Objavljeno

Jesu li škole spremne za izazove AI-ja? Lekcije iz Portugala i Belgije (2/3)

Ilustracija je nastala korištenjem AI alata

U drugom članku iz serije o umjetnoj inteligenciji i medijskoj pismenosti, Seden Anlar i María Luis Fernandes dublje razmatraju način na koji se škole, učitelji_ce i učenici_e nose sa sve većom prisutnošću, mogućnostima i rizicima umjetne inteligencije – u Belgiji i u Portugalu.


Umjetna inteligencija (AI) brzo je transformirala digitalni svijet, s alatima poput ChatGPT-a koji su revolucionarizirali stvaranje sadržaja, a istovremeno omogućili brzo širenje dezinformacija. Zabrinutost zbog dezinformacija koje pokreće umjetna inteligencija, poput deepfakeova koji se koriste za manipuliranje javnim mnijenjem tijekom izbora, potaknula je društvene mreže i novinske organizacije da usvoje mjere poput označavanja sadržaja koji je proizvod umjetne inteligencije i provjera koje pokreće zajednica.

Međutim, održavanje povjerenja javnosti u vjerodostojne izvore vijesti i točne informacije ostaje izazov za platforme društvenih mreža, novinske organizacije i kreatore_ice politika, osobito zato što su mladi sve osjetljiviji na dezinformacije na internetu. Kao odgovor na to, Europska unija pokrenula je inicijative kao što su Akcijski plan za digitalno obrazovanje i Smjernice za medijsku pismenost kako bi poboljšala digitalne vještine i medijsku pismenost u svojim državama članicama.

Kao što smo opisale u prvom članku iz ove serije, dok okviri EU-a pružaju vrijedne smjernice, a napori lokalnih vlasti također napreduju, djelovanje na nacionalnoj razini ostaje karika koja nedostaje za prevođenje ovih inicijativa u povezana, skalabilna rješenja. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) dodjeljuje državama članicama odgovornost za provedbu ovih ciljeva, zahtijevajući od svake zemlje da razvije vlastitu strategiju medijske pismenosti i podnosi izvješća o napretku svake tri godine.

Ovaj decentralizirani pristup rezultirao je značajnim razlikama u tome kako države članice provode inicijative medijskog opismenjavanja. Dvije zemlje EU-a s različitim strategijama i pristupima digitalnoj medijskoj pismenosti u školama – Belgija i Portugal – nude vrijedan uvid u to kako se rješavaju izazovi koji dolaze s umjetnom inteligencijom. Kako bismo proniknule dublje, ispitale smo političke dokumente i izvješća, analizirale postojeće inicijative i obavile intervjue s nastavnicima_ama, studentima_cama i članovima_icama civilnog društva u obje zemlje.

Medijska potrošnja i pismenost u Belgiji

Prema Medijskom informacijskom centru (CIM), Belgijci_ke konzumiraju više medija nego ikad prije, s gotovo devet od deset Belgijanaca_anki koji_e se svakodnevno spajaju na internet, što je povećanje od 5,2 % u odnosu na 2022. Studija CIM-a, provedena među 6325 ljudi između rujna 2022. i ožujka 2023., također otkriva promjenu potrošačkih navika i sve veći apetit za video i audio sadržajem. Štoviše, po prvi put je pametni telefon pretekao televiziju kao najkorišteniji medijski uređaj, s 88 % Belgijanaca_anki koji koriste pametni telefon, popevši se na 98 % među onima u dobi od 12 do 34 godine.

Porast konzumacije digitalnih medija čini mlade ljude u Belgiji posebno izloženima online dezinformacijama. Axel Baeyens, belgijski učitelj u osnovnoj školi Sint-Lievenscollege Wereldwijs, koji podučava učenike_ce u dobi od 10 do 12 godina iz predmeta poput matematike, jezika, znanosti, umjetnosti i vjere, često se susreće s utjecajem online dezinformacija u svojoj učionici: “Gotovo svaki dan moram razotkrivati stvari koje kažu da su vidjeli na internetu. Mogli bi prenositi izjave poput ‘Mjesec je napravljen od sira’ jer je to netko rekao na internetu.”

Sličnu sliku možemo vidjeti i u Portugalu. Mladi_e u Portugalu, kao i njihovi vršnjaci_kinje u Belgiji i diljem Europe, sve se više okreću društvenim mrežama i platformama za streaming vijesti, distancirajući se od tradicionalnih medijskih izvora.

