Barbara Raad dizajnerica je koja se bavi odjećom, videom i filmom. Završila je školu likovnih umjetnosti (smjer modni dizajn) a apsolventica je MA programa modnog dizajna na Tekstilno tehnološkom fakultetu i članica Fabric8 cooperative.
Kako kaže, crta odjeću otkad zna za sebe: nema sjećanje sebe kao djevojčice a da nije bila zainteresirana za odjeću. “Rad” joj je jedna od najdražih riječi, a ujedno i prva tri slova prezimena kojima je dodala još jedno “a” i stvorila prepoznatljiv i unikatan modni brend u nastajanju – RAAD. Povod susreta s Barbarom Raad je upravo završena linija uniseks kupaćih kostima, jednodijelnih i dvodijelnih, nosivih kao svakodnevna odjeća bez obzira na spol.
Osim što ukazuju na besmislenost skrivanja ženskih grudi pokrivanjem muških, ono što je uniseks kod njih nije sami društveno-angažirani moment. Kupaći kostimi prilagođeni su anatomiji muških i ženskih tijela i svojim krojem osiguravaju udobnost. Svaki kupaći može biti naručen za muškarca ili ženu i svaki kaže isto: muškarci i žene su jednaki. Jedan od razloga zašto su nastali je pretjerana seksualiziranost ženske kupaće odjeće koja najčešće pokriva i manje nego donje rublje te je uglavnom dizajnirana da ženu učine primjereno (ne)odjevenim seksualnim objektom.
Uniseks kupaći kostimi kao statement
RAAD je nastao 2012. na prvim godinama fakultetskog obrazovanja Barbare Raad. Kako se prisjeća, bili su to labavi početci bez kapitala, a vizija za RAAD bila je ogromna i puno složenija nego danas. Uključivala je odjeću s integriranim namještajem, ali bez iskustva i znanja bilo je to daleko od realno izvedivog projekta, posebno bez potpore mentora na matičnom fakultetu. Potom se, kako kaže, malo prizemljila i odlučila prilagoditi okolini, a umjesto eksperimentalnog pristupa pokušava se naći na pola puta sa situacijom i geografskom lokacijom te stvoriti proizvode koji bi u Hrvatskoj mogli naići na plodno tlo.
U međuvremenu se dogodila Litva, odnosno Kaunas Bijenale, tromjesečna manifestacija i najznačajniji festival suvremene umjetnosti u baltičkim zemljama čiji se program bazira na korelacijama u područjima vizualne umjetnosti, arhitekture i tekstila. Umjetnički tim sastavljen od Bojana Gagića, Mijodraga Gladovića, Barbare Raad, Zdravka Krasića vođen austrijskom umjetnicom Elisabeth Schimanom, na Bijenalu je sudjelovao s projektom “Agora or Artistic Assembly”, u sklopu kojeg je predstavljen kolaborativan hipermedijalni umjetnički rad. Prezentacija umjetnika sastojala se od zvučno-svjetlosne instalacije, interaktivne skulpture, live electronics performansa i dokumentarističke izložbe.
Na izložbi, koja je zauzela pola kata bivše tvornice tekstila Drobė, Barbara Raad predstavila je tri kompleta pod nazivom “Fluid ID”. Radilo se o prvom ozbiljnijem izlaganju koji je imao širi doseg. U Litvi je na rezidenciji provela tri tjedna i shvatila da želi biti na jednom mjestu i raaditi jednu stvar.
“Prije te faze gotovo sam skvotala u maloj kućici koja je ujedno bila i atelje. Bez kuhinje i kupaonice svaki dan se sastojao od outsourcanja svakodnevnih potreba. Tako da ni RAAD nije bio konzistentan. Kad sam se vratila u Zagreb sam odlučila srediti stvari i nakon gotovo godinu dana imam normalan životni i raadni prostor. Imam jednu kućnu mašinu i materijale. Stvari su okej.” objašnjava skromne početke.
