Objavljeno

Aleksandra Hampamer: Počnite s promjenom upravo sada

Današnje društvo nas uči da je najbitnije pobrinuti se za sebe, uvijek uzimati što više, bez obzira na posljedice. Apatija se potiče i hvali, a altruizam ostavlja za onda kada “nemamo pametnijeg posla”. Što će se dogoditi budemo li davali i ne tražili ništa zauzvrat?


Aleksandra Hampamer
(1970.) svojim primjerom daje odgovor na to pitanje. Prije dvadeset godina je s Adrianom Kezeleom osnovala izdavačku kuću Dvostruka Duga kojom promovira veganstvo, toleranciju i život u skladu s prirodom općenito.

Podučava yogu, piše knjige, organizira različite humanitarne akcije, kroz projekte svoje udruge Umjetnost davanja pomaže djeci, starijima i nemoćnima, velika je ljubiteljica prirode i životinja, pa zahvaljujući njenom trudu Čakovec ima sklonište za životinje (eMedjimurje.hr članak i fotogalerija), a samo zbog njenog angažmana nedavno je zabranjen lov na području gdje živi. Strašna žena.

“Kad volite ono što radite, ništa nije teško.
Ponekad je vremenski zahtjevno. Posljednjih godina gotovo nemam slobodnog vremena,
ali kad svoj posao smatrate životnom misijom,
onda i nema podjele na radno i slobodno vrijeme”

objašnjava Aleksandra čija nakladnička tvrtka izdaje knjige koje istražuju mogućnosti čovjekova duha i tijela, te ukazuju na blizak odnos čovjeka i prirode.

“Iza nas je više od 150 naslova, od kojih su mnoga doživjela i drugo, i treće i deseto izdanje, što govori da postoji interes za tu vrstu štiva, te da svijest ljudi raste, doduše previše sporo. Prozvali smo se gospodarima prirode, a ne shvaćamo da su održivi razvoj, te suživot s prirodom i svim živim bićima temelj opstanka”

dodaje uz citat omiljenog joj autora Daniela Quinna iz knjige Ishmael: “Ako nestanu gorile, ima li nade za čovjeka? Ako nestane čovjeka, ima li nade za gorilu?”

Među brojnim projektima udruge Umjetnost davanja treba istaknuti već tradicionalnu akciju Mala igračka za veliki dječji osmijeh kojom šestu godinu djecu koja odrastaju bez roditeljske ljubavi po dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima, daruju odjećom knjigama, igračkama, školskim priborom… “Mnogi ljudi i tvrtke su, potaknuti našom akcijom, organizirali skupljanje igračaka, odjeće, knjiga u svojoj sredini, te direktno darivali djecu udomiteljskih obitelji u svojoj okolici ili pak dječje domove. Potrebno je dati ideju i informaciju. Mnogi žele dati, no ne znaju kome i kako, pa smo mi često ti koji ih povezujemo“, dodaje Aleksandra.

Entuzijazam je nekada dovoljan

Zahvaljujući prijavi, koju je Aleksandra nedavno poslala nadležnim institucijama, nakon niza godina zabranio se lov u blizini njezine kuće, te je tako svojim primjerom pokazala da pojedinac ipak ima moć mijenjati stvari.

“Nedjeljna su nam jutra dugi niz godina bila ispunjena pucnjevima, strahom, osjećajem nemoći i nelagode jer se na livadama ispred naših kuća organizirao lov. Cijelo to područje široko je jedva 700 metara, na njemu obitava nekoliko divljih zečeva, srna, fazana i pokoja kornjača. Bili smo vrlo tužni kad smo opet vidjeli ulovljene fazane i ubijene zečeve. Prema članku 64. Zakona o lovstvu divljač se ne smije loviti 300 metara od naselja, a temeljem moje prijave nadležnim službama Međimurske županije, te policiji koja je proslijedila prijavu lovnom inspektoratu vrlo je brzo donesena odluka da se na tom području više neće vršiti lov”, objašnjava, te naglašava važnost entuzijazma kada su ovakve akcije u pitanju.

”Veliki pomaci i velike promjene uvijek su počinjale od šačice entuzijasta koji su krenuli mijenjati svijet i pretvorila se u velike pokrete ili projekte, koji su postizali velika djela i velike pomake u društvu i kolektivnoj svijesti. S druge strane pomaganje drugima je metoda osobnog razvoja i rasta. Ne kaže se uzalud “ono što želiš u životu, najprije naučiti dati. Ako želiš novac, pokloni ga, ako želiš ljubav, daruj ljubav, što god želite budite spremni prvo dati i prema zakonu primanja i davanja, vratit će vam se mnogostruko”

naglašava Aleksandra koja je dosta vremena uložila i u uređenja Centra za neokulturu u mjestu Badličan pored Čakovca, kao i u čakovečkom skloništu za životinje, koje je imalo problema sa zadovoljavanjem uvjeta pravilnika koje propisuje Ministarstvo poljoprivrede.