Prema Reutersovom izvješću o digitalnim vijestima za 2024., 72 % portugalskih građana_ki zabrinuto je što je na internetu stvarno ili lažno, što je brojka znatno iznad svjetskog prosjeka. U Portugalu je politički sadržaj najčešći predmet dezinformacija. Rasprostranjenost dezinformacija utječe na povjerenje mladih u vijesti. Mnogi mladi_e Portugalci_ke iskazuju niže razine povjerenja od starijih generacija, što može proizaći iz njihovog oslanjanja na digitalne platforme koje se smatraju manje vjerodostojnima od tradicionalnih emitera.

Martim Caçador, 17-godišnji srednjoškolac iz portugalskog grada Ponte de Lima, opisao je svoje navike vezano uz informiranje: “Ponekad gledam vijesti na TV-u sa svojom obitelji, ali uglavnom dobivam informacije s društvenih mreža i digitalnih platformi. Ponekad jednostavno odem na Instagram ili druge platforme poput X-a i vidim novosti s računa koje pratim.” AI je postao koristan alat za mlade ljude u Portugalu, kao što je Martim objasnio: “Uvijek bih radije imao algoritam preporuke jer želim vidjeti samo ono što mi se sviđa na internetu i mislim da mi to pomaže. AI chatbotovi i slični alati pomažu mi u školskim obvezama. Ako se s nečim borim, a nitko mi nije dostupan za pomoć, mogu to iskoristiti da pronađem odgovore.”

Martimovo korištenje umjetne inteligencije odražava uobičajeni obrazac među mladima, kao što je istaknuto u izvješćima o digitalnim navikama: algoritmi za preporuke i alati umjetne inteligencije igraju sve središnju ulogu u njihovim osobnim i akademskim životima. Iako ove tehnologije nude pogodnosti i podršku, one također dolaze s rizicima, kao što je pojačavanje postojećih predrasuda ili stvaranje pretjeranog oslanjanja na odgovore generirane umjetnom inteligencijom bez kritičke procjene. Ovo postavlja goruće pitanje: mogu li škole krenuti u rješavanje ovih izazova i opremiti učenike_ce vještinama potrebnim za kritičko i odgovorno korištenje umjetne inteligencije?

Obrazovanje iz medijske pismenosti u Belgiji

Prema Indeksu medijske pismenosti 2022., Belgija je rangirana kao “zemlja s dobrim učinkom” u medijskoj pismenosti, no pristupi obrazovanju o medijskoj pismenosti uvelike se razlikuju u regijama. U nizozemskom govornom području Flandrije medijska je pismenost integrirana u formalno i neformalno obrazovanje. Flamanski centar znanja za digitalnu i medijsku pismenost, Mediawijs, promiče kritički angažman s digitalnim sadržajem. Programi poput Novosti u učionici pomažu učenicima u završnim godinama osnovne škole pristupiti aktualnim događajima s kritičkim i kreativnim načinom razmišljanja. Medijska pismenost također je ključna kompetencija u srednjoškolskom obrazovanju, koja potiče nastavnike_ce da je integriraju u različite predmete, uključujući povijest, jezike i prirodne znanosti.

U federaciji Wallonie-Bruxelles koja pripada francuskom govornom području, Conseil Supérieur de l’Éducation aux Médias (CSEM) predvodi napore u medijskom obrazovanju, potičući suradnju među edukatorima_cama, medijskim dionicima i kreatorima_cama politika. U međuvremenu, zajednica njemačkog govornog područja ima svoj medijski centar, Ostbelgien Medienzentrum, koji podržava medijsku pismenost za sve uzraste. Svaka zajednica razvija svoju strategiju medijske pismenosti na temelju lokalnih potreba, odražavajući belgijsku jezičnu raznolikost.

U Axelovoj školi, obrazovanje za medijsku pismenost spada u tri kategorije: medijska mudrost, medijska pismenost i medijske vještine. Medijska mudrost usmjerena je na etičko korištenje medija i kritičko razmišljanje, medijska pismenost na razumijevanje strukture sadržaja, a medijske vještine na praktične tehničke sposobnosti kao što je korištenje digitalnih uređaja. Medijska pismenost ne poučava se kao zaseban predmet, već je integrirana u predmete kao što su jezici, znanost, povijest i zemljopis, pri čemu učenici koriste digitalne uređaje u prosjeku od 30 minuta do sat vremena dnevno. Ovaj je pristup također olakšao integraciju AI alata kao što je ChatGPT u nekim školama, dopuštajući učenicima_cama da se bave novim tehnologijama na strukturiran način.

