Objavljeno

Tjedan ravnopravnosti – Ograničavanje prava na pobačaj žene gura u ilegalnu sferu

U sklopu Tjedna ravnopravnosti jučer je u Kući ljudskih prava u organizaciji udruge B.a.B.e. održana debata “Reproduktivno zdravlje: pravo na prekid trudnoće u slučaju silovanja”. Na njoj je sudjelovala ginekologinja Jasenka Grujić iz Inicijative liječnika za odgovoran pristup prizivu savjesti, a pozvan je bio i predstavnik inicijative 40 dana za život Ante Čaljkušić.

S obzirom na podatke koji govore kako je 80% hrvatskog stanovništva katoličke vjeroispovijesti, Dijana Ljubanović iz udruge B.a.B.e., koja je moderirala raspravu, istaknula je kako bi nepošteno bilo ignorirati stavove katoličke crkve, pa su stoga pozvani govornici/e koji će dati i teološke i sekularno-znanstvene perspektive problematike.

Nakon kratkog uvoda o aktualnim deklaracijama koje štite prava žena u odlukama o svim aspektima svog zdravlja, pa tako i o vlastitoj plodnosti, doktorica Grujić napomenula je kako je Hrvatska potpisnica sporazuma kojima je cilj spriječiti sve vrste nasilja spram žena i djevojčica.

U najgore među njima spada silovanje čije su žrtve u 94% slučajeva žene. Radi se o obliku seksualnog nasilja koje je rasprostranjeno diljem svijeta – prema statistikama između 17% i 38%. Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova od 2000. do 2010. godine u Hrvatskoj su registrirana 6625 slučaja kaznenih djela seksualnog nasilja, od čega je na silovanje otpalo 15%. Zbog tipa zločina i lošeg sustava podrške ove brojke naravno nisu ni približne stvarnom stanju.

Prekid trudnoće u slučaju silovanja

Prekid trudnoće dozvoljen je na zahtjev žrtve do 10. tjedna od začeća, a nakon isteka tog roka komisija prvog stupnja može odobriti pobačaj, uz pristanak žene, kada je do začeća došlo usred krivičnog djela silovanja. Zakon je suvisao, a postoji i protokol postupanja u slučaju seksualnog nasilja. U detalje je napisano koji liječnici i koje ustanove moraju pregledati žrtvu silovanja i pod kakvim uvjetima, te kakav je zdravstveni protokol u pitanju. Kao ginekologinja, doktorica Grujić istaknula je da na ovakav okvir nema prigovora.

Problemi nastaju kod u posljednje vrijeme izrazito “popularnog” priziva savjesti. Prema protokolu liječnik mora prepisati terapiju ili dati hitnu kontracepciju, koje mnogi zbog religijskih uvjerenja ne žele, radilo se o trudnoći kao posljedici silovanja ili ne. Diljem svijeta ograničena je upotreba hitnih kontraceptiva, a ženama se sugerira da nastave sa trudnoćom, upozorila je Gjurić dodajući svoja iskustva.

Iskustvo iz prakse ginekologa/inja govori da žena koja želi pobaciti – to će učiniti. Nemogućnost i ograničavanje metoda pobačaja žene guraju u ilegalnu sferu.

Iako statistike pokazuju da se broj pobačaja od 80ih godina prošlog stoljeća do danas postupno smanjuje, Grujić je upozorila kako se bar 40% pobačaja se vrši ilegalno. Uskratiti ženama pravo na pobačaj na osnovu priziva savjesti (a radi se sada već o institucionalnom ne osobnom prizivu) vrsta je nasilja kojim se žene gura u reproduktivnu ulogu, a institucije treba pozvati da uklone prepreke te uvedu nove i moderne oblike pobačaja i kontracepcije.

Nakon konciznog izlaganja Jasenke Grujić riječ je dobio Ante Čaljkušić, koje je započelo u sličnom tonu, no kako se rasprava bližila kraju sve je više u njegovim izjavama zazivala Isusa Krista i nalikovala na katolički tečaj self helpa, a u publici izazivala kolutanja očima i napuštanja dvorane.

Od brojnih problematičnih momenata Čaljkušićevog izlaganja, valjda je najupečatljivije bilo to što se teme (pobačaj u slučaju silovanja) jedva dotaknuo, a na brojna postavljena pitanja ili primjedbe nije dao konkretne stavove. Ovaj rijedak trenutak dijaloga s predstavnicama civilne scene tako je spao na puko pojašnjavanje i branjenje metoda inicijative 40 dana za život.

Neupitno je da se Čaljkušić u svojoj najboljoj volji našao u društvu neistomišljenika/ca, no rasprava, unatoč dobroj volji govornika/ca i publike teško da će uroditi ikakvim konkretnim rješenjima – uz sve ideološke, a zatim i praktične metode rada i sustava pomoći jedne i druge strane.

 

Piše: Marino Čajdo

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano