Mjera stručnog osoposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) već je kritizirana zbog niskih naknada, pogodovanja poslodavcima, rušenja cijene rada i nepogodnosti za osobe iz ruralnih područja, dok se jedinom pozitivnom stranom smatra manji broj nezaposlenih prijavljenih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Promjenama Zakona o poticanju zapošljavanja (NN 57/12, 120/12, 16/17) koje je uvela vlada Andreja Plenkovića, SOR (NN 16/17, Čl.2/1/1) je postao još gori, odnosno mjerom su u nepovoljan položaj stavljene osobe starije od 30 godina kojima je stjecanje iskustva nužno radi polaganja stručnog ispita.
Skupina građana/ki udruženih u grupu ‘Pravo na stručno osposobljavanje’ organizirala se kako bi ukazala na ovu diskriminaciju, te su u tu svrhu pokrenuli i peticiju, koja je fizički potpisivana u Đakovu i Metkoviću, a dostupna je i online. Ističu kako su mnoge osobe starije od 29 i roditelji, zbog čega je volontiranje još nepovoljnija opcija te kako su izmjenama zakona pogođene osobito žene, prvenstveno zbog prekidanja školovanja zbog zanivanja obitelji, ali i težeg pristupa tržištu rada, zbog čega mnoge i u nešto starijoj dobi odlučuju na daljenje obrazovanje.
„Mi ne želimo da se država brine za nas, mi samo želimo ravnopravnu šansu da izađemo na tržište rada s položenim stručnim ispitom. Bez stručnog ispita mi ne možemo niti samostalno obavljati djelatnost za koju smo se školovali jer bez stručnog ispita ne možemo dobiti licencu za rad. Što znači da ne možemo kreirati radna mjesta ni za sebe ni za druge. Dok društveno poduzetništvo u Europi raste i zapošljava, mi ga u Hrvatskoj ne možemo niti započeti. Šteta, jer ostaje opcija da ono što smo naučili i što znamo počnemo raditi vani gdje nas prepoznaju i gdje nas traže“, poručuju.
Naime, radi se o osobama koje su kasnije od uobičajenog upisale studij ili prekvalifikaciju, sukladno zanimanjima koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a u skladu s potrebama tržišta rada. Također, radi se i osobama koje su nakon jednog završenog studija upisale drugi, kao i onima koji su nastavili obrazovanje na poslijediplomskim doktorskim ili specijalističkim studijima, ne dakle o ‘vječnim studentima’ kako su ih mnogi skloni osuditi. Neodgovorno je stoga da učilišta i fakulteti u Hrvatskoj upisuju studente, a mnogima školovanje i naplaćuju, te da za iste na kraju ne postoji mogućnost polaganja obveznog ispita, pa onda i mogućnost zapošljavanja. „Ne u struci za koju su se školovali”, potvrđuje nam Martina Rubeša, članica građanske inicijative ‘Pravo na stručno osposobljavanje’ i studentica socijalnog rada, koja smatra da se, bilo u situaciji da su studenti školovanje sami plaćali ili ih je plaćalo Ministarstvo obrazovanja, radi o novcu “bačenom u vjetar”.
Promjenama zakona u osobito su težak položaj stavljeni profesori, psiholozi, sociolozi, knjižničari, etnolozi, arheolozi, ekonomisti, pravnici, socijalni radnici, farmaceutski tehničari, prvostupnici sestrinstva, dentalni tehničari, odgojitelji, učitelji i drugi i drugi, stariji od 30 godina, koji nemaju mogućnost steći potrebno radno iskustvo i položiti stručni ispit koji je uvjet za zaposlenje u zanimanjima za koje su se školovali. Na isti način zakinute i struke kojima su potrebne dvije godine stručnog osposobljavanja, npr. geodeti i građevinari, a Zakon koči i zdravstvene djelatnike kojima je staž nakon obrazovanja ključan za dobivanje licence.
Postojećim mjerama aktivne politike zapošljavanja, nestale su klasične pripravničke pozicije, što u konačnici dovodi do toga da se danas isključivo raspisuju natječaji za mjeru ‘stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa’, a od ove godine korištenje mjere onemogućeno je osobama starijima od 30 godina.
Primjerice, na dan 27. ožujka 2017. raspisano je 805 oglasa za stručno osposobljavanje i samo 9 oglasa za pripravnike, čime je proizveden diskriminirajući učinak, budući da je osobama starijima od 30 onemogućen pristup tržištu rada.
Jedina opcija koja tim osobama preostaje, kako bi stekle uvjete za stručni ispit, jest volontiranje. Međutim, volontiranje je za poslodavca nepovoljnije od SOR-a, budući da je volonteru dužan platiti mirovinsko, zdravstveno i osiguranje od ozljede na radu, dok u slučaju SOR-a troškove pokriva država. Ista bi ta država stoga svakako trebala pronaći riješenje i ako već osobe 30+ ne može uključiti u SOR, osigurati neki drugi oblik pripravništva koji bi te osobe mogle ostvariti, a koji ih pred poslodavcima ne bi postavljao u nepovoljniji položaj u odnosu na SOR-ovce.
S nastalom situacijom upoznata je i Pučka pravobraniteljica koja ističe kako mjera sama po sebi nije diskriminatorna na temelju dobi jer Zakon o suzbijanju diskriminacije predviđa mogućnost provedbe posebnih privremenih mjera kreiranih radi ostvarivanja jednakosti određenih društvenih skupina, u ovom slučaju mladih do 29 godina, te iz te perspektive nije sporna. No, mjera je proizvela neželjeni diskriminatorni učinak, upozorila je u dopisu upućenom Ministarstvu rada i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.
„… uvođenje mjere dovelo je do neprihvatljive prakse da se više uopće ne raspisuju natječaji za zapošljavanje tzv. klasičnih vježbenika…. Navedeno, u kombinaciji s mjerom koja se provodi samo u odnosu na osobe do 29 godina života, onemogućava svako zapošljavanje osoba starijih od 29 godina života. Samo ilustracije radi, pritužbama su nam se obratili profesori, psiholozi, farmaceutski tehničari, pravnici, i prvostupnici sestrinstva koji nemaju nikakve prilike steći potrebno radno iskustvo ili položiti stručni ispit, a što je uvjet za obavljanje poslova radnih mjesta zanimanja za koja su se školovali.“, navodi Pučka pravobraniteljica. Upozorava također da provedba mjera ne smije ugroziti redovito funkcioniranje sustava, u konkretnom slučaju tržišta rada, i tako dovesti do dobne, ili diskriminacije po bilo kojoj drugoj osnovi.
Pučka pravobraniteljica podržava napore inicijative ‘Pravo na stručno osposobljavanje’ ističući kako je „sudjelovanje u mjeri stručnog osposobljavanja bez zanivanja radnog odnosa potrebno pod jednakim uvjetima osigurati svim nezaposlenim osobama bez radnog iskustva u zanimanju za koje su završile školovanje, posebno onima kojima je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja“. Napominje i kako je mjeru potrebno analitički sagledati i redizajnirati kako bi se osiguralo funkcioniranje redovitog tržišta rada te, osobito u javnim službama, mogućnost sklapanja ugovora o radu u statusu vježbenika.
“Nama je prvenstveni cilj doći do stručnog ispita, ne do SOR-a, a može se raditi i o nekim drugim mjerama, ne mora isključivo biti SOR. Očekujemo da nam za prvu ruku maknu to dobno ograničenje, a da kroz neko vrijeme vidimo na koji način možda iskoristiti neku drugu mjeru te na koji način unijeti mjere aktivne politike zapošljavanja jer ovaj sustav nije održiv zbog toga što ljudi nakon SOR-a nemaju posao”, pojasnila je Martina Rubeša za portal Mojfaks.
Unatoč svemu, Ministarstvo rada ostaje pri stavu da se ne radi o diskriminaciji te se pozivaju na odredbu Zakona o suzbijanju diskriminacije (čl.9, st.2, toč.8.) koji navodi mogućnost tzv. pozitivne diskriminacije na temelju dobi, između ostalog, i pri ostvarenju ciljeva politike zapošljavanja, pri čemu naravno zaobilaze problem. Unatoč tome što treba raditi na povećanju zaposlenosti mladih, ne može se ignorirati nastali problem, odnosno nemogućnost osoba 30+ da pristupe stručnom ispitu i zaposle se u struci. Ovaj problem predstavljen je jučer i na sjednici saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo.
