Novo izvješće azijskog udruženja aktivista/kinja i sindikata za ljudska prava na dostojanstven rad, Asia Floor Wage Alliance-a (AFWA) otkrilo je uznemiravajuće dokaze eksploatacije tekstilnih radnika i radnica u tvrtkama koje su H&M-ovi dobavljači u Kambodži i Indiji.
Izvješće je temeljeno na intervjuima koje je AFWA proveo s 251 radnikom i radnicom, a u njemu se navode brojni primjeri kršenja međunarodne prakse u radnim standardima.
Zaposlenici/e 11 od 12 tvornica uključenih u istraživanje naveli/e su kako su svjedočili/e prestanku radnog odnosa zbog trudnoće, a svih 50 zaposlenika/ca iz Indije izjavilo je kako se žene rutinski otpušta ako zatrudne. Osim toga, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu česta je pojava. Samo u Kambodži, zaposlenici/e u devet od 12 tvornica izjavili/e su kako su bili/e žrtve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.
Radni uvjeti toliko su loši da radnici i radnice jednostavno nemaju načina da se suprotstave ovakvim situacijama na radnom mjestu. Gotovo sve tvornice u Phnom Penhu, glavnom gradu Kambodže, zapošljavaju radnike/ce na određeno (od jednog do tri mjeseca), pa svatko tko zatraži bolovanje ili odbija raditi prekovremeno može računati na to da neće dobiti novi ugovor o radu. Prosječna plaća zaposlenika/ca u Kambodžanskim tvornicama iznosi 140 dolara mjesečno, zbog čega se radnici/e ne mogu dodatno školovati i tako si osigurati bolje radne uvjete.
Uzaludni su svaki pokušaji radnika i radnica da se udruže u sindikate i izbore za svoja radnička prava, jer su vlasnici/e tvornica u dogovoru s policijom koja reagira na radničke proteste. Prije dvije godine na jednom je takvom protestu u Kambodži policija ubila četvero, a ranila više od dvadeset osoba.
I dok iz uprave H&M-a tvrde kako su predani suzbijanju eksploatacije radnika/ca, lokalni aktivisti/kinje iz Indije i Kambodže tvrde suprotno.
Indijska aktivistkinja za radnička prava, Anannya Bhattacharjee, kazala je kako su H&M-ove tvrdnje o održivosti lanca opskrbe samo prazna retorika.
„Ono što je problematično s H&M-om je činjenica da njihova uprava ima veoma površne reakcije. Redovno odgovaraju na telefonske pozive ili mailove, ali zapravo nisu nimalo transparentni. Ne žele nam reći u kojim tvornicama provode svoje pilot projekte i još uvijek nisu objavili na koji način planiraju uvesti minimalne nadnice.“
Bhattacharjee i Kambodžanski aktivist Tola Moeun izrazili su ozbiljnu zabrinutost i zbog načina na koji vlasnici/e tvornica tretiraju trudne radnice.
„U industriji u kojoj dominiraju radnice to je velik problem,“ rekla je Bhattacharjee. „One su prisiljene da daju otkaz ili ga dobiju. Ukoliko se ponovno vrate na radno mjesto, gube staž i beneficije.“
Osim toga, Moeun je upozorio i na tekstilne radnice koje su prisiljene abortirati kako bi zadržale svoje poslove. Iako je u Kambodži abortus legalan do 12. tjedna trudnoće, zbog nedostatka edukacije i pristupa zdravstvenim ustanovama mnoge se žene odlučuju na ilegalne pobačaje.
„Ako napravite presjek radnika i radnica u tekstilnoj industriji, vidjet ćete da ih 85% čine žene, i to uglavnom u reproduktivnoj dobi. Gotovo sve one su na ugovorima na određeno i ne mogu priznati svojim nadređenima da su trudne jer znaju da im neće produžiti ugovor. Zbog toga se odlučuju na pobačaj. A kada govorimo o pobačaju u Kambodži, moramo biti svjesni da nije riječ o adekvatnim medicinskim pobačajima.“
Nemogućnost radnika i radnica da se sindikalno organiziraju velik je problem kojemu još uvijek ne uspijevaju doskočiti. „Imali smo smrtnih slučajeva i ozbiljnih povreda na radnim mjestima, ali produkcijski timovi velikih kompanija takve bi situacije uvijek riješili u korist tvornica.“
Iako H&M ne brani radnicima i radnicama eksplicitno da se udružuju u sindikate, aktivisti/kinje tvrde kako kompanija čini sve što je u njenoj moći da im to onemogući. Bhattacharjee je objasnila kako su žene preopterećene poslom, zbog čega su preiscrpljene da bi sudjelovale na sastancima nakon radnog vremena. „Ukoliko stvarno vjeruje u slobodu udruživanja, H&M bi trebao omogućiti, a ne otežati sindikalizaciju.“
Mnogi/e radnici i radnice ne vide izlaz iz ovakve situacije. Kako je Moeun istaknuo „Kratkoročni ugovori su poput lisica na njihovom zapešću. Moraju prihvatiti sve uvjete koje im nameće poslodavac, u protivnom im neće obnoviti ugovor. Druga lisica je potplaćenost. Radnici/e ne mogu preživjeti sa 140 dolara mjesečno, zbog čega su prisiljeni raditi prekovremeno.“
„Čak i kad su oni/e ili njihova djeca bolesni/e, moraju se prisiliti da dođu na posao kako bi mogli/e pokriti svoje mjesečne troškove. Jedu manje, a rade intenzivnije i duže. Kada se odvaže suprotstaviti takvim radnim uvjetima protestirajući za bolje uvjete i veće plaće, također ih se kažnjava.“ BroadlyVice…
