Naši davni preci možda su bili mnogo napredniji u pogledu rodne ravnopravnosti nego što smo dosad mislili/e. Kako prenosi The Guardian, najnovija studija pokazuje da su najranija društva vrlo vjerojatno bila organizirana na principu ravnopravnosti.
Studija koju je vodio antropolog Mark Dyble na University Collegeu u Londonu pokazala je da u suvremenim lovačko-sakupljačkim društvima, muškarci i žene imaju podjednak utjecaj kod odluka o tome gdje će se njihova grupa nastaniti i s kime će živjeti.
Izgleda da rodna jednakost nije moderna ideja, već je bila norma kroz veliki dio razvoja čovječanstva. „Još su uvijek rašireni stavovi da su lovačko-sakupljačka društva bila više mačo ili da su njima dominirali muškarci. Naš je stav da se tek s pojavom poljoprivrede, kada su ljudi mogli početi akumulirati sredstva, pojavila nejednakost“, izjavio je Dyble.
Takvo egalitarno uređenje moglo je biti znatna prednost za preživljavanje, i igralo je značajnu ulogu u oblikovanju ljudskog društva i evolucije.
Studija je pokušala ispitati paradoks prema kojem se unatoč snažnim preferancijama ljudi u lovačko-sakupljačkim zajednicama da žive s članovima obitelji, u praksi grupa s kojom žive sastoji od nekoliko blisko povezanih pojedinaca.
Znanstvenici/ce su sakupili/e genealoške podatke o dvije lovačko-sakupljačke zajednice, jedne iz Konga, a druge s Filipina, uključujući rodbinske veze, kretanje među logorima i uzorke kohabitacije te proveli stotine intervjua. U oba slučaja ljudi žive u grupama od oko 20 članova, seleći se u drugi logor otprilike svakih 10 dana i živeći od ulovljene divljači, ribe ili sakupljenog voća, povrća ili meda.
Znanstvenici su pretpostavljali da će ljudi odlučiti naseliti određeni logor zajedno sa svojom najužom obitelji, roditeljima, braćom i sestrama i djecom. Kod društava kojima dominira jedan rod, pojavljuju se bliski čvorovi rodbinski povezanih pojedinaca, no kod egalitarnih društava taj broj je znatno manji.
„Kada samo muškarci imaju utjecaj na odluku s kim žive, srž svake zajednice je gusta mreža usko rodbinski povezanih muškaraca s suprugama na periferiji“, rekao je Dyble. „Ako muškarci i žene zajedno odlučuju, ne nalazite skupine od četvero ili petero braće koji žive zajedno.“
Kako tvrde autori, takvo odlučivanje poslužilo je kao značajna prednost, potičući stvaranje širih društvenih mreža i suradnju između rodbinski nepovezanih pojedinaca. Isto tako, smanjilo je mogućnost reprodukcije bliskih srodnika, te potaknulo dijeljenje inovacija, što je osnovna ljudska karakteristika.
Studija također sugerira da se tek prelaskom na sjedilačko-poljoprivredni stil života, kada je čovjek mogao početi akumulirati dobra, pojavila neravnopravnost. Kako tvrdi Dyble, muškarci tada počinju imati više žena i više djece od žena, te im se isplati akumulirati sredstva i sklapati saveze s drugim muškim srodnicima.
Nalazi studije u skladu su s promatranim lovačko-sakupljačkim zajednicama, gdje unatoč jasnoj podjeli rada, muškarci i žene zajednici doprinose jednak broj kalorija. Također u obje promatrane zajednice, monogamija je norma, a muškarci aktivno pomažu u skrbi o djeci. [V.U.]