U školi Sint-Lievenscollege Wereldwijs, koja je dio flamanske zajednice, integracija AI alata odvija se u učionicama. Axel je objasnio: “Medijska pismenost uključena je u školski kurikulum i propisana od strane vlade. Škole moraju ispuniti ‘krajnje ciljeve’ koje je postavila vlada, a koji se procjenjuju u različitim obrazovnim fazama. Budući da su učenici već bili izloženi ChatGPT-u i drugim AI alatima izvan škole, vidim vrijednost u uključivanju ovih alata u lekcije.” Učitelj je također primijetio da njihova škola prvenstveno koristi ChatGPT za vježbe pisanja, omogućujući učenicima_ama da usporede vlastito pisanje s odgovorima koje je generirala umjetna inteligencija.

Međutim, ova integracija nije dosljedna u svim belgijskim školama. Iako je upotreba umjetne inteligencije široko rasprostranjena među učenicima u Flandriji, škole često oklijevaju prihvatiti te alate. Lore Sleeckx, predsjednica flamanske Udruge škola (Scholierenkoepel), primijetila je: “U razgovorima s učenicima_ama čuli smo da koriste umjetnu inteligenciju, pametne chatbotove… u različite svrhe.” Učenici_e preferiraju korištenje umjetne inteligencije za razumijevanje složenih koncepata, provjeru gramatike, izradu sažetaka i nadahnuće za školske zadatke. No iako su popularni izvan škole, AI alati se često ignoriraju ili zabranjuju u učionicama. “Učitelji_ce nerado koriste AI aplikacije, bojeći se da će se učenici_e oslanjati na njih za zadatke i propustiti ključne vještine”, dodala je Sleeckx. “Ali većina učenika_ca AI ne vidi kao čarobno rješenje, već kao pomoćni alat.”

Obrazovanje iz digitalne medijske pismenosti u Portugalu

Portugal je napravio napore u promicanju digitalne pismenosti tijekom godina. Inicijative poput Tehnološkog plana pokrenutog 2007. omogućile su studentima_cama prijenosna računala i pristup internetu po sniženoj cijeni, označavajući rani korak prema digitalnoj uključenosti. Nadovezujući se na ove temelje, portugalske vlasti su 11. lipnja 2019. predstavile Nacionalnu strategiju za umjetnu inteligenciju pod nazivom AI Portugal 2030. Ova strategija naglašava integraciju obrazovanja o umjetnoj inteligenciji u nastavni plan i program kako bi se potaknula digitalna pismenost i pripremile buduće generacije za svijet koji sve više pokreće AI.

Jedna inicijativa koja vodi ovu promjenu je Bridge AI, nacionalni projekt koji financira Portugalska znanstvena zaklada u okviru svog programa “znanosti za politike”. Pod vodstvom profesorice Helene Moniz, Bridge AI ima za cilj pripremiti Portugal za provedbu Zakona o umjetnoj inteligenciji EU-a razvojem praktičnih strategija politike i stvaranjem alata za potporu javnoj upravi. Projekt ima holistički pristup integracijom etike, pismenosti i zakona u kohezivni okvir osmišljen da odgovori na potrebe različitih publika, uključujući javne službenike_ce, profesionalce_ke u industriji i civilno društvo. Bridge AI ima za cilj riješiti nedostatke u obrazovanju i javnoj svijesti kako bi se osiguralo da građani_ke diljem Portugala imaju pristup kritičnom znanju o umjetnoj inteligenciji i njezinim implikacijama.

Unatoč ovakvim inicijativama, Portugalu trenutačno nedostaje službeni, nacionalni kurikulum digitalne medijske pismenosti ili strukturirane smjernice za javne škole. Napori u promicanju medijske pismenosti često se oslanjaju na fragmentirane programe i resurse koje su razvile organizacije kao što su Regulatorno tijelo za medije (ERC). Dok ovi projekti imaju za cilj podizanje svijesti, njihov je učinak ograničen nedostatkom dosljedne integracije u školske programe.

Kao što smo vidjele iz intervjua koje smo vodile s učiteljima_cama i učenicima_ama, nastavnici_e često potiču odgovornu upotrebu digitalnih alata i procjenjuju vještine medijske pismenosti učenika_ca putem neformalnih metoda poput prezentacija i zadataka. Međutim, ovi su pristupi uvelike nestrukturirani i ovisni o pojedinačnim edukatorima_cama.

