Sezonske radnice u turizmu – rade najprljavije i najteže poslove, krše im se prava, a plaćene su najslabije

Vojska sezonskih radnica i radnika i ove će sezone pokretati motor turističkog i ugostiteljskog sektora, privredne grane u koju su ljeti uprte sve oči javnosti.

Turizam i srodne mu grane zaista jesu pokretači hrvatskog gospodarstva i generator zapošljavanja, no istovremeno su mjesto mnogobrojnih oblika diskriminacije žena na tržištu rada, ali i ostalih ranjivih skupina, čija egzistencije ovise o zaposlenju u ovim sektorima.

Nužnu senzibilizaciju javnosti o nezavidnom statusu i položaju žena u sezonskom radu u turizmu, u medijima i javnosti često zamagljuju laiku neprohodni podatci i statistike koji govore o rastu zapošljavanja u ovom sektoru, rekordnim zaradama i ekonomskim učincima, kao što je, primjerice – udio prihoda od turizma u nacionalnom BDP-u.

Kroz radna prava sezonskih radnica i odnos poslodavaca prema njima, istovremeno se pokazuju dimenzije rodne diskriminacije (neravnopravan položaj žena u ovom sektoru, i u društvu uopće), ali i kompleksnost njihovog položaja unutar turističko-ugostiteljskog sektora. 

Negativne karakteristike sezonskog zapošljavanja koje uključuju nisku razinu radničkih prava i sindikalne organiziranosti, a uzrokuju socijalnu i egzistencijalnu nesigurnost, pretežno pogađaju žensku populaciju koja prema visini plaća u ovom sektoru zaostaje za muškom.

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u prvih pet mjeseci 2015. godine u djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane i trgovini na veliko i na malo hrane zaposleno je 16.382 osoba, i to uglavnom konobara/ica, sobara/ica, kuhar/rica, sobarica, prodavač/ica, čistačica, pomoćnih kuhar/ica,  kuhinjski radnika/ica, recepcionara/ki, pomoćnih konobara/ica, radnik/ica u održavanju i ostalih zanimanja.  U djelatnostima pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane zaposlena su 13 592 radnika.

Najviše je sezonskih radnika po županijama zaposleno u Splitsko – dalmatinskoj, Dubrovačko – neretvanskoj, Istarskoj, Primorsko – goranskoj, Osječko – baranjskoj te Šibensko – kninskoj  županiji.

Broj radnika zaposlen u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanje hrane u špici sezone kreće se oko 60.500 radnika, dok je u veljači, kada je zaposlenost u ovoj djelatnosti na najnižoj razini oko 40.500 radnika.

Za pretpostaviti je da u veljači uglavnom zaposleni samo radnici na neodređeno vrijeme ili na određeno na duži period, iz čega ispada da tijekom sezone zapošljava oko 20.000 sezonskih radnika“, kazala nam je Marina Cvitić, predsjednica Odbora za turizam u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD).

Nju pitamo i o specifičnom položaju žena, radnica u ovom sektoru. Statistike pokazuju da udio žena u sezonskom zapošljavanju u prvom kvartalu 2014. iznosio 61,54%.

Što se tiče samih žena i njihovog statusa, činjenica je da u ovoj djelatnosti radi više žena nego muškaraca. 53% od ukupno zaposlenih čine žene. Međutim, činjenica je da se one zapošljavaju na slabije plaćenim radnim mjestima.

Kad su u pitanju sezonska radna mjesta, uglavnom se žene zapošljavaju kao sobarice, čistačice, pomoćne radnice u kuhinji, servirke, a tek u manjem postotku za recepcionerke, kuharice ili konobarice. Nerijetko, posebno u privatnom sektoru, a posebno u kafićima, od žena se traži da se i oblače izazovno (mini suknje i/ili dekolte)“, dodaje Cvitić.

