U subotu 10. svibnja, u Nerežišćima je održana tribina Samoodrživost otoka Brača u organizaciji udruge Zemlja Za Nas. Udruga je osnovana tek prošle godine, no, iza nje stoji iskustvo žena koje su vlastitu školu samoodrživosti prošle živeći u Stipanskoj uvali od 2006. godine. Iako je lokalno stanovništvo na početku skeptično dočekalo ove neobične djevojke, ‘’Bračke vještice’’, kako su ih prozvali u narodu, danas su jedne od glavnih pokretačica promjena na otoku. Uz zanimljiv odabir predavača, odličan odaziv publike te velik interes za diskusije, moglo se zaključiti da su ovakvi događaji itekako potrebni i korisni.
Početak događaja označio je Eko šufit, mali sajam ekoloških proizvoda i rukotvorina. Ideja je bila predstaviti i ekološki uzgojeno voće i povrće, no, pokazalo se da je u praksi teško naći eko proizvođače na otoku. Ljudi imaju za svoje potrebe, a oni koji radi na veće, mahom napuštaju stare načine uzgoja.
Povratak eko proizvodnje na otok jedan je od ciljeva udruge Zemlja Za Nas, koju je predstavila koordinatorica udruge, Luce Terze. Polazna točka im je ljubav prema planeti Zemlji; stav da čovjek nije njezin gospodar, već dio cjeline.
Terze je navela neke od temelja samoodrživosti: skupljanje kišnice, solarne sustave i vjetrenjače, uzgoj hrane u skladu s podnebljem i karakteristikama tla te zero waste koncept, koji se postiže kompostiranjem i recikliranjem. Naglasila je da je kod gradnje bitno koristiti prirodne materijale poput kamena i drva, što se ujedno i estetski uklapa u prirodno okruženje. Čovjek i zajednica vjerojatno su najkompliciraniji element, ali stvar funkcionira kad se podržavaju različitosti, njeguje načelo jednakosti te razvija komunikacija.
Udruga Zemlja Za Nas u svom ekofem selu želi sve to postići. Na zapuštenom i opožarenom području kojeg su zatekle do sada se, između ostalog, popravio prilazni put i dio suhozida, sagradila prva kućica i obnovila trećina od oko 600 maslina na posjedu. Najveći izazovi su im trenutno oni s administracijom i financijama udruge. Osim lokalnih i državnih natječaja i međunarodnih fondova, potrebna sredstva planiraju osigurati pomoću crowdfundinga. Sljedeći koraci su gradnja gustirne i kompostnog WC-a, daljnje čišćenje i obnova terena te sadnja trajnica. Na diskusiji koja je uslijedila zaključeno je da je potrebno udruživanje ekoloških proizvođača na otoku radi dijeljenja iskustava i dobrih ideja.
Andrijana Parić govorila je o iskustvima Eko postaje Barbaroža čija je suosnivačica. “Krajnje je vrijeme, otoci se počinju buditi,” rekla je Parić na samom početku i naglasila da je kontaktira sve više ljudi koji započinju vlastite eko priče. Barbaroža je smještena na Dugom otoku, s vanjske strane parka prirode Telašćica. Idejno je začeta kao eko kamp, a danas proizvodi svoje voće i povrće te nudi različite edukativne sadržaje, primjerice o kućnoj izradi solarnih panela. Sve je počelo 2010. godine uz pomoć prijatelja i podrške lokalne zajednice i medija, a do danas je održano šest volonterskih kampova.
Barbaroža se može pohvaliti i prvim kompostnim WC-om u Zadarskoj županiji, koji uz pomoć solarnog panela i male vjetrenjače dobiva potrebnu ventilaciju i svjetlo. Zbog kolizije između dva hrvatska zakona, trenutno se bore s legalizacijom kampa na poljoprivrednom zemljištu.
Parić se dotakla i namicanja sredstava za projekte udruga, a novim je inicijativama savjetovala da koriste nacionalna sredstva, odnosno male donacije koje grade kapacitet, dok EU sredstva mogu doći tek kasnije. Kao jedan pokazatelj kapaciteta navela je situaciju u kojoj udruga ima barem jednu stalno zaposlenu osobu.
Njezino predavanje potegnulo je među otočanima diskusiju o međusobnoj podršci, a komentirala se situacija LAG-a Brač/Šolta (Lokalna Akcijska Grupa, postoje u cijeloj državi, a cilj je organizacija suradnje na područjima sa sličnim uvjetima).