“Bila je to godina teškog rada, odricanja, upornosti, strpljenja, traženja donacija, radnih akcija, no na kraju je sklonište registrirano pod kapom udruge Prijatelji, te je drugo u Hrvatskoj koje je uspjelo proći vrlo zahtjevan proces registracije. To je važno kako bi se uveo red u zbrinjavanje napuštenih životinja. Istovremeno smo tijekom 2010. godine u sklonište primili oko tristo životinja i gotovo isti broj udomili ”, ispričala nam je Aleksandra ponosna na svoje uspjehe.

Veganski recepti iz bakine škrinjice

Zbog brige oko životinja nije zapostavila nakladničku djelatnost pa radi i na izdanju knjiga Joan Dunayer Specizam te je upravo izašla Hrana za mir Willa Tuttlea, a obje promoviraju ukidanje diskriminacije na temelju vrste, te veganstvo, koje je ujedno bilo i motiv za Aleksandrinu knjigu Nova kuharica koju je sastavila zajedno s prijateljicom Ksenijom Kezele prije petnaestak godina.

“Htjeli smo ljudima ponuditi alternativu u zdravim vegetarijanskim obrocima, prokušanima u našoj kuhinji i strukturiranim tako da su im ponuđeni u obliku gotovih jelovnika za svaki dan, te za pojedino godišnje doba. Kuharica sadrži više od 500 recepata za glavna jela, juhe, variva, kolače, kruh, umake, salate, a sve bez mesa, ribe i jaja.

Onaj dio recepata koji su izašli iz moje škrinjice su velikim dijelom nastali iz kuhinje moje bake, prilagođeni su da budu vegetarijanski tj. veganski”, kaže Aleksandra koja već već više od 10 godina radi kao učiteljica integralne meditacije o čemu je također napisala i izdala knjigu: “To je izvanredna tehnika za opuštanje i oslobađanje od stresa. Njoj zahvaljujem svoju djelotvornost i stvaralaštvo. Poput tjelesne higijene kojom su nas od malena naučili čistiti tijelo i održavati zdravlje, integralna meditacija je mentalna higijena kojom “peremo” svoj duh, a u današnje vrijeme to je jednako važno, ako ne i važnije od čistoće tijela.

Ako vas je ovaj primjer potaknuo na razmišljanje te želite i sami volontiranjem pridonijeti pozitivnim promjenama, no ne znate kako početi, Aleksandra savjetuje:

“Nemojte čekate da počnete s promjenom kad nađete vremena jer ga nikad nećete naći. Počnite sada, upravo ovog trenutka. Malim koracima prema malim ciljevima. Možda ne možete odvojiti nekoliko sati dnevno da pomognete nekome ili promijenite nešto u svojem životu, ali možete sigurno odvojiti deset minuta danas, deset sutra i tako svaki dan učiniti ponešto. Rezultati će vrlo brzo postati vidljivi i istovremeno poticaj za daljnji rad u smjeru kojim ste krenuli”

poručuje Aleksandra koja je ovu priču željela završiti riječima omiljenog joj pjesnika Halila Džubrana, a prenosimo i jedan recept za fritule. Jer bitna je hrana za duh kao i hrana za tijelo.

 

Fritule:
Sastojci: 0,5 kg krumpira, narezanog na ploške debljine pola centimetra, 40 dag šećera, 50 dag brašna tip 850, vrećica instant kvasca ili 20 grama svježeg, vrećica vanilin šećera, 5 dl biljnog ulja, malo naribane korice limuna i naranče, malo ruma i rakije, malo grožđica, šaka oraha, prstohvat soli, šećer u prahu
Priprema: Tijesto se priprema od dva dijela, a za prvu smjesu potrebno je oguliti krumpir, skuhati ga i zgnječiti dok je vruć. Krumpir ostavite da se ohladi te mu dodajte šećer, rum, rakiju, koricu limuna i naranče i vanilin šećer. Sve dobro izmiješajte.

U posebnoj posudi pomiješajte brašno s već pripremljenim dignutim kvascem i nešto tople vode. Zatim dodajte grožđice, šaku isjeckanih oraha i prstohvat soli. Drugoj smjesi dodajte smjesu od krumpira, dobro promiješajte i po potrebi dodajte malo mlake vode, tako da tijesto bude srednje gusto. Tijesto izradite kuhačom dok ne postane srednje glatko i sjajno. Ostavite da se sat vremena diže na toplom mjestu. U dubokom vrućem ulju pecite fritule koje ćete oblikovati rukom – uzmete tijesto u ruku, a žlicom grabite po malo tijesta. Fritule pržite dok ne porumene. Da bi se fritule što lakše pržile, u posudi mora biti mnogo ulja kako bi se tijesto slobodno prevrtalo. Fritule posute vanilin šećerom poslužite kao poslasticu gostima ili veselim maškarama.

– – – – – –

Iz knjige Prorok i prorokov vrt, Halil Džubran, Grafički zavod Hrvatske,1990., preveo Milenko Mandić:

“A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajte sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.”
Često kažete: “Dao bih, ali samo potrebitima.”
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako.
Daju da bi mogle živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.
i onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašeg potočića.
i koja zasluga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?
i tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgoliti svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.
Jer, odista, život daje životu – dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci.”

Dvostruka duga || Neokultura || Umjetnost davanja || Čakovečki azil || Prijatelji
Knjiga ‘Hrana za mir’ u izdanju Dvostruke Duge: Promocija 6. svibnja 2011

Povezano