske, a nama najbliže dolazi u talijansku Ferraru gdje će šestog srpnja na otvorenom nastupit na Piazzi Castelo. Požurite se jer na tekućoj turneji Harvey rasprodaje koncerte u prosjeku dva mjeseca unaprijed.
Najnoviji singl „Glorius Land“ P.J. nije slučajno tempirala pred svoje američke koncerte. Pjesma povlači paralelu između Britanije i Amerike koje su obje izgrađene na krvlju natopljenoj zemlji gdje pod tepihom sjajne i ulaštene povijesti stoje milijuni leševa. „Naša zemlju su preorale stope koje marširaju, ne željezni plugovi“.
Znam, znam, zvuči kao najjeftini klišej ali ipak ću ovaj tekst završit rečenicom koja slijedi.
Novim albumom „Let England Shake“ Polly Jean se opet na sceni obrela lucidna i svoja, lukavo izbjegla manirizam još jednom u karijeri. I unatoč tome što se na albumu vrlo malo bavi svakodnevicom i aktualnim ratovima koji u ovom trenutku bukte po cijelom globusu – paralelizam je očit, a miris krvi i dima tako blizak.