Zakon o pravima civilnih žrtava Domovinskog rata pokazao se kao preveliki zalogaj za ranije HDZ-ove vlade, ali i sadašnju SDP-ovu koja je u postupku definiranja zakona naišla na veliko protivljenje manjeg dijela braniteljske populacije okupljene oko prosvjednog šatora u Savskoj 66, piše DW.
Prosvjednici smatraju da se zakonom žele izjednačiti agresora i žrtvu. I dok udruge civilnih stradalnika misle kako se Ministarstvo nije imalo hrabrosti suprotstaviti prosvjednicima, iz Ministarstva poručuju da jednostavno nisu stigli.
Zakon je trebao omogućiti cjelovito utvrđivanje još uvijek nepoznatog broja civilnih žrtava, priznavanje njihovog statusa te, kad se za to stvore uvjeti, institucionalno obeštećenje tih žrtava. Za sada je imenovano Povjerenstvo za izradu zakonskog nacrta koje je svoj prvi radni sastanak održalo prije nekoliko dana. Iz Ministarstva poručuju da “zbog nadolazećih izbora te jasnog hodograma i zadanih rokova unutar Vladine i saborske procedure, Zakon o pravima civilnih žrtava u Domovinskom ratu neće biti moguće donijeti u ovom mandatu”. Pritom su potpuno sigurni da će ga realizirati u novom mandatu, jer “on predstavlja jedno od bitnih i prioritetnih pitanja na području zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskoj”.
Julijana Rosandić, predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, priželjkuje zakon zbog kojeg priznate civilne žrtve neće imati manja prava od ostalih žrtava Domovinskog rata i kaže da udruge već 20 godina traže ustavom zajamčena prava.
Rosandić misli da bi trebalo izjednačiti osobnu invalidninu u osnovici, jer branitelji imaju 115% osnovice, a civili 100%.
“Tražimo ukidanje prepreka za ostvarivanje obiteljske invalidnine; naknade po gubitku člana obitelji. Sada obitelji koje su izgubile muža, oca, dijete, nemaju pravo na naknadu, ako ostvaruju mirovinu ili imaju bilo kakav prihod. Roditelji 402 ubijene djece u Domovinskom ratu nisu dobili nijednu kunu. Imamo 1,260 ranjene djece, a u međuvremenu su odrasli bez pomoći države. Takav odnos prema žrtvama je nečuven”, kaže Rosandić koja je i sama, zajedno sa suprugom i sinovima, žrtva tenkovske granate.
Predstavljeni nacrt zakona načelno su podržali i branitelji-prosvjednici. Traže da se zaštite stvarne civilne žrtve rata i spriječi zloupotreba onih koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku. Riječ je mahom o građanima srpske nacionalnosti koji su se priklonili tadašnjoj Miloševićevoj politici. Vođa prosvjeda Đuro Glogoški želi da se prije primjene tog zakona utvrdi registar svih hrvatskih državljana koji su sudjelovali u agresiju na Hrvatsku.
“Nevjerojatno je da Glogoški kaže da zakon neće raditi Documenta, centar za suočavanje s prošlošću i da svi respektiraju tu izjavu”, kaže Rosandić.
Iz Ministarstva poručuju da su nekoliko puta mijenjali Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te da su napravili i Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu koji je već usvojen u Hrvatskom saboru. Spominju i finalnu verziju prijedloga Zakona o Fondu hrvatskih branitelja pa zaključuju da je obujam posla velik, kao i sama procedura koju prijedlozi zakona moraju proći. Zbog toga je, dodaju, teško izvodivo odjednom u raspravu uputiti nekoliko zakonskih ili podzakonskih akata. [S.B.]
