Desničarske novine i političari našli su razlog kaosa u Engleskoj. Samohrane majke. Retorika je to inspirirana Exorcistom, piše Tanya Gold za Guardian i citira Melanie Phillips iz Daily Maila: „Većina ove djece dolazi iz obitelji bez očeva... Nekoliko generacija odgajano je od strane samohrajnih majki kroz čije kuće prolaze muškarci koji im daju samo novu djecu.”
Novinar Peter Hitchens traži tako da se ukinu sve povlastice za nove samohrane majke, iako ne ide korak dalje i ne predviđa šta bi se tada dogodilo.
Hajka na samohrane majke traje odvajkada, prije 400 godina „društvo” je takve spaljivalo, prije 50 bile su zatvarane u kuće za neudane majke ili po mentalnim institucijama, a djeca bi im se oduzimala. Ovo što imamo sada, malo je bolje, ali ima iste osvetničke nijanse, piše Gold.
Tanya Gold (kao i mi) osuđuje ove napade, nabraja još nekoliko primjera te podsjeća na činjenice:
Samo 3% samohranih majki su tinejdžerke, a prosječna dob samohrane majke u Velikoj Britaniji je 37, a 55% od njih rodilo je dijete u bračnoj zajednici. Mit o sperm-bandituši koja zahtijeva socijalni stan nije reprezentativan, već je gotovo urbani mit, piše Gold.
Također, Britanija ima 1.9 milijuna samohranih roditelja (8% su muškarci), i oni brinu o 3 milijuna djece. Ti roditelji imaju proporcionalan broj djece sa posebnim potrebama i proporcionalan broj vlastitih oboljenja kao i one obitelji sa oba roditelja. No, te obitelji su neproporcionalno siromašne.
I kriviti siromašne za nerede u zemlji uistinu je u najmanju ruku snobovski. Uz to, samohrane majke rade jednako kao i udane žene u Velikoj Britaniji: 57% njih, a čim dijete dosegne 12 godina, brojka se penje na 71%. Dok je premijer Cameron u 2010. obećavao samohranim obiteljima potporu, reforme u 2011. fokusirane su na ojačanje tradicionalne obitelji i Gold u svom tekstu navodi primjere.
Guardian je također poklopio osumnjičenike, mjesta izgreda i mapu siromaštva (plavo najbogatiji crveno najsiromašniji), prenosi Manjgura.hr:
Još jedan tekst vrijedan čitanja glede nereda u Englekoj intervju je sa Zygmuntom Baumanom, poznatim svjetskim sociologom koji je zbog anti-semitske kampanje 1971. izbjegao iz Poljske u Englesku, a čija specijalnost je postmoderni konzumerizam.
Intervju je prvotno objavljen u novinama O Globo, a za Nacional ga je prevela Ivona Bečeić. Izdvajamo citate:
Baš kao i reakcija vlada na depresiju uzrokovanu kreditnim kolapsom (znači refinanciranje banaka da ih se 'vrati u normalu' - upravo u ono stanje koje je bilo primarni uzrok kolapsa i depresije!) tako je i reakcija britanske vlade na ustanak poniženih usmjerena upravo na produbljivanje poniženja koje je dovelo do pobune. Pritom sam izvor njihova poniženja, konkretno - pobješnjeli konzumerizam u kombinaciji s rastućom nejednakosti - ostaje netaknut. Beskompromisne i bahate vladine mjere najvjerojatnije će privremeno obuzdati eksploziju, ali neće uspjeti deaktivirati minsko polje u kojem je nastala i spriječiti daljnje provale. Društveni problemi nikada nisu bili riješeni uvođenjem policijskog sata - tako su samo ostavljeni da trule i gnjile. Reakcija britanske vlade bila je pogrešno usmjereni pokušaj jednokratnog, instant-rješenja dugotrajne bolesti društva. Da bi se ta bolest uistinu izliječila, potrebno je ništa manje od ozbiljne reforme načina na koji društvo funkcionira i istinske kulturne revolucije.
...
Što god ta mladež govorila kada tražimo od njih da objasne zašto su ljuti (a uglavnom ponavljaju objašnjenja koja su čuli na TV-u ili pročitali u novinama), činjenica je da kada pljačkaju i spaljuju trgovine, oni ne pokušavaju 'promijeniti društvo' - zamijeniti postojeći poredak nekim drugim, humanijim i bližim dostojnom i dostojanstvenom životu; nisu se pobunili protiv konzumerizma, nego su izveli pogrešno usmjeren i na propast osuđen pokušaj da se pridruže, makar samo na trenutak, redovima potrošača iz kojih su bili isključeni. Njihova pobuna bila je neplanirana, neintegrirana, spontana eksplozija nakupljenih frustracija koje mogu objasniti jedino 'zbog čega' a ne 'kako bi', sumnjam da je pitanje 'za što' igralo bilo kakvu ulogu u tim orgijama destrukcije.
