Ljubomira Lončar pravna je savjetnica STUH-a (Sindikat turizma i usluga Hrvatske). S njom razgovaramo o razlozima niske razine sindikalne organiziranosti radnica i radnika u turizmu i ugostiteljstvu, najčešćim primjerima kršenja prava radnika od strane poslodavaca, ali i relativno lošem imidžu sindikata među radništvom.
Kao pravna savjetnica STUH-a s koji oblik pomoći radnicama i radnicima nudite? S kakvim se problemima oni najčešće obraćaju vašem sindikatu?
Pomoć i savjeti koje radnici/ce traže od Sindikata najčešće su pravne prirode. Većina od njih potpuno je nezaštićena u radnom odnosu i slabo ili gotovo nikako informirana o pravima koja im iz radnog odnosa pripadaju.
Najčešći problemi s kojima se obraćaju odnose se na neisplatu plaće ili isplatu koja nije sukladna ugovorenome u ugovoru o radu, problemi s uplatom doprinosa, neisplaćeni prekovremeni rad, sklapanje ugovora na mjesec ili manje dana, uskrata prava na slobodne dane ukoliko rade u preraspodjeljenom radnom vremenu što je u turizmu gotovo stalna pojava.
Zatim je tu i uskrata prava na godišnji odmor, dnevni ili tjedni odmor. Nažalost svi oni javljaju se uglavnom po završetku sezone kada i poslodavac prestaje s radom, umjesto da reagiraju u trenutku kada vide da im se prava ne poštuju.
Pretpostavljam da su bolje sindikalno organizirani oni radnici i radnice koji su zaposlenici velikih hotelskih i ugostiteljskih objekata, dok oni koji rade u manjim jedinicama, teško dopiru do sindikata i obratno. Kako to promijeniti, kojim strategijama?
Točno. Zaposleni u velikim hotelskim kućama od Istre do Dubrovnika uglavnom su sindikalno organizirani i vrlo aktivno rade u zaštiti prava zaposlenih. Kroz sklopljene kolektivne ugovore prava i njihova zaštita ugovorena je za sve zaposlene pa tako i sezonske radnike/ce. Strah i prijetnje poslodavaca koji su najčešće i vlasnici malih hotelskih objekata, restorana ili kafića ključni su razlog za neučlanjivanje u sindikat.
Prijetnja otkazom ili nesklapanje novog ugovora dovoljan su razlog da se radnik/ca pribojava učlanjivanja u sindikat bez obzira na činjenicu što je svjestan da poslodavac ne poštuje njegova prava. Raditi na promjeni svijesti radnika/ca vrlo je težak i zahtjevan posao.
Zaštititi sebe i svoje dostojanstvo koje se gotovo svakodnevno grubo narušava, trebao bi biti ključni motiv za promjene, međutim, teška financijska situacija i gubitak posla jači su od motiva da zaštitiš sebe.
Mi aktivno radimo s mladima i ženama koji su dominantna radna snaga u našem turizmu i vjerujemo da ćemo kroz njihov rad uspjeti pozitivno utjecati i na promjene sadašnjeg ponašanja.
Može li se i na koji način promijeniti imidž sindikata među radništvom?
Javnim istupima i promocijom dobrih primjera u radu sindikata kojih ima jako puno svakako se može utjecati na percepciju o sindikatima. Uz to je nužna i promjena u vodstvima sindikata. Sindikalni lideri koji već godinama pa i desetljećima vode sindikate trebaju prepustiti mjesto novim, mlađim, educiranim osobama kojih u sindikalnim redovima ima.
Uz to su potrebne promjene sindikalnih aktivista u bazi, odnosno u tvrtkama/društvima, jer nije rijetka pojava da i oni stvaraju lošu sliku sindikata u javnosti.
Agresivnije kampanje, rad na vlastitim promjenama u organizacijskom smislu i u upravljanju ljudskim resursima također su vrlo bitni za promjenu imidža sindikata u javnosti.
Sve to može pridonijeti kvalitetnijoj razini zaštite prava radnika i pojačati utjecaj sindikata na javne politike.
Predsjednica ste Sektora turizma Europske federacije sindikata prehrambene industrije, poljoprivrede i turizma (EFFAT). Jesu li i u kojoj mjeri slični oblici kršenja prava radnika i radnica u Europi, s onima kod nas?
I u ostalim zemljama EU, posebno onim mediteranskim, problemi radnika/ca u turizmu su slični našima. Prekarni oblici rada dominantni su gotovo svim zemljama. Takvi nesigurni oblici rada negativno utječu na ekonomsku poziciju zaposlenih u turizmu, izloženost nesigurnosti rada dovodi do teškog pomirenja obiteljskih i poslovnih obveza.
Sve su to pojave s kojima se naša evropska federacija intenzivno bavi i svojim aktivnim učešćem u evropskom socijalnom dijalogu pokušava promijeniti odnose i stvoriti uvjete za sigurniji rad u turizmu.
