Postoje relevantni domaći zakoni i internacionalne konvencije koji štite žene kad je riječ o kršenju njihovih prava. No govorimo li o nasilju putem tehnologije, u Bosni i Hercegovini ne postoje mjere koje ga specificiraju. Posljedično, žrtve takvog maltretiranja nemaju se kako obraniti i dobiti satisfakciju pravnim putem.
Istraživanje o tehnološkom nasilju nad ženama provodile su One World Platform for South East Europe (OWPSEE) i Association for Progressive Communications (APC), koje putem mapiranja pojedinačnih slučajeva i izvješća o rezultatima žele skrenuti pažnju institucija, zakonodavaca, ali i muškaraca i žena, na ove nove oblike nasilja.
Kako bi ukazale na problem, iz baze APC-a su odabrana tri slučaja tehnološkog nasilja koja su žrtve osobno zabilježile na internetu.
Sandra je samohrana majka kojoj je netko napravio lažni Facebook profil koji ju predstavlja kao ‘striptizetu’ ili ‘profesionalnu kurvu’. U to vrijeme, ona je bila nezaposlena, a ovo je samo otežalo njezinu potragu za poslom. Zbog lažnog profila njena su djeca trpila maltretiranje u školi, a nadređeni, profesori i ravnatelj ni na koji način nisu pomogli. Rečeno joj je da ne šalje svoju djecu u školu na neko vrijeme.
Almu je zlostavljao muškarac koji je tvrdio da je zaljubljen u nju. Fotografirao ju je bez njenog znanja i pristanka i fotografije integrirao u Youtube video, objavivši njeno puno ime i prezime. Alma dolazi iz malog sela, pa je ovakav video uradak bitno oštetio njenu reputaciju. Izgubila je povjerenje svojih roditelja koji su joj zabranili pohađanje fakulteta i druženje s prijateljima. Koliko ga se god Alma pokušavala riješiti, Almir je uvijek našao nove načine da ju kontaktira. U jednom trenu, razmišljala je o samoubojstvu.
Ninin bivši dečko slao je njoj i njenom sadašnjem partneru prijeteće poruke. Počela je osjećati strah od samog izlaska iz kuće, a kad bi i izašla, bila je u stalnoj panici. Ta je panika utjecala i na njeno psihičko stanje i konstantno je osjećala strah. Nasilje je eskaliralo kad je njezin bivši dečko fizički pretukao sadašnjeg.
Prvi korak maltretiranih žena bio je odlazak policiji, no u sva tri slučaja njihovi pozivi upomoć nisu bili shvaćeni ozbiljno. Policija se ispostavila nedovoljno kvalificirana za borbu protiv tehnološkog nasilja, a takvo se nasilje uopće ne promatra kroz rodnu dimenziju, dakle tehnološko nasilje nad ženama nije specifično prepoznato.
Alma i Nina, koje su primale neželjene telefonske pozive, kontaktirale su svog telefonskog operatera, u ovom slučaju BH TELECOM i M:tel., zatražile su blokiranje broja, no nijedna kompanija to nije učinila, pravdajući se kojekakvim birokratskim preprekama.
Sve tri žene osjećale su se nezaštićeno od strane države i bile su u nemogućnosti išta poduzeti. Predlaže se stoga žene i djevojke u što je većoj mjeri osvjestiti o opasnostima kojima su izložene na internetu te mogućnostima zaštite.
Na razini zajednice, nužno je osvjestiti i muškarce, a škole bi trebale provoditi edukativne programe i primjenjivati protokole koji sprečavaju zlostavljanje. Također, lokalne organizacije trebale bi lobirati za promjenu postojećih zakona, te razvijati kampanje kako bi sakupili podatke o stvarnim razmjerima ovog tipa nasilja. Policija pak treba bolju obuku radi prepoznavanja nasilja i radi djelovanja kroz zakonske ovlasti koje trenutno imaju. [S.D.] Genderit …