Na ideju kupaćih kostima došla je spontano, zajedno s godišnjim dobom. Prošlo ljeto dio vremena provela je na radionici animacije u Šibeniku, gdje je kroz šalu s umjetnicom Teom Stražičić i njenom najmlađom sestrom Anom, shvatila da želi raditi uniseks kupaće kostime.
“To ljeto sam napravila skice, a ovo proljeće sam se sjetila svega i odlučila. To je to, ovo ljeto idemo raditi kupaće!” Cilj je bio kroz dizajnerski proces stvoriti od muškog kupaćeg ženski i obrnuto, preslikati uobičajene elemente tih odjevnih predmeta te ih izjednačiti”, kaže Barbara nadodajući kako u krojenju funkcionira praktično: uzme komad materijala, stavi ga na sebe i reže. Sama kroji, šiva i osmišljava vizualni identitet za promociju.
Dosadašnje reakcije na novu kolekciju su neočekivano oduševljavajuće. Iz praktičnih razloga sumnja da bi se muškarci odlučili nositi gornje dijelove, jer ih društvo na to jednostavno ne tjera, ali se veseli vidjeti reakcije.
“Ovo radim iz statementa, netko je već trebao napraviti i javno reći poruke koje kolekcija nosi. Nema odjevnog sredstva koje bi izrazilo stav iz kolekcije, jer takve odjeće na tržištu jednostavno nema. Svi ženski kupaći kostimi su isti, redom iskrojeni po sezonskom trendu a svakom je cilj učiniti ženu što zgodnijim mobilnim objektom. Primjećujem da je sve više žena frustrirano ponudom, a ja se trudim ponuditi nešto drugačije.
Nadalje, sve su reklame iste: prekrasne žene preplanule kože idealnih proporcija. Što je sa ostalih 98% žena koje ne izgledaju, niti trebaju tako izgledati? Pokušavam reći da svatko od nas bez obzira na svoj oblik, visinu i širinu, može biti lijep. Može zračiti. Mi sami biramo na što se fokusiramo, koju poruku šaljemo te kako izgledamo.”
Barbara kupaći izradi tokom jednog radnog dana, ukoliko radi samo to. Kvaka je u tome da se ovakvi kupaći mogu nositi i na ulici, samo s jednim dijelom ili oba. Jednodijelni su u biti kombinezoni: obuče li se majica ispod ili iznad osoba već izgleda potpuno drugačije.
“To je bilo jako fora na snimanju, kada bismo išli sa lokacije na lokaciju ljudi su sami kombinirali kupaće sa onime što su imali. Tada tek vidiš kako roba živi, kako ljudi rezoniraju sa odjećom, kako svaki komad na drugoj osobi izgleda drugačije i podcrtava karakter”, objašnjava.
Odijelo ne čini čovjeka
Sve kostime radi po mjeri, prema dogovoru i probama, a uvijek uzima u obzir i mišljenje osobe za koju radi. Kaže da je upravo takav raad veseli, kada provede vrijeme s osobom za koju stvara, kao nedavno za jednu putnicu iz Njemačke koja je iz studija otišla sa custom made unikatnom suknjom. Takva iskustva pokazuju da odjeća može biti zabavna, i da ne mora biti nedostižna ili prestižna.
“Želja mi je raditi isključivo po mjeri, sa svakim kupcem. Odjeća tada dobije novo značenje. Uvijek možeš ući u trgovački centar i brendiranu trgovinu gdje je odjeća lišena bilo kakvog identiteta. Želim podizati svijest o odgovornosti prema svakom kupljenom predmetu. Proizvodi se previše. Kada netko dođe osobno kupiti nešto po mjeri, predmet odmah dobije sentiment. Proces postaje intimniji a stvar je teže tek tako odbaciti ili zamijeniti.
Poanta je projekta da kada dovoljno naraste, da ne samo da popravlja predmete dok se mogu popravljati, već da ih i uzima natrag i reciklira za namještaj i nove produkte.”, kaže. Stoga, ni ne razmišlja o distributerima odjeće u vidu trgovina.
