Objavljeno

Žene u Iranu bore se za svoje mjesto na stadionima

Nogomet je industrija u kojoj se vrte milijarde dolara, a nedavni događaji su dokazali da je i pod velikim utjecajem politike. Kako je u Iranu nogomet također stvar politike, ženama je od 1982. zabranjen pristup javnim sportskim događanjima. Iranke su ovaj problem odlučile učiniti dijelom svoje borbe za ljudska prava i feminizam.

‘Otvoreni stadioni’ (Open stadiums) je kampanja koja se diljem Irana bori za ukidanje ove zabrane te je javnim prkošenjem zabrani stekla svjetsku pozornost. Gotovo 10 godina aktivistkinje u Iranu podupiru žensku uključenost na javnim sportskim događanjima.

Srž feminističkog aktivizma i ove kampanje je upravo reakcija na način na koji se ženama oduzima pravo da poput bilo kojeg muškarca imaju slobodu egzistiranja u javnom prostoru. Iako im se javnost rugala, uključujući i neke feministkinje koje smatraju da postoje važniji problemi u državi, članicama pokreta Open stadiums bilo je izuzetno važno da kao žene ostvare pravo na javni prostor. Aktivistkinje u Teheranu su počele s prosvjedima ispred Azadi stadiona, a već su ih na trećem maršu dočekale specijalne postrojbe i ženska policija uz optužbe da gledajući muškarce koji nisu u potpunosti ‘pokriveni’ na utakmicama čine haram (zabranjeno u Islamu).

Ipak, ovakva reakcija nije ih obeshrabrila, već su počele su online kampanjom i stupile u kontakt s medijima, ali i FIFA-om i AFC-om. Taj se potez pokazao uspješnim te su potonje organizacije donijele odluku kojom se Iran isključuje iz međunarodnih nogometnih događanja zbog zabrane prisustva žena na stadionima.

Na izborima 2009. predsjednik Mahmoud Ahmadinedžad dobiva drugi mandat te dolazi do velikih prosvjeda zbog njegovih represivnih odluka, a mnoge feministkinje su prisiljene napustiti zemlju. Četiri godine kasnije izabran je Rouhani te je i predsjednik FIFA-e posjetio Iran, a kampanja @openstadiums započela je i na engleskom jeziku. Samo nekoliko mjeseci kasnije vlada je zabranila ženama pristup odbojkaškim utakmicama.

Prosvjedi žena na sportskim događajima uvijek su popraćeni specijalnim postrojbama, ali i ekstremistima koji su u lipnju prošle godine zaprijetili aktivistkinjama da u slučaju njihovog prisustvovanja utakmicama može doći do krvoprolića.

Građani, ali i intelektualci u Iranu ismijavaju cijelu kampanju, a većina želju žena da budu na utakmicama ne shvaća ozbiljno. Žene u Iranu žive u patrijarhalnom sustavu te su u nemilosti seksističkih zakona i društvenih normi. Postoji jak pokret za ženska prava i žene neumorno rade na toj borbi, ali su mnoge inspirativne feministkinje morale napustiti zemlju. Ostale aktivistkinje žive u strahu od uhićenja te su u stanju konstantnog opreza.

“Vjerujemo da se moramo više povezati sa svjetskim feminističkim pokretom te trebamo jedinstvo među feministima/kinjama kako bismo srušile nejednaku raspodjelu snaga. Optimistično gledamo na našu zajedničku budućnost”, kaže jedna od aktivistkinja čiji je identitet za javnost ostao nepoznat iz sigurnosnih razloga te dodaje: “S kolegama/icama iz naše regije (Sjeverna Afrika i Bliski istok) dijelimo političku i religijsku situaciju te smo s njima posebno bliske”.

Aktivistkinje uključene u ovu kampanju pozivale su međunarodnu zajednicu da proširi riječ o njima i njihovom radu te da pokuša shvatiti njihovu borbu i način na koji ljudi žive u drugim dijelovima svijeta. Svjetskim organizacijama poručuju da zapošljavaju više žena iz Irana te da pripomognu njihovoj ekonomskoj neovisnosti. Iran je pun prepreka za žene koje žele biti samostalne te prava pomoć mora biti politička, društvena i ekonomska. [J.A.] Youngfeministfund

Povezano