U Zagrebu je prošli tjedan predstavljena inicijativa za organiziranje ženskog suda izvaninstitucionalne pravne prakse za bivšu Jugoslaviju, a istovremeno je Ministarstvo branitelja najavilo ideju novog zakona koji će ženama silovanim u ratu omogućiti odštetu.
U Zagrebu je prošli tjedan predstavljena Bitna razlika između institucionalnih i vaninstitucionalnih sudova je u tome što kod posljednjih nema sudaca ili sutkinja, već su na njihovom mjestu brojni stručnjaci koji daju povijesni, sociološki, politički i ekonomski kontekst zločinima te dopiru do samog uzroka nasilja.
Takav pristup objašnjava uzročno-posljedične veze koje daju žrtvama, ali i pravnim institucijama kvalitetnu podlogu za lakše razumijevanje te otvaraju put oporavku žrtava.
Ženski sudovi su dio procesa ostvarivanja poslijeratne pravde i jedan od mehanizama postizanja materijalne reparacije u smislu nadoknade štete i vraćanja materijalnih dobara ili simboličke reparacije u vidu javne isprike, javlja Libela...
U svijetu do sada osnovano 40 sudova izvaninstitucionalne pravne prakse, a koji su nastali na tragu povijesnih narodnih sudova. Kako su žene koje su pretrpjele nasilje od strane muškaraca, bilo ono fizičko, seksualno ili nekog drugog oblika, čak i na sudovima institucionalnih okvira vrlo često tretirane kao objekti te se njihova svjedočanstva često marginaliziraju, obezvrjeđuju, a žrtve iznova ponižavaju od strane obrane zlostavljača.
„Institucionalni sudovi ne poznaju i ne priznaju sve vrste nasilja nad ženama, stoga ih ne može ni pravovaljano osuditi”,
istaknula je Željka Sartori iz Centra za ženske studije.
U ime Ministarstva branitelja zamjenica ministra Vesna Nađ najavila je ideju da se ide na novi zakon i da tim putem silovanim ženama se ponudi odštetu. No, prije svega trebat će vidjeti koliko takvih žena ima da bi se znalo koliko će financijski ta odšteta iznositi.
Objasnila je kako žene žrtve ratnog zločina silovanja trenutačno svoj status mogu urediti kroz dva zakona - Zakon o pravima hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu i članovima njihovih obitelji, te kroz Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. No, kod prvo spomenutog zakona, prema kojem su status uredile četiri žene i dva muškarca žrtvi ratnog silovanje, problem je, što za ostvarivanje prava žrtve moraju imati status branitelja ili biti žrtve nasilje u logorima. Što se pak tiče, drugog zakona, on žrtve ograničava u ostvarivanju prava jer medicinsku dokumentaciju koja dokazuje da su bili žrtve moraju predati u roku od tri mjeseca od prestanka neprijateljstava.
Upravo zbog takvih problema u Ministarstvu branitelja razmišljaju o novom rješenju, koje je samo jedan od konkretnijih prijedloga o kojima se govorilo na radnom sastanku nadležnih institucija s udrugama koje zastupaju žene žrtve ratnog zločina silovanja, prenosi Tportal... [G.I.]