Možete li navesti neke primjere u kojima se pravnom borbom i uz asistenciju sindikata uspjelo riješiti pojedine slučajeve ili pritužbe radnika?
Evo nekoliko najčešćih primjera kršenja prava radnika.
Slučaj broj 1: Poslodavac radnika/cu ne prijavljuje na obvezna osiguranja u roku sukladno zakonu niti je radnik/ca s poslodavcem sklopio/la ugovor o radu u pisanom obliku. Po našoj intervenciji poslodavac prijavljuje radnika/cu i s njima potpisuje ugovor i jedan primjerak obavezno ostavlja radniku/ci.
Slučaj broj 2: Poslodavac ne isplaćuje radniku/ci ugovorenu plaću već im na račun uplaćuje zakonom propisanu minimalnu plaću, a ostatak im „daje na ruke“ ili im plaću ne isplaćuje u zakonom propisanom roku ili im, nažalost, uopće ne isplaćuje plaću.
Slučaj broj 3: Ne omogućava radniku korištenje dnevnog i tjednog odmora pa radnici/ce rade neprekidno. U takvim slučajevima upućujemo zahtjeve inspekciji rada za inspekcijskim nadzorom.
Slučaj broj 4: Radnik/ca radi u preraspodjeljenom radnom vremenu do 60 sati tjedno, a poslodavac im za ostvareni „višak sati“ od redovnog radnog vremena (40 sati tjedno) ne produžuje radni odnos.
Slučaj broj 5: Ukoliko radnik/ca radi prekovremeno, što je u sezoni učestala pojava, a ti sati im uobičajeno nisu plaćeni, upućujemo radnike/ce da vode vlastitu evidenciju radnog vremena i interveniraju prema poslodavcu da se ti sati plate. Ukoliko im poslodavac te sate ne plati, onda mi kontaktiramo poslodavca da to riješi mirnim putem prije pokretanja sudskih postupaka.
Slučaj broj 6: Po završetku radnog odnosa poslodavaca radniku/ci poslodavac ne isplaćuje zadnju plaću niti im vraća dokumente, ne omogućava im korištenje godišnjeg odmora na koji su stekli pravo (takvi su slučajevi su u praksi gotovo redovna pojava) i oni se našom intervencijom rješavaju.
Moram još jednom naglasiti da su ove pojave kršenja prava radnika i nepoštivanja zakonskih i drugih propisa prisutne kod malih poslodavaca, dok kod većih poslodavaca takvih pojava ima manje; u velikim hotelskim kućama takve pojave su parcijalne i uglavnom se po dojavi radnika/ce rješavaju odmah.
Kažite nam nešto o inicijativi Fair hoteli i na koji se način preko ove inicijative može utjecati na zaustavljanje negativnih trendova u odnosu poslodavaca prema radnicima u turizmu i ugostiteljstvu?
Inicijativa Fer hotel pokrenuta je po uzoru na takvu inicijativu koju su pokrenule naše kolege iz Irske i koja se prema njihovom iskustvu pokazala pozitivnom. Slična inicijativa u primjeni je kod naših sindikalnih kolega iz skandinavskih zemalja.
Uvjet da bi se neki od poslodavaca uključio na listu Fer hotela je otvorenost prema sindikalnom organiziranju, potpisan kolektivni ugovor, poštivanje prava iz kolektivnog ugovora i zakona koji reguliraju radno pravni status radnika i promoviranje socijalnog dijaloga kao baze za uređenje odnosa radnik- poslodavac.
Poštivanje tih kriterija u praksi znači da kršenja prava zaposlenih nema, odnosno da nema sudskih sporova iz radnih odnosa. Fer hoteli su pozitivan primjer i promocija poslodavaca čije poslovanje treba biti društveno i socijalno odgovorno.
Riječ je o njihovom promoviranju putem web stranice kod nas u Hrvatskoj za što smo dobili podršku od kolega iz sindikalnih središnjica, HUP-a i Turističke zajednice Hrvatske, ali i na međunarodnoj sceni s obzirom da su inicijativu pozitivno ocijenile evropska i svjetska federacija.
One će postaviti logo Fer hotela Hrvatska na svoje web stranice i upućivati posjetitelje svojih stranica da za svoj odmor biraju hotele s liste fer hotela. Vjerujemo da će takva besplatna reklama i promoviranje hrvatskih fer hotelijera biti izazov i ostalim poslodavcima da ih na tu listu uvrstimo, za što je prvi preduvjet promjena odnosa prema radnicima u poštivanju njihovih prava.
– – –
Ovo je treći dio temata ‘Sezonske radnice u turizmu’,
ostale tekstove pročitajte ovdje:
>>> Sektor ugostiteljstva i turizma održavaju radnice i radnici u kasnim 40-im i 50-im godinama
>>> Osobne priče sezonskih radnica u turizmu i ugostiteljstvu
>>> Marina Cvitić: Turizam je najveća nevidljiva tvornica invalida rada
