Objavljeno

Tvrtke u krizi na izvršnim pozicijama zapošljavaju žene

Sudeći prema nedavnom istraživanju Sveučilišta Utah te izvještaju PwC-a, broj žena i pripadnika manjina na vodećim pozicijama u kompanijama raste, iako se žene otpuštaju češće nego muškarci. No, na te pozicije dolaze u vrijeme lošeg poslovanja kompanija te se na njima kratko zadržavaju, upravni odbori brzo ih zamjenjuju i to najčešće bijelim muškarcima.

Najnovije istraživanje Sveučilišta Utah, kroz tri odvojene studije testiralo je ‘teoriju staklene stijene’ prema kojoj upravni odbori imaju tendenciju dovoditi žene ili pripadnike manjina u kompaniju koja se nalazi u financijskim poteškoćama ili uslijed spajanja s drugom kompanijom. Tijekom provedbe istraživanja, istraživači su naišli na još jedan značajan fenomen, koji su prozvali ‘efektom spasitelja/ice’.

Profesorica Christy Glass objašnjava sljedeće: „kada novi/e izvršni/e direktori/ce dolaze u vrijeme krize kompanije, njihovo vrijeme boravka na toj poziciji najčešće je kraće nego obično i najčešće ih se zamjenjuje bijelim muškarcima, pogotovo ako se poslovanje nije poboljšalo za vrijeme njihovog vodstva“.

Primjerice, Robert Nakasone, Amerikanac azijskog porijekla, koji je 1998. godine došao na čelo Toys R Us, zamijenjen je, nakon što se situacija stabilizirala, prijašnjim izvršnim direktorom Michaelom Goldsteinom; Ron Johnson, Afroamerikanac na čelu J.C. Penney također je nakon 18 mjeseci zamijenjen prijašnjim direktorom, a Patriciu Russo iz Lucent Technologies zamijenio je, nakon tri godine vođenja tvrtke s negativnim poslovanjem, Nizozemac Ben Verwaayen.

No, nisu svi primjeri ‘teorije staklene stijene’ nužno negativni. Anne Mulcahy zaposlena je u Xeroxu u doba kada je kompanija bila pred bankrotom. Nakon uspješnog oporavka kompanije, naslijedila ju je Ursula Burns, prva Afroamerikanka u Fortune 500.

Jedan od najvećih uzroka ‘efekta spasitelja/ice’ i ‘fenomena staklene stijene’ je to što su žene i pripadnici manjina spremniji za preuzimanje vodećih pozicija u nestabilnim kompanijama, često i zbog toga što smatraju da im je to jedina prilika, za razliku od tradicionalnih izvršnih direktora (bijelih muškaraca), koji često odbijaju preuzimati rizik vođenja tvrtki koje loše posluju.

Annette Zimmerman, izvršna direktorica kreditne unije PrimeWay, koja je došla na tu poziciju došla u kriznim momentima poslovanja, smatra da su joj entuzijazam i stručnost pomogli da uspije i zadrži poziciju. Zimmerman smatra da žene dobro funkcioniraju u potencijalno napetim situacijama te zaključuje da: „odbori postavljaju žene na vodeće pozicije u teškim vremenima djelomično zato što današnje generacije radnika, koje uključuju veliki broj žena, bolje reagiraju na emocionalni impuls, nego na tradicionalni, muški diktatorsko-predvodnički stil karakterističan za prethodne generacije. Žene, a i neki muškarci, uspješno stvaraju obiteljsku atmosferu u radnom okruženju. Njihov je stav: ‘nadići ćemo to’ nasuprot tradicionalnom ‘napravi to jer sam ti ja šef’ stavu“.

No, unatoč inovativnom pristupu, žene koje dolaze na izvršne pozicije u vrijeme krize, suočavaju se pritiskom koji tradicionalni direktori nemaju priliku iskusiti: one znaju da moraju biti savršene i da ne smiju pogriješiti. Također, imaju kraće rokove te manje vremena i prostora da pokažu svoje talente. Najčešće je izvlačenje poduzeća iz krize od početka za njih nemoguća misija, a postavljanje žena i pripadnika manjina na pozicije na kojima vjerojatno neće uspjeti može rezultirati produbljivanjem stereotipa o njima kao nesposobnim vođama, smatra Elizabeth Dickinson sa Sveučilišta North Carolina Chapel Hill.

Ali Cook sa Sveučilišta u Utahu smatra da rješenje problema tj. povećanje broja netradicionalnih izvršnih direktora leži u potrebi da i odbori sami postaju raznovrsniji te da počnu tražiti novi kadar izvan vlastite mreže. Nadalje, „sadašnje vodstvo mora uložiti napore u mentoriranje i mladih žena i mladih muškaraca te poticati žene da počnu stvarati sliku sebe na vodećim pozicijama“, smatra Annette Zimmerman. Također, „iznimno je važno mijenjati radno okruženje, a ne pojedince. U praksi to znači da ne treba učiti žene da prihvate muška pravila kako bi uspjele u muškom svijetu, već treba mijenjati način na koji se rod percipira u poslovnom svijetu“, dodaje Dickinson. [D.K.] TheGuardian


Povezano