“Ne čitam niti volim pratiti modne blogove, ne mogu se poistovjetiti s tim načinom gledanja na odjeću. Ona može biti prekrasna i ekskluzivna ali ju ne treba dizati na pijedestal. Čovjek je ono što čini odjeću, jasno, sa odjećom daje statement. Ali da odjeća bude snažnija od čovjeka se nikada ne bi smjelo dogoditi.
Ako odijelo čini čovjeka, onda to odijelo nije za njega. Ljudi danas postaju sve manje bitni, a stvari postaju bitnije od nas. Najbanalniji primjer je kako nas kao djecu uče da ne smijemo pasti i poderati hlače. Hlače su tu radi djeteta, ne obrnuto.”
Barbara zasad još uvijek ne živi od RAAD-a, ali to joj je definitivno cilj. Svaki dan promišlja kako da sve druge poslove svede na što manju granu. Voljela bi mogućnost da uči od nekoga iz veće modne kuće, ali generalno nema aspiracije za odlazak van Hrvatske. Kako kaže, koliko god ovdje nema platformi i podrške za mlade, kad nešto uspiješ napraviti – svi to vide. Vani je možda lakše stvoriti nešto, ali plivanjem na istoj razini s toliko drugih talenata teže je dobiti pažnju.
Sommer collection nije prvi put da Barbara Raad ima društveno angažirani modni projekt. 2012. bila je autorica modnog performansa “The Truth Will Set You Free” na Modnom ormaru. S istim je pobijedila, točnije, žiri je podijelio tri prva mjesta od kojih je Barbara odnijela ono za eksperimentalnu modu, uz treće mjesto dodijeljeno od novinarskog žirija.
“Bila je to pomalo mračna kolekcija. Tada sam radila noćni posao u jednom klubu i bilo mi je normalno ostati budna do 6-7 ujutro. Znala sam crtati tijekom noći a kako sam bila pod dojmom ljudi koji dolaze u klub, i onih koji ostaju tamo čitavu noć, u nekom trenu mi je postalo tužno gledati pijana nekontrolirana tijela koje očito traže ljubav i prijateljstvo, a gube se u čašama, glasnoj muzici i beznadnim pokušajima nerazgovjetnih upucavanja. Stvorila sam pet komada koliko je trebalo za natjecanje a isti kroz svoju prezentaciju izvrću ljudsku emocionalnu unutrašnjost prema van. Svaki komad je projicirao neki problem koji treba izaći van, svoju mini priču na stageu kroz mini performans svakog od modela. Nisam pobornik revija, mislim da su passe, sada je vrijeme za nešto drugo.”, kaže.
Na sličnom tragu je bila i mini kolekcija Fluid ID za koju neki odmah pretpostavljaju da je riječ o burkama, a upravo na tom primjeru tumačimo koliko namjera mijenja odjeću. U jednoj od mnogih faza u kojima se osjeća manje ugodno na javnim događajima, nastala je ideja za odjeću koja prekriva lice i tijelo. U tom kontekstu, stvoreni RAAD nije bio burka sam po sebi, došlo je do sličnog rješenja, s druge početne točke. Svaki model se može rastavljati i sastavljati po dužini te se tako prilagoditi potrebama svojih korisnika u pojedinom trenutku.
Puna je i ideja za dalje. Za jesen sprema kolekciju koja propitkuje norme odjeće, inspiriranu istočnjačkim stilovima na bazi draperije i omatanja, jednostavnog i praktičnog, odjeće kao funkcionalnog komada kroz dekonstrukciji i negiranje odjevnih predmeta.
U međuvremenu, svoj će život na plažama ovog ljeta upijati RAAD Sommer collection kupaći kostimi, posebno predstavljeni osim fotografijama i promotivnim videom, čiju su izradu podržali Ilamasqua, Butlers i Vox Feminae.net.
Foto: Hrvoje Zalukar
