Iako većina nas i dalje pamti Kim Gordon iz spotova Sonic Youtha, u kojima kao da zauvijek ostaje u ranim 30-ima, Kim još uvijek ima dovoljno energije za bavljenje svojom umjetnošću.
Ova strašna basistica, gitaristica, pjevačica, slikarica, modna dizajnerica i zasigurno jedna od najvećih američkih rock ikona današnjice, rođena je 28. travnja 1953. godine u Rochesteru u državi New York.
Kći krojačice i školskog psihologa glazbom se počela baviti već nakon što je diplomirala umjetnost i dizajn na Otis Art Institutu u LA okrugu. Svog životnog suputnika i partnera u glazbenom ‘zločinu’ Thurstona Moora upoznala je 1981. i tada su zajedno s gitaristom Lee Ranaldom osnovali Sonic Youth, grupu koja je bila jedan od pionira američkog i svjetskog noise i eksperimentalnog rocka i garažnog post punka.
Upravo u njihovoj glazbenoj i scenskoj sinergiji kovao se još uvijek neugasli vulkan zvučne slike Sonic Youtha, benda koji nakon 18 snimljenih albuma nije prestao biti svjež, originalan i provokativan.
Sonic Youth
Na glavnim vokalima većine važnih pjesama benda kroz trideset godina diskografije nekako su se pravedno i svrhovito izmjenjivali i Kim i Thurston. Do početka 90-ih Kim je instrumentalno bila vezana za bass gitaru, ali na albumima ‘Washing Machine’ i ‘Thousand Leaves’ uhvatila se i električne gitare nakon čega SY postaju još eksplozivniji i reskiji.
Kim je pored neupitne ikone punka Patti Smith jedna od rijetkih ženskih osobnosti koje su generacijama mladih i novih glazbenica dokazivale da je moguće u tada uglavnom muškom svijetu biti žena sa stavom i gitarom.
Nisu je nikada izravno povezivali s američkim girrl riotom pokretom, ali nepobitno je da je svojim stavom i pojavom utjecala na bendove poput Sleater Kinney ili Bikini Killsa. Jedna od možda najjačih pjesama koju je napisala i sama otpjevala je Tunic (Song For Karen) koju je posvetila bubnjarki i pjevačici Karen Carpenter koja je umrla od anoreksije u 32 godini.
Kim u pjesmi znalački ulazi u njenu kožu i isporučuje jednu od svojih najemotivnijih pjesama na koju sam se ježila već 1991. kad sam prvi put slušala ‘Goo’. Gordonica nikad nije napadno forsirala feminizam i girl power u svojim tekstovima, no kad bi zakoračila u temu, nije se moglo dogoditi da promaši u sugestivnoj izvedbi.
Tako je jedan od svojih jačih feminističkih zadataka u glazbi Gordonica odradila u pjesmi ‘Kool Thing’, još jednom velikom hitu s albuma ‘Goo’ u kojem se referira na svoju svađu s reperom LL Cool J-jem u Spin magazinu. U pjesmi posvećenoj njemu ona pjeva:
“I just wanna know, what are you gonna do for me? I mean, are you gonna liberate us girls from male white corporate oppression? Tell it like it is!…“
Jedna je od rijetkih koja je imala živaca raditi s neurotičnom i krajnje napornom Courtney Love kojoj je 1991. producirala debi album ‘Pretty on Inside’. Početkom 90-ih čak je sudjelovala i u režiji videospota velikog hita Breedersa ‘Cannonball’.
Prijateljska suradnja je uzvraćena kada je na laganoj, psihodeličnoj i sablasnoj ‘Little Trouble Girl’ s albuma ‘Washing Machine’ s Gordonicom se na back vokalima pojavljuje i njena imenjakinja, još jedna važna ženska alter rock figura i njena ‘garažna sestra’ Kim Deal iz Pixiesa i Breadersa.
Još 1994. Kim je osnivala malu modnu kuću X Girls’, a 2008. lansirala je modnu liniju štosnog imena Mirror/Dash izvedenoj u limitiranom broju odjevnih komada. Kim je na pozornici za vrijeme svojih nastupa uglavnom nosila haljine sa zanimljivim printovima, a većina njih bile su djelo manje ili više poznatih modnih dizajnera.
Kim u ‘X Girls’ majici, 1995.
Pored svih svojih glazbenih interesa Gordon se nije stizala previše posvetiti suvremenoj umjetnosti, svojoj ranoj životnoj preokupaciji.
Uz aktivnu glazbenu karijeru i iscrpljujuće turneje, nikad se nije prestajala baviti slikanjem, crtanjem i konceptualnim artom.
Ranih 80-ih pisala je za umjetnički magazin ‘Artforum’, kasnije radila kao selektor za neke manje galerije. Tijekom godina izlagala je povremeno na skupnim izložbama po cijelom svijetu, a svoje crteže i slike pokazala je na izložbi ‘Kim Bedroom’ postavljenoj u Nizozemskoj.
Među najzanimljivijim konceptima koje je slikarski razradila je izložba ‘Come Across’ koju je postavila 2008. u njujorškoj ‘Art gallery’ gdje je izložila slikarske impresije inspirirane licima publike u koja gleda tijekom koncerata.
“Uvijek me fascinirao taj nevidljivi, ali opipljivi prostor taktilnosti između pozornice i gledališta, te susret s licima ljudi pred kojima nastupamo. Kada bi ih osvijetlio snop jakih reflektora zabavljale bi me boje i teksture koje bi mi se pritom ukazivale”, objašnjavala je Gordon svoje ‘hobije’ za vrijeme svirke.
Ove i slične radove Kim je objavila i u art booku Performing/Guzzling. Izdala je svojevrsne fotomonografske brošure u dva dijela ‘Kim Gordon Chronicles 1’ i ‘Kim Gordon Chronicles 2’ u kojoj se nalaze njezini radovi kombinirani s fotografijama nje same kroz nekoliko desetljeća.
2013. se još jednom okušala u eksperimentalnim glazbenim vodama i zajedno s Billom Naceom osnovala bend Body/Head. U zadnje smo je vrijeme gledali i u ulozi Mindy u seriji Girls, a ove je godine izdala i dugoiščekivane memoare pod nazivom ‘Girl in a Band’, koji prate Sonic Youth od ‘njegova djetinjstva do danas’ i u kojima se Kim, kako sama kaže, ‘pita što zapravo znači biti ‘djevojka u bendu’.
Naslove je inače preuzela iz teksta pjesme “Sacred Trickster” sa zadnjeg albuma Sy-a, ‘The Eternal’, koja kaže:
“What’s it like to be a girl in a band?/ I don’t quite understand.”
Strašna žena!