Slijedom ovih podataka, ali i uvida koje smo stekli razgovarajući sa sindikalnim čelnicama i samim radnicama, nije teško zaključiti da su suvremene tragičke heroine hrvatske privrede prije svega konobarice, kuharice, sobarice i trgovkinje – zaposlene sezonski.

Prosječna sezonska radnica iz sektora turizma i ugostiteljstva radi od 3 do najviše 5 mjeseci godišnje, u iznimno stresnom i psiho-fizičkim zahtjevnom radnom okruženju, vrlo često i više od zakonom propisanih 60 sati tjedno. 

Najčešće radi u smjenskom radu, bez prigovora preuzima prevelik opseg radnih zaduženja, a zbog straha od otkaza ugovora iznimno rijetko inzistira na konzumiranju svojih prava kao što su slobodni dani i bolovanje. Ugovor o radu vrlo često potpisuje svakog mjeseca.

Sezonska radnica u turizmu izbjegava sindikalno organiziranje, stoga je rijetko članica nekog od sindikata.  U nadi da će na istom poslu biti angažirana i sljedeće sezone, trudi se udovoljiti iz godine u godinu sve većim zahtjevima poslodavca.  Zbog intenzivnog rada u sektoru turizma, sezonska radnica obolijeva od neke profesionalne bolesti već u ranim četrdesetima.

Rad u turizmu i ugostiteljstvu sezonskog karaktera s radom u preraspodjeli bitno utječe na zdravstveno stanje radnica, tako da nakon dugotrajnog rada u teškim uvjetima većina žena profesionalno i trajno obolijeva.

Stradava lokomotorni sustav, krvožilni sustav i metabolizam se nakon dugotrajnog nezdravog načina života pogoršava, no zakonodavstvo je na takva profesionalna oboljenja još uvijek neprilagođeno i nezainteresirano.

U ugostiteljstvu i turizmu žene čine većinu sezonske radne snage, a time i najranjiviju skupinu društva uopće. Posebno je prisutna diskriminacija žena po dobi, gdje je uobičajena praksa da žene nakon četrdesetih više nisu poželjne u ugostiteljstvu i turizmu, zbog svojih fizičkih, zdravstvenih i drugih odlika.

Naime, žene nakon dugogodišnjeg intenzivno teškog fizičkog rada u ugostiteljstvu i turizmu nisu više u mogućnosti i dalje raditi bez dana tjednog odmora i boljih uvjeta rada te ih poslodavci nastoje iste na različite načine udaljiti iz sfere rada.

Tako je gotovo postala uobičajena praksa da se sa radnicama koje se približavaju pedesetim godinama života, a svoj su radno aktivan dio života odradile u ovoj djelatnosti pokušava prikrivenom diskriminacijom udaljiti s radnog mjesta.

Osobito je težak položaj radnica u ugostiteljstvu i turizmu nakon pedesete godine života. Takvim radnicama nedostaje još 15 godina staža do mirovine, a uz sve jači intenzitet rada u ovom sektoru vrlo im je teško odgovoriti na sve veći intenzitet rada u turizmu i ugostiteljstvu.

Kako većina poslodavaca radnike smatra prevelikim troškom, u pripremama za turističku sezonu često se previđa opseg rada, pa se smanjuje broj angažiranih radnika za određene poslove, prije svega onih u usluživanju i pripremi hrane.  Žrtve takve profitne raspodjele i organizacije rada najčešće su sezonske radnice i radnici.

No, pogrešno je misliti kako je položaj radnica mlađe životne dobi povoljniji.

Suprotno ženama starije životne dobi u turizmu su poželjne radnice u dobi ispod 40 i 50 godina, koje su spremne raditi 24 sata dnevno, uvijek su na raspolaganju i dostupne, ali i žene bez obitelji, koje se zapošljavaju na određeno vrijeme.

One su u nemogućnosti da osnuju obitelj ili zatrudne, kada im se u tim slučajevima ne produži ugovor o radu.Time su i te radnice mlađe životne dobi, također u izrazito nepovoljnoj situaciji, jer su radnice drugog reda, dugotrajno rade na određeno vrijeme, ne mogu podignuti kredit, ne mogu planirati privatan život, budućnost, djecu, obitelj.

