Komentiranje vijesti i dalje je ratoborna aktivnost koje se mnoge žene klone, zbog čega bi medijske tvrtke trebale ozbiljno razmisliti o postojećima pravilima komentiranja ukoliko žele povećati aktivnost publike, piše Fiona Martin za The Guardian.
Njezina studija o komentiranju vijesti na internetu provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Australiji pokazuje da u online komentiranju svakako dominiraju muškarci, te da žene često koriste pseudonime kako bi izbjegle stereotipe i zlostavljanje.
Istraživanje je uključivalo analizu devet milijuna komentara na stranicama 15 novinskih servisa uključujući The Guardian, The New York Times, The Washington Post i The Sydney Morning Herald, radijske servise poput BBC-a, NPR-a i ABC-a te novije stranice kao što su The Huffington Post, The Conversation i The Texas Tribune.
Komentari sa ženskim nadimkom čine manje od trećine ukupnog broja komentara, te samo oko 3% top komentatora i manja je vjerojatnost da budu među osobama koje redovito komentiraju. Rezultati se podudaraju i u međunarodnim, gradskim i mjesnim publikacijama. Stoga se čini da izostanak žena nije rezultat individualne toksične kulture komentiranja, nego ima širu društvenu i kulturnu dimenziju.
Ovakva situacija ima i političke i društvene implikacije budući da se izneseni stavovi često predstavljaju kao presjek javnog mnijenja, te za urednike/ce i novinare/ke navode na zaključke o interesima i vrijednostima čitatelja.
Martin je rodni disbalans primijetila kada je njezin tim izolirao top 100 komentatora/ica medija uključenih u istraživanje, nakon toga je podijelila nadimke komentatora/ica na muške, ženske i dvoznačne te otkrila više muških nadimaka, čak i u Daily Mailu, čija se publika smatra ženskom i koji prati lifestyle vijesti. Rezultati njezinog istraživanja podudaraju se sa studijom oxfordske statističarke Emme Pierson, ali i sociološkim navodima da muškarci kontroliraju javnu debatu.
Neke žene, kao i tijekom 19. stoljeća, uzimaju muške pseudonime kako bi izbjegle rodnu stereotipizaciju. No, i kod tvrtki koje su za komentiranje koristile Facebook ili neku drugu društvenu platformu s pravim imenom korisnika, postotak korisnika sa ženskim imenom i dalje je iznosio između 17 i 22%.
Žene koje komentiraju češće će doživjeti zlostavljanje na internetu, zbog čega je korištenje pseudonima i oblik zaštite. Mnoge žene i dalje imaju obiteljske uloge i obveze pa nemaju vremena. S druge strane, žene češće od muškaraca koriste Facebook, Instagram i Pinterest, platforme koje nude javni glas u osobno kontroliranom društvenom okruženju.
Jedan od ključnih problema jest činjenica što su mediji u interesu objektivnosti i štednje izgradili sustave u kojima moderatori/ce u tišini brišu komentare i/ili blokiraju korisnike, umjesto da pokreću raspravu, dok novinari uopće ne sudjeluju. Projekt Engaging News s Teksaškog sveučilišta pokazao je da se pristojnost povećava kada novinari/ke ulaze u interakciju s čitateljima/icama.
Martin je otkrila da The Texas Tribune, politički portal s najvećim brojem novinara/ki koji/e se bave reproduktivnim pravima, ima najveći postotak interakcije komentatorica (35% top komentatora su žene). Njegov administrator John Jordan kaže da je dio portala namijenjen komentarima u početku bio “pun gladnih trolova”. Počeo je patrolirati komentarima poput policajca i objašnjavati onima kojima je zabranjeno komentiranje kako se trebaju ponašati. Također, kako kaže, trudi se i da prvi objavljeni komentari nisu negativni i da pokreću diskusiju.
Jordan kaže da to sve pridonosi inkluzivnijoj kulturi komentiranja, no treba razvijati bolje pristupe rodnoj, dobnoj i rasnoj/etničkoj participaciji. [L.P.]
