Već u svojoj osmoj godini života, Fidelia Castellanos započela je raditi kao kućanska radnica u Gvatemali, a u svom je radnom vijeku doživjela niz poniženja. Njezin posljednji poslodavac naredio je drugom radniku da joj pretraži torbu kad je odlazila s posla, a kada se zbog toga požalila, dobila je otkaz.
Inspirirana svojim ocem, koji je bio sindikalni povjerenik na plantaži, Castellanos je 2011. godine odlučila tražiti podršku drugih radnika/ca kako bi zajedno osnovali Sindikat kućanskih i samostalnih radnika/ca – Sitradomsa.
Njezini napori da se izbori za bolje uvjete rada u Gvatemali, jedinstveni su jer se radi o zemlji gdje je sindikalizam oslabljen represijom vojnih diktatura koje su obilježile njezinu noviju povijest. Nakon četiri godine, Sitradomsa broji 55, no usprkos nezadovoljstvu, mnoge se radnice i dalje boje podići glas protiv stanja u kojem se nalazi, ponajviše iz straha da će ih poslodavac ubiti.
Šokantan slučaj Candelarije Acabal (24), koja je, prema izvještajima medija, od svoje četrnaeste živjela sa svojom poslodavkom Olgom Marisol Natareno Taracena, suprugom bivšeg kongresmena Adolfa Manuela Rodrigueza Recinosa, prestravio je javnost. Acabal je bilo zabranjeno napuštati kuću, svakodnevno je bila izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju, bila je prisiljena na spolne odnose s dvojicom muškaraca te jesti pseći izmet za kaznu što navodno kuću nije održavala čistom. Godine 2010. uspjela je pobjeći i potražiti pomoć policije.
Natareno je bila procesuirana zbog rasne diskriminacije, nanošenja tjelesnih ozljeda i podvrgavanja Acabal ropskim životnim uvjetima. No, nakon što su prijetnje upućene njezinoj obitelji i njoj samoj, Acabal je povukla optužbe.
Godine 2009., nakon intenzivnog lobiranja brojnih lokalnih zagovaračkih skupina, Gvatemalski institut društvene sigurnosti pokrenuo je Precapi, program registracije kućanskih radnika/ca. Program nudi osiguranje poslije nesreće, plaćeni rodiljni dopust i zdravstvene preglede za djecu kućanskih radnika.
Poslodavci/ke trebaju uplatiti pet dolara mjesečno da bi registrirali svoje radnike, dok radnici moraju uplatiti 2,50 dolara. Međutim, dosada je u Precapi-ju registrirano manje od 1.000 kućanskih radnika/ca te je potrošeno samo tri posto predviđenog budžeta, jer nisu propisane nikakve sankcije onim poslodavcima/kma koji ne registriraju svoje radnike.
“Trebamo zakon koji čini obaveznim socijalno osiguranje za sve kućanske radnike/ce”, izjavila je u telefonskom intervjuu Maritza Velasquez, glasnogovornica Udruge kućanskih i tekstilnih radnika/ca, Atrahdom.
To će se dogoditi, kaže Velasquez, samo ako Gvatemala ratificira Međunarodnu konvenciju organizacije rada. Konvencija jamči pravo kućanskih radnika/ca na odmor tijekom radnih dana i tijekom vikenda, pravo na minimalnu plaću te pravo na odabir mjesta gdje žive i gdje će provesti svoj dopust, što znači da ih poslodavci/ke ne smiju prisiliti da žive u njihovim domovima. Države koje ratificiraju konvenciju obvezne su štititi kućanske radnike/ce od nasilja.
Sadašnji gvatemalski ministar rada, Carlos Contreras, nije pokazao nikakav interes za tekući problem unatoč obećanju da će poboljšati radne uvjete za kućanske radnike/ce.
Dok iščekuju izbore u rujnu ove godine, zagovornici/e prava kućanskih radnika/ca usredotočuju se na podizanje svijesti o Konvenciji među kućanskim radnicima/ama diljem zemlje u nadi da će predsjedničke kandidate prisiliti da se izjasne po tom pitanju. [P.Ć.]