Situacija kod zaposlenih radnica u manjim turističkim tvrtkama i obrtima, kafićima, manjim hotelima često je mnogo lošija i teža. Radi se od jutra do kasno navečer, na različitim poslovima, bez dana tjednog odmora, često gotovo do granice robovlasničkog odnosa, za  minimalnu plaću.

Tvrtke u kojima je obavljena privatizacija i reorganizacija poslovanja već su se u mnogobrojnim fazama „češljanja“ – kroz famoznu sistematizaciju radnih mjesta, riješile većeg broja radnica i radnika.

Premda sindikati inzistiraju na socijalnom dijalogu s poslodavcima i ministarstvom turizma, te kontinuirano pokreću pregovore o povećanju plaća u turizmu i poboljšanju uvjeta rada u ovim sektorima, sezonski radnici se rijetko uključuju u sindikate. 

Niska razina sindikalne organiziranosti onemogućava im da se dugoročnije izbore za svoja prava na tržištu rada, pa veliki broj radnika i radnica u ovim sektorima biva izrabljivan do svojih krajnjih granica.

Marina Cvitić pojašnjava razloge slabe uključenosti sezonskih radnica i radnika u sindikalne organizacije.

Sezonski radnici dolaze u kompaniju na nekoliko mjeseci u kojem nastoje zaraditi čim više i bilo koje dodatno izdvajanje iz plaće a koje nije temeljem propisa, žele izbjeći. Nadalje, znaju da ono što sindikat ispregovara za radnike, odnositi će se na njih neovisno o članstvu u sindikatu.

Tako da se tek oko 10% sezonskih radnika, a možda i manje uključuje u sindikat i to varira od kompanije do kompanije. Ako je postotak sindikalno organiziranih stalnih radnika u kompaniji veći, tada se i sezonski radnici više uključuju.“

Sindikalna povjerenica iz jedne od hotelskih tvrtki na zapadnoj obali Istre govori o slučajevima kršenja prava sezonskih radnica. 

Čest oblik rodne diskriminacije u ovom sektoru su otkazi o radu koje dobijaju trudnice i majke. Posredstvom SIKD-a donosimo primjer dugogodišnje sezonske radnice zaposlene u jednom istarskom hotelu na radnom mjestu hotelske administratorice. 

Radnica je na ovom radnom mjestu zaposlena svake godine od lipnja do rujna, no u trenutku ustanovljenja trudnoće poslodavac predlaže sporazumni raskid ugovora o radu.

Odmah smo reagirali i zauzeli se za nju, tražeći da radnica iskoristi svoje pravo na bolovanje i smještaj, no bili smo svjesni da će, premda će tvrtka povući mjeru otkaza, toj radnici sljedeće godine vrata tog hotelskog poduzeća biti zatvorena.“

Ovakvo je postupanje prema sezonskim radnicima, kaže naša sugovornica, gotovo pravilo.

Ni jedan poslodavac vam neće reći da tako zaista čini, ali naša praksa na terenu dokazuje baš takvo ponašanje poslodavaca.“

Na pitanje koliki broj radnica i radnika im se javlja u želji da im pomognu u zaštiti njihovih prava, povjerenica nije optimistična.

Ne javlja ih se mnogo. Ljudi se u pravilu boje obratiti sindikalnim povjerenicima. Nekada uđemo u pregovore s poslodavcem, no vrlo često sama osoba koja ih je potaknula odustane“, kaže povjerenica i dodaje kako u sezoni velik broja radnika odustaje od korištenja slobodnih dana, unatoč intenzitetu posla i iscrpljenosti. 

