Još ste nedavno u Večernjaku mogli/e čitati članke Ane Lendvaj, novinarke koja u kulturnoj rubrici tog lista radi još od 1979. godine, a od 1985. objavljuje informativne, kritičke i kolumnističke tekstove o modnom i tekstilnom dizajnu. Ana Lendvaj hrvatska je Edna Woolman Chase, za hrvatsku modnu scenu vrijedna kao za svijet poznata modna urednica časopisa Vogue.
Ana Lendvaj, preminula je danas, 23. veljače 2016. godine u Zagrebu.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri priredila je niz izložbi i programa vezanih za dizajn kao novu umjetnost. U MM-centru kod Ladislava Galete u programu “Modni kazetofon – izgled ili stil” 1985. okupila je dizajnere, antropologe, sociologe, filozofe i dr. oko te teme. Njihova su izlaganja objavljena u posebnom broju časopisa Republika 1986.
Slijedili su programi “Modni dossier sentiment” u Centru za kulturu Novi Zagreb (zajedno sa slovenskim Irvinom i drugima), te niz modnih izložbi u centrima za kulturu i pogodnim urbanim prostorima za konceptualne programe. Autorica je nebrojenih kataloških tekstova i kustosica brojnim izložbama vezanim za tekstil i oblikovanje odijevanja, poglavito u Galeriji ULUPUH.
Koautorica je knjige Feđe Vukića (i Ivana Rogića) “Zagreb – modernost i grad”, a u nakladničkoj kući Altagama pokrenula je modnu/dizajnersku biblioteku Modus u kojoj je 2008. objavila i uredila knjigu sociologa dr. Žarka Paića “Vrtoglavica u modi – prema vizualnoj semiotici tijela” koja je prva hrvatska fashionology, tj. sveobuhvatna, interdisciplinarna studija o modi. Na doktorskom studiju Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu bila je predavačica na kolegiju “Moda i mediji”.
Među prvima u Hrvatskoj ona je prepoznavala i pisala o prvim obrtima koji su stvarali modu u nas 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća.
S jedne strane kritički je vrednovala prve industrijske kolekcije i konfekcije od Kamenskoga, Varteksa, DTR-a i ostalih, a s druge strane pisala je o revijama obrtnika i tranziciji iz nekadašnjih socijalističkih kolektiva modne industrije prema poimeničnom doprinosu modnom dizajnu u mladoj hrvatskoj državi od 90-ih godina i prvih desetljeća 21. stoljeća. Znala je reći što vrijedi, a što je pogrešno. Anino pisanje nije nikad bilo tek „modni aktivizam“ , već promicanje vrhunskih kriterija u mijenjanju svijesti o modi i odijevanju.
“Kao rijetko tko u našoj sredini Ana Lendvaj posvetila je najveći dio svojega profesionalnoga života proučavanju i popularizaciji mode na svim razinama. Kao članica Studijske sekcije ULUPUH-a angažirala se kao izbornica, kustosica okružena kreativcima i umjetnicima, te je tako formirala određeni „modni genotip“ hrvatske dizajnerske i modne scene. To je prepoznavanje one dimenzije modnoga dizajna koja pripada umjetnosti koliko i modi, kako je to rekla Ana Lendvaj.
Lendvaj je mogla biti odlična pjesnikinja, no znatiželjna i sistematična, u svojoj skromnosti, pronašla je smisao profesionalnoga života u informiranju drugih kroz medije i medijsko djelovanje i samostalne projekte. Uporna i organizirana, Ana je na najbolji mogući način spojila u svojim tekstovima svoje izuzetno poznavanje književnosti i jezika s izvrsnom jezičnom stilistikom u čitkom pisanju, te pred nas postavila najviše kriterija ukusa u modnom odabiru.”, piše Dorotea Jendrić.
