Retromanija i romantiziranje prošlosti nisu pojave kojima svjedočimo samo zadnjih godina. Već su početkom 21. stoljeća poduzetnici prepoznali kako poticanjem nostalgije i sentimenta prema prošlim, boljim vremenima, mogu podebljati svoje bankovne račune.
Laura Brightwell u svojem tekstu analizirala poplavu proizvoda, koje naziva patriotskim kičem u britanskim supermarketima, plasiranim na tržište povodom obilježavanja 60. obljetnice krunidbe kraljice Elizabete II. Osvrnula se i na glorifikaciju kućanica iz vremena pedesetih i samim tim kućanskih poslova poput pletenja, heklanja, štrikanja i pečenja popularnih cupcakes-a koja u posljednje vrijeme ide ruku pod ruku s nostalgijom za prošlim vremenima.
U tom procesu Laura Brightwell vidi nekoliko problematičnih stvari, ali postavlja i pitanje može li tzv. cupcake feminizam, koji proizlazi iz retromanije konzervativnog prizvuka, imati i subverzivan potencijal.
Bavljenje kućanskim poslovima koji su nekad bili nužda, danas je izbor žena koje su odlučile na taj način provoditi svoje slobodno vrijeme. To je jedan od razloga zbog kojeg ne možemo reći da takav trend, nakon desetljeća borbe za jednakost žena na tržištu rada, vraća žene u kuhinju, a prema mišljenju Brightwell cupcake feminizam ima i potencijal da doda feminizmu nešto kalorija.
Navodi primjere radikalnih feministica i članica Riot grrrl pokreta koje na alternativnim DIY sajmovima koriste svoje vještine pletenja te pečenja kolača i slastica kako bi prenijele svoje stavove pa se tako nerijetko mogu vidjeti kolači netradicionalnih oblika npr. spolnih organa ili rukom izrađeni odjevni predmeti na kojima su izvezene feminističke poruke.
Vezenje, pletenje, štrikanje i kuhanje bili su nekad i isključivo ženski poslovi, ali često i jedina vrsta umjetnosti u kojima su se žene mogle izraziti. „Prava” je umjetnost stoljećima bila uglavnom muška, a paralelno s njome postojala je ženska umjetnost heklanja tabletića, šivanja stolnjaka, oslikavanja posuđa. Žene su svoje kućanske obaveze i vještine iskoristile kako bi se kreativno izrazile.
Laura smatra kako ova popularizacija kućanskih poslova može maknuti stigmu s umjetničkih predmeta koje su izrađivale i danas uglavnom izrađuju žene koristeći vještine koje su se prenosile s koljena na koljeno. Takva je vrsta umjetnosti uvijek bila podcijenjena i smatrala se drugorazrednom, a popularizacija ovih tradicionalnih vještina mogla bi donijeti bolji rejting ženskim rukotvorinama u umjetničkom svijetu.
„Ako kao feministice odbacimo sve ženske i ženstvene stvari, nazivajući ih oruđima patrijarhata, ponašamo se seksistički. U ženstvenosti nema ničeg slabog, umjetnog ili lošeg nego seksizam leži u kulturalnim stavovima prema ženstvenom izgledu, ponašanju i ženskim vještinama, ne u samoj ženstvenosti.“ [E.T.] Libela.org...