Apeliramo na radnice i radnike da se ne odriču svojih, zakonom propisanih, slobodnih dana, da ne podliježu pritisku šefova i poslodavaca koji poslovično tvrde kako su na to primorani zbog prevelikog opsega posla i manjka radne snage“, poziva naša sugovornica i podvlači kako sindikati ne mogu djelovati bez suradnje samih radnica i radnika, koji moraju biti spremni boriti se za vlastita prava.

Premda mali broj sezonskih radnika zbog kršenja svojih prava odlučuje tužiti poslodavca, sindikatu se mnogi javljaju da se požale na prevelik intenzitet rada.

 „Radnici iz sektora kuhinje i posluživanja vrlo nam se često žale da su psiho-fizički iscrpljeni, a poslodavac u organizaciji posla ne čini mnogo kako bi ih rasteretio i osigurao humane uvjete za rad. Baš ovih dana dolaze nam brojne pritužbe radnika na preopterećenost poslom, no nije lako sada – usred sezone, pronaći pojačanja, na to se trebalo misliti mnogo ranije."

Bjelodano je da poslodavci štede na radnicima koji su im, često se može čuti – „velik trošak“.

Sindikalna povjerenica potvrđuje nam strepnju koju smo čuli od većine naših sugovornika – sindikalista, kako velik problem u ovom sektoru predstavlja smanjivanje broja radnika s ugovorima na neodređeno vrijeme.

Sve je manje radnika s takvim statusom, ljudi odlaze u mirovinu, a mlade koji dolaze iznimno se rijetko prima u stalan radni odnos. Tko će se u budućnosti uopće moći boriti za prava tih radnica i radnika, kada su oni sami u tome onemogućeni nesigurnim oblicima zaposlenja“, s pravom se pita naša sugovornica. 

O položaju žena, sezonskih radnica u turizmu i ugostiteljstvu govori nam i povjerenik još jednog velikog hotelskog poduzeća na zapadnoj obali Istre. 

Radnicama koje rade u mjestu boravišta problem je što je raspored rada vrlo često takav da su one gotovo cijelog dana zauzete i tako  odvojene od svojih obitelji, teško im je uskladiti obiteljske obaveze, ako su majke ili imaju još nekoga na skrbi. Radi se često i dvokratno, a rijetko se može iskoristiti slobodan dan u tjednu.

Rade se neke netipične smjene od 10 do 20 sati, karakteristične za, primjerice, punktove na plažama ili sportske objekte. Ukoliko radnik stalno radi u takvoj netipičnoj srednjoj smjeni, ne dobije naknadu za smjenski rad, a istovremeno provodi gotovo cijeli dan na poslu“, kazuje naš sugovornik te dodaje kako velik broj sezonskih radnica dolazi iz drugih krajeva Hrvatske. „Njima je posebno teško jer su i fizički odvojene od svojih obitelji“. 

Veliki broj radnica, napominje povjerenik, zaposlen je na poslovima koji zahtijevaju direktan kontakt s gostima, što pojačava radni stres, a često se zanemaruju i prirodni ciklusi žena, kao što su ulazak u menopauzu. „Nemojmo zaboraviti i to da se uvjeti za odlazak u starosnu mirovinu iz godine u godinu pomiču sve dalje“, dodao je. 

Činjenica da su sindikalni povjerenici o ovim temama za naš portal pristali govoriti tek anonimno također svjedoči o sveprisutnom strahu radnika za radna mjesta, ali i pritisku što ga sindikati i radnici trpe od strane poslodavaca.

Kako bi radnice informirali o svojim pravima, udruga RODA svojevremeno je tiskala Antidiskriminacijski vodič za trudnice i majke na tržištu rada (elektronski dostupan i ovdje).

Riječ je o brošuri namijenjenoj radnicama, u kojoj se pojašnjavaju primjeri izravnih i neizravnih oblika diskriminacije na tržištu rada, te načina na koje radnice mogu zaštititi svoja prava. Da bi se primjeri dobrih i loših praksi adresirali i poslodavcima, tiskan je i Antidiskriminacijski vodič za poslodavce.

