Međunarodni i interdisciplinarni trodnevni skup pod nazivom Od državne umjetnosti do kreativnih industrija: Transformacija rodnih, političkih i religijskih narativa započeo je u petak, 20. ožujka 2015. godine u Hrvatskom domu likovnih umjetnika (HDLU).
Projekt je nastao u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika, usmjeren prvenstveno na neke od relevantnih i nedavnih društvenih praksi kojih smo i sami svjedoci, s ciljem obilježavanja Europskog dana kreativnosti u okviru EU projekta CreArt, unutar programa Kultura 2007.-2013.
Realizacija predviđenog programa odvijala se kroz tri faze: edukacijsku (konferencija), kreativnu (radionice) i izlagačku (izložba). Relizaciji projekta pomogao je Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Prvi dan programa obuhvatio je izlaganja poput onih latvijske feministkinje i autorice Nide Vasiliauskaitė s temom Sexual Nationalism in Lituanian Mass Media: A case study, zatim Mihaele Majcen Marinić koja je govorila o provijesti zagrebačke škole crtanog filma i prvoj pojavi umjetnica animacije, te Biljane Kašić koja je govorila o tome kako „čitati” kulturne prakse u post-socijalističkom prostoru?, a svoje izlaganje predstavila na sljedeći način:
„Polazeći od postavke Marine Gržinić da rod i seksualnost funkcioniraju kao nove metode mjerljivosti (benchmarks) kojima se prosuđuje učinkovitost neoliberalne kapitalističke demokracije u suvremenom svijetu, prikrivajući time višerazinsku društvenu diskriminaciju koja u podtekstu ima intencionalno kapitalističko razvlašćivanje, ovo izlaganje pokušava istražiti ulogu feminističkih protunarativa naspram ovog trenda.“
U subotu su uslijedila izlaganja Irene Boćkai Igra, rad, dokolica i kapitalizam u složenim postindustrijskim društvima – liminoidne izvedbe zabave i užitka na primjeru Olimpijskih igara, Suzane Marjanić Oaze estetskoga aktivizma: Trokutov/i Antimuzej/i te Željka Marciuša Vizije grada – ikonografija grada. Dan je okončan kulturnoantropološkim pogledom na cenzuru i njezine odjeke Marijane Belaj, Nevene Škrbić Alempijević i Sanje Potkonjak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nakon čega je uslijedila studentska sesija.
„U središtu našeg zanimanja su značenja koja se upisuju u oblike umjetničkog izražavanja u procesima njihove demonizacije ili sakralizacije, u ime zamišljenih hegemonijskih vrijednosti zajednice i kulture. Pritom, uklanjanje ili uništenje umjetničkog djela vidimo kao čin religijskog i političkog nadziranja, samonikle kulturne cenzure i društvene penalizacije za propust samocenzuriranja“, istaknula je Marijana Belaj.
Studentska sesija obuhvatila je niz studentskih izlaganja, od kojih izdvajamo ono Ive Grubiše Umjetnički aktivizam kao dio građanskih prosvjeda: primjer Varšavske i Cvjetnog trga.
„U rasponu od kraja 2006. pa sve do travnja 2011. godine Cvjetni trg i Varšavska ulica u Zagrebu postali su prostor, a kako je vrijeme prolazilo, i simbol građanskog otpora i borbe protiv ugrožavanja i uništavanja javnog prostora u korist privatnog vlasništva i kapitala, borbe protiv netransparentnog provođenja javnih gradskih politika te samovolje gradskih vlasti. Spomenuto razdoblje također je obilježeno i studentskom blokadom Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2009. godine te antivladinim prosvjedima 2011. godine. Drugim riječima, bilo je to razdoblje pojačanog modusa izvedbe protesta (Marjanić), razdoblje borbe za pravo na grad i besplatno obrazovanje te transparentniju vlast, koje bi trebalo pripadati svima, a ne samo odabranoj, financijski i politički moćnoj eliti“, kazala je Grubiša.
Posljednji dan skupa obilježile su radionice te predstavljanje popratne izložbe Josipe Vranjković i Carle Radnić.
Piše: Ana Maria Filipović Grčić