U nastavku donosimo pojedina iskustva osoba kojima je diploma postala bezvrijedna.
“Slijepa sam osoba. Diplomirala sam bibliotekarstvo i muzeologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjižnica u kojoj sam za vrijeme studija obavljala praksu i radila preko student servisa uzela bi me na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Međutim, to je po sadašnjem zakonu nemoguće jer imam 30 godina. U toj mi je knjižnici prilagođeno i računalo, instalirana je govorna podrška i prilagođen program s kojim radim. Kao slijepoj osobi teže mi je pronaći posao, a još teže će biti bez položenog stručnog ispita.“
“Obvezan sam stažist i bez pripravničkog staža ne smijem raditi u struci za koju sam se školovala (radna terapija). Pripravnički staž zdravstvenih radnika se smatra drugačijim od ostalih struka. Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pojašnjavaju: “Oblik stručnog osposobljavanja za 2.620,80 kn kuna je potpuno dobrovoljan, dok stažiranje svih zdravstvenih djelatnika predstavlja obvezu prema jasnim pravilima njihove struke i nije dobrovoljno jer predstavlja obvezni dio obrazovanja i reguliran je zakonima, pravilnicima i kolektivnim ugovorima”. Završila sam srednju medicinsku školu (medicinska sestra), nakon koje sam odradila svoj pripravnički staž za medicinsku sestru. Onda upisujem i završavam Zdravstveno veleučilište u Zagrebu (radni terapeut) te zbog jasnih zakona da bih dobila licencu za rad moram ponovno odraditi pripravnički staž za radnog terapeuta. Međutim, kako je u jednom trenutku stručno osposobljavanje za rad u potpunosti izbacilo pripravništvo iz sustava, ljudi s 2 obrazovanja su ostali primorani izabrati jedno jer se mjera stručno osposobljavanje ne može koristiti više puta. Isto tako ne možemo koristiti niti jednu drugu mjeru jer nemamo licencu za rad za obrazovanje za koje smo se obrazovali. U Ministarstvu zdravstva me savjetuju da idem volontirati što je također nemoguća opcija jer Zakon o volonterstvu u članku 11. stavak 2. kaže: „Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca“, a moj pripravnički staž mora trajati 12 mjeseci. Isto tako, ustanova koja bi me bila voljna primiti na ‘volonterstvo’ bi za mene morala plaćati doprinose što niti jedna ustanova naravno ne želi i smatra da im ja nisam ‘isplativa radna snaga’“.
„Fakultet sam upisala kasnije i 22. 11. 2016. sam diplomirala psihologiju. Moram položiti stručni ispit da bi dobila dopusnicu za samostalan rad. Većina natječaja su vezani za stručno osposobljavanje na koje eto nemam pravo zbog godina, a u ostalim natječajima uvjet je položeni stručni ispit i dopusnica za samostalan rad. Bila sam spremna i volontirati godinu dana samo da ispunim uvjete za polaganje stručnog ispita (našla sam i gdje) ali ni to ne mogu jer nije dopušteno volontiranje u punom radnom vremenu. Natječaja za stručno osposobljavanje za moju struku ima dosta, na nekima sam bila pozvana na razgovor ali zbog dobnog ograničenja sam uvijek odbijena.“
„Socijalni sam radnik. Uvjet za rad u struci jest položen stručni ispit, a uvjet za njega je godina pripravništva. Sve institucije socijalne skrbi objavljuju natječaje samo za stručno osposobljavanje, SOR, na koje zbog godina nemam pravo… iako je u Slavoniji moje zanimanje deficitarno i neke natječaje ponavljaju jer očito nema dovoljno kandidata. A ja sam odbijena jer ne zadovoljavam uvjete za stručno osposobljavanje zbog godina. Čista diskriminacija zbog koje moja diploma ništa ne vrijedi.“