U Galeriji Karas trenutno je u tijeku izložba mlade hrvatske umjetnice Martine Grlić, Tvornica. Izložba se sastoji od nekoliko slika velikog formata, a prizori su preuzeti iz arhivskih fotografija iz nekih od najvećih tvornica bivše države (Jadran, Koka, Jugoplastika, Podravka i RIZ), iz vremena kada su se rad i figura radnika idealizirali.
Osnovna namjena tih fotografija bila je afirmacija radnog elana i veličanje uznapredovale industrijalizacije, iako, mora se priznati, radnice ne djeluju osobito sretno na njima. Rezultat odabira tehnike (slika prema fotografiji) su monokromatske slike izraženog kontrasta koje leže na varljivoj granici između fotografskog realizma i slikarske interpretacije zbog naglašenog zamućenja i pomjerenog fokusa.
Gotovo intimistička atmosfera u kombinaciji s kompozicijom na nekim slikama priziva Vermeera, dok one zamućenije podsjećaju na strip. Ovaj ciklus tipični je primjer postmodernizma u slikarstvu koje se, iako je odavno reklo sve što je imalo za reći kao medij, još uvijek bori za život pod isprikom, u ovom slučaju, društvenog komentara. Međutim, politički podtekst i stav autorice ovih slika nije jasno izražen, već je podložan različitim čitanjima, pa tako autor predgovora, Feđa Gavrilović, u njima vidi „utočište“ od „konačnog gubitka smisla“ koje potiče sjećanje, nostalgiju i kontemplaciju.
Nije teško primijetiti da su na slikama prikazane isključivo radnice;međutim, ta je činjenica upadljivo odsutna iz teksta predgovora (u kojem se spominju redom muškarci: Krleža, Gecan, Glumac, Hardt i Negri). Iz predgovora, dakle, dobivamo dojam da je odabir radnica, a ne radnika, kao subjekata potpuno nebitan.
Autor možda smatra da je uloga radnica u socijalizmu nešto što smo svi usvojili i na što ne treba dodatno trošiti riječi, no na slikama Martine Grlić ta se dimenzija toliko ističe da je gotovo potreban napor da se taj aspekt prešuti. Također, interpretacija razlike između “socijalističke“ i „kapitalističke mitologije“ svedena je na depolitiziranu „nostalgiju ... sjećanje na proizvodnju koja je u nas na rubu nestanka.“ Ta navodna „melankolična promišljanja o ... besmislu i tuposti našeg vremena“ koja autor predgovora iščitava otkrivaju da je i sam podlijegao retorici idealiziranja prošlosti, zanemarujući pritom sva druga moguća čitanja ovih slika i tugaljivo se prisjećajući vremena kad je radnik život „držao u rukama u obliku krutog proizvoda.“ [T.B.]
Izložba je otvorena do 28. travnja.
Martina Grlić rođena je u Zagrebu 1982. godine. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2009. u klasi Zlatka Kesera i Duje Jurića. Od 2008. izlagala je na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, a 2012. osvojila je nagradu Erste Grand Prix.