Zdenko Zeman predstavio je zatim svoj zajednički rad s Marijom Geiger Zeman; oboje su znanstvenici na Institutu Pilar, a sadržaj predavanja bio je svojevrsna teorija održivosti, odnosno “rekonstrukcija ideja unazad 20 godina.” Posebno je naglasio aspekt lokalnog, jer je to “sada i ovdje našeg života”. Mjesto na kojem boravimo predstavlja više od fizičkog prostora jer mu dajemo smisao. Zanimljivo je da engleski izraz sense of place može značiti i smisao i osjećaj za mjesto. Bračke vještice takav su poseban odnos ostvarile s kamenom, što je vjerojatno poznat osjećaj i ostalim Bračanima.
Mirela Holy, predsjednica ORaH-a, prvi je kontakt s Bračkim vješticama ostvarila još prije dvije godine dok je bila ministrica zaštite okoliša i zalagala se za realizaciju projekata ekofeminističkih sela. Holy se s pojmom ekofeminizma susrela se još krajem devedesetih godina, a kasnije je o toj temi napisala i svoj doktorski rad, Mitski aspekti ekofeminizma.
Ekofeminizam ujedinjuje feminizam, pokret za prava žena i ekologizam, pokret za zaštitu okoliša. Od ostalih feminizama se razlikuje po tome što inzistira na očuvanju okoliša i interesu za duhovnu dimenziju. Ekofeministkinje vjeruju da postoji jedna dublja, mistična veza žena i prirode, zbog koje su one osjetljivije na pitanja devastacije i skrbi za okoliš.
Iako je ekofeminizam uglavnom utemeljen u teoriji, Wangari Maathai iz Kenije i njen projekt Green Belt te Vandana Shiva iz Indije i njen pokret Chipko samo su neke od pozitivnih praksi. Od ostalih ekologizama razlikuje se po tome što uzroke devastacije okoliša vidi u androcentrizmu, a ne antropocentrizmu.
“Osnova ekofeminizma je protivljenje patrijarhalnom društvu u kojemu danas živimo usprkos svim nastojanjima ženskog pokreta u proteklih sto godina,” kaže Holy. Ekofeminizam kritizira održivi razvoj jer se radi o kupovanju vremena, a ne mijenja se svjetonazor koji je doveo do problematične situacije.
“Sve dok ljudi ne osvijeste patrijarhalne konstrukte u kojima danas još uvijek živimo slijedeći određene rodne uloge, neće se dogoditi ništa drastično; i dalje ćemo kupovati vrijeme da si omogućimo nastavak života u ovakvom društvu,” smatra Holy.
Radi se o tome da održivi razvoj počiva na ravnoteži tri stupa, a to su stup zaštite okoliša, stup gospodarstva i stup društvene pravde i ljudskih prava. Nažalost, u realizaciji projekata održivog razvoja društveni stup najčešće se potpuno zanemaruje.
Barba Jure Ivko iz Ložišća u svojih 80 godina života na otoku skupio je razna iskustva koja je za kraj ove tribine podijelio s prisutnima. “To je sve napravio mašklin, motika i sić,” kaže barba, sjetno se prisjećajući naših ljudi.
Tribina je prekratko trajala s obzirom na zainteresiranost sudionika i različita mišljenja, a dvoranom se i više puta prolomio spontani pljesak, stoga moderatorica tribine, Đurđa Knežević, nije imala lagan zadatak, no ona ga je odradila iskusno, izmamivši pritom često i smješak prisutnih. Pohvalila je organizaciju tribine, strukturu predavanja te izbor predavača. Činjenicu da je Mirela Holy došla u malo mjesto na Braču govoriti o ekofeminizmu naziva hrabrim političkim korakom.
Popratni program tribine započeo je u sumrak s nenajavljenim nastupom žonglera s vatrom, što je sigurno neuobičajen prizor u tom malom mjestu. Slijedio je akustični koncert grupe Žen, koje su uz svoj repetoar izvele i prigodnu obradu EKV-ove pjesme Zemlja na nas. Još jedno iznenađenje bila je njihova gošća Goga koja je izvela svoju pjesmu, a zatim, na traženje publike, i seriju bhajana koji su na meditativni način priveli događaj kraju.
Organizatorice su tribinom zadovoljne, a posebno im je drago da je došlo dosta različitih ljudi koji su iskoristili priliku da iznesu svoje mišljenje i međusobno se povežu. Bilo im je bitno da svi čuju kako na otoku ima ljudi koji rade na zaštiti okoliša te se nadaju da će se efekt tribine širiti dalje putem međusobnih razgovora otočana.
Sljedeću tribinu planiraju na jesen, tamo oko berbe maslina i ona će, kažu, imati jače naglašenu spiritualnu dimenziju. Rekla bih da im ona dolazi sasvim prirodno.
Fotografije: Dijana Zadro
