Žene su na zahtjev turskog potpredsjednika Vlade kako se ne smiju glasno smijati u javnosti komično odgovorile brojnim nasmijanim fotografijama na društvenim medijima, ali unatoč tome situacija u Turskoj pokazuje kako su neravnopravnost, mizoginija i nasilje još uvijek mnogobrojni.
Bülent Arinç, spomenuti potpredsjednik Vlade, u ostatku svog govora o moralnoj degradaciji Turske, izuzev zabrane smijanja, žene je podsjetio i na to kako moraju biti čedne, što je komentar koji otkriva kako je situacija još uvijek prilično ozbiljna.
Marama za glavu politizirana je sve otkako ju je zabranio Mustafa Kemal Atatürk, osnivač Republike Turske, da bi njezino nošenje na Sveučilištima i u javnim, službenim uredima vladajuća konzervativna Stranka pravde i razvoja posljednjih godina ponovno dozvolila, što zabrinjava brojne kemalistički nastrojene Turke.
Razlika između konzervativnih i sekularnih Turaka nije nova, podsjeća socijalna psihologinja Yasemin Acar, te ističe kako takva polarizacija ne pomaže pitanju ženskih prava, s čime se slaže i aktivistica Selime Büyükgöze iz Socijalističkog feminističkog kolektiva, koja smatra kako vladajuća stranka svoju politiku temelji na dodatnom razdavanju svih društvenih opozicija.
Unatoč tome što marama ističe razlike među ženama, one i dalje dijele neke zajedničke probleme: „Sve žene trpe muško nasilje – marama, vjera, obrazovanje ili društvena klasa ne pružaju izlaz iz toga. Svaka žena riskira da bude ubijena. Svaka žena treba pravo na pobačaj. Svaka žena može iskusiti seksualno zlostavljanje i silovanje – kod kuće, na ulici ili na poslu“, ističe Büyükgöze.
Prijava nasilja nad ženama od 2002. godine 14 je puta više, a prošli je tjedan turski sud zaključio kako je žena koju je bivši muž napao i ranio nožem, njega isprovocirala nošenjem tajica, zbog čega je presuđeno kako je zločin izveden pod „olakotnim okolnostima“.
Vlada premijera Erdogana, koji je već 2010. godine izjavio kako ne vjeruje u ravnopravnost žena i muškaraca, ne čini ništa kako bi se suočila s ovim problemima, nego se umjesto toga koristi mizoginijom kako bi stvorila konzervativnu bazu oko tema kao što su pobačaj, rodno segregirane škole i studentski domovi, ljubljenje u javnosti, silovanje, zapošljavanje žena i broj djece koje mogu imati. Na taj se način patrijarhat i mizoginija dodatno politiziraju, čime dolazi do još većeg razdvajanja društva, a stvaraju se i temelji za kontrolu i nasilje nad ženama.
Özgür Kazim Kivanç, iz grupe Anti-kapitalistički muslimani, smatra kako se svi zajedno trebaju udružiti protiv pogleda na žene koji su definirali muškarci, umjesto da koriste taj jezik kako bi napadali jedni druge, s čime se slaže i Acar, vjerujući kako rješenje ne leži niti u kemalističkoj nostalgiji: „Pitanje mora biti kako da se krene prema naprijed i učine koraci koji će koristiti ženama, i svima ostalima“. [I.M.Ž.] TheGuardian…