O položaju sezonskih radnica u turizmu i ugostiteljstvu razgovaramo i s Dorinom Buić, voditeljicom SIKD-ovog ureda u Poreču.

Jedno od rješenja teškog statusa žena, radnica u turizmu i ugostiteljstvu ona vidi u reformi mirovinskog sustava.

Kada su prije četiri godine političke stranke obilazile sindikate, rekla sam potencijalnim saborskim zastupnicima (u međuvremenu su neki od njih ušli u Sabor i tijela vlasti) da se ženama treba sniziti starosna mirovina.

To je mjera koja dugoročno može popraviti jedan dio problema koji opterećuju zdravlje i status žena radnica u svim gospodarskim sektorima, ne samo turizmu i ugostiteljstvu."

Buić tvrdi da sektor ugostiteljstva i turizma održava stara radna snaga, radnice i radnici u kasnim 40-im i 50-im godinama. 

Prije dvije godine otvorio se jedan ekskluzivan hotel na zapadnoj obali Istre. Za većinu poslova u hotelu tražili su mlade i atraktivne djevojke, ne starije od 30 godina. Prošlo je nekoliko mjeseci turističke sezone i mlade radnice, bez većih iskustava u sektoru, su se brzo zamorile i počele napuštati radna mjesta.

Nisu bile vične tom poslu, niti spremne toliko se iscrpljivati. Sada u istom tom hotelu rade uglavnom stare radnice. I to je samo jedan primjer u moru sličnih“, kazuje Buić.

Našu sugovornicu pitamo kako zaustaviti negativne trendove u smanjivanju prava radnika, a povećanju dinamike posla.

Što tu napraviti? Tko je danas spreman za revoluciju?! Ljudi se boje, cijena rada drastično pada, a svi su zamjenjivi.  „Nema tko raditi“, žali mi se jedan poslodavac, koji ne shvaća i ne želi priznati da ne želi platiti radnika“, ističe i ipak šalje nedvosmislenu poruku o strategijama koje valja zauzeti kako bi se na ovom polju izborili nužni pomaci.

Od straha nema ništa, radnici trebaju shvatiti da im je preostao samo sindikat. Mi, u njihovo ime., možemo samo pregovarati, a ako imamo više članstva – jači smo.

Sindikat čine ljudi, radnici, tu je po meni rješenje problema. Nedostaje nam fizička podrška radnika, aktivno podržavanje sindikalnih akcija i solidarnost“, smatra naša sugovornica.

Tražimo i da prokomentira inicijative poput STUH-ovih Fer hotela, kojima se promoviraju hoteli koji poštuju radnička prava i kolektivne ugovore.

Zašto ne bismo jasno i glasno rekli koji poslodavci krše prava i sastavili crnu listu, a ne davali nagrade za fer poslodavce i reklamirali ih. To je američki sustav koji ne podržavam“, podvlači na kraju.

Zabrinjavajući pokazatelji o položaju žena u turističkom sektoru odražavaju sliku prisutne rodne diskriminacije na tržištu rada, što je dugoročno rješivo dubinskim strukturnim promjenama koje Zakon o radu nije uspio potaknuti, niti stvoriti platformu za poboljšanje statusa ove skupine.

U tekstovima koji slijede donosimo iscrpnije razgovore sa sindikalnim čelnicama koje pokušavaju organizirati radnice i radnike u borbi za njihova prava, ali i samim sezonskim radnicama čiji mukotrpan rad pokreće ovu unosnu privrednu djelatnost.

- - -

Ovo je prvi dio temata 'Sezonske radnice u turizmu',
ostale tekstove pročitajte ovdje:

>>> Osobne priče sezonskih radnica u turizmu i ugostiteljstvu
>>> Niska razina sindikalne organiziranosti radnica i radnika u turizmu i ugostiteljstvu
>>> Marina Cvitić: Turizam je najveća nevidljiva tvornica invalida rada

Zadnja izmjena: 15-10-2015 @ 14:53