Medijsko opismenjavanje trenutno nije uključeno u naš školski kurikulum na izravan način. Pokušavamo usmjeriti učenike_ce na odgovornu upotrebu i dopustiti digitalne alate kada je to moguće, ali to često sami uče. Procjenjujem vještine medijske pismenosti učenika_ca tijekom zadataka i prezentacija kada koriste digitalne alate, ali nedostaje nam formalno vodstvo. Pokušavamo upozoriti učenike_ce na zlouporabu društvenih medija i umjetne inteligencije, ali u srednjoj školi ne postoji poseban predmet koji ih uči snalaženju u digitalnom svijetu”, objasnila je Lurdes Cruz, profesorica portugalskog koji srednjoškolcima predaje portugalski i književnost u školi u Lisabonu.

Ovo mišljenje ponavljaju i sami studenti_ce. 17-godišnji Martim iz Ponte de Lima podijelio je svoje iskustvo: “Nije postojao strukturirani pristup podučavanju medijske pismenosti; jednom je bila prezentacija za cijelu školu, ali nismo čuli ništa osim upozorenja da bi na internetu mogle biti lažne vijesti. Nisu nas naučili ništa što već ne znamo.” Napomenuo je da su učitelji_ce samo neizravno spominjali/e medijsku pismenost, “kao kad smo morali predati prezentaciju, a upozorili su nas da ne koristimo ChatGPT jer ćemo inače dobiti lošu ocjenu.” Martim je također priznao da nije bio svjestan ograničenja prijašnjih ograničenja ChatGPT-a, kao što je taj da je krajnji datum za podatke bila 2021. “Sve što sam znao bilo je da mu mogu postavljati pitanja, i najčešće bi mi to pomoglo.”

Izazovi u implementaciji digitalne medijske pismenosti

Axel, belgijski učitelj, istaknuo je financijska ograničenja koja utječu na dostupnost resursa i izbor digitalnih platformi. Škole su pod pritiskom da izaberu platforme na temelju cijene, što može ograničiti pristup raznolikom rasponu materijala za učenje. Određeni digitalni alati mogu s vremenom postati premium usluge, dodatno opterećujući proračune.

Naglasio je i važnost informiranja nastavnika_ca o digitalnom svijetu – ne nužno izravnim uključivanjem u online aktivnosti učenika_ca, već razumijevanjem onoga što se događa u tim prostorima. Ova svijest, objasnio je, pomaže učiteljima_cama u olakšavanju rasprava i promicanju sigurnih internetskih praksi, posebno s obzirom na to koliko vremena učenici_e provode u digitalnim okruženjima izvan škole. Također je primijetio da dok su neki nastavnici_e otvoreni za digitalnu pismenost, drugi oklijevaju. “Neki su učitelji_ce otvoreni_e za digitalno opismenjavanje, dok ga drugi izbjegavaju zbog nepoznavanja modernih medija”, istaknuo je.

U Portugalu su izazovi slični. Lurdes je primijetila: “Sve više osjećam da moram biti u toku jer tehnologija brzo napreduje. Ako nisam upoznata s razvojem događaja, osjećam se u zaostatku, čak i u odnosu na učenike_ce.” Dok učitelji_ce pokušavaju upozoriti učenike_ce na rizike i dobrobiti društvenih medija i umjetne inteligencije, postoji minimalna službena podrška za strukturiranu obuku medijske pismenosti. Učiteljica je dodala: ”’Donekle smo samouki, što možda neće biti učinkovito za podučavanje medijske pismenosti. Mnogi_e učitelji_ce sami nisu u potpunosti razvili te vještine.”

Štoviše, resursi su ograničeni, što utječe na ravnopravan pristup digitalnim alatima za učenike_ce i nastavnike_ce. Ovaj nedostatak resursa onemogućuje školama da razviju sveobuhvatan program medijskog opismenjavanja koji dopire do svih učenika_ca.

Rješenja i kretanje naprijed

U Belgiji je napredak bilo povećanje fokusa na digitalne alate tijekom obuke nastavnika_ica, pri čemu se edukatore_ice potiče da koriste digitalne metode u svojim učionicama. Međutim, kao što je primijetio Axel, “cjeloživotno učenje je ključno. Imamo prilike učiti o digitalnim alatima, ali to su često jednodnevne sesije kojima nedostaje nastavak. Digitalna pismenost neprestano se razvija, a učiteljima_cama je potrebna stalna obuka.”

U Portugalu se sve više poziva Ministarstvo obrazovanja da uspostavi smjernice i obuku o odgovornom korištenju društvenih medija i umjetne inteligencije te da digitalne alate učini dostupnima i učenicima_ama i nastavnicima_ama. Martim je predložio da škole više podučavaju o kritičkom bavljenju internetskim sadržajem, rekavši: “Važno je da učenici_e mogu vidjeti jesu li informacije stvarne. Na primjer, mogli bismo imati sat na kojem će pokazati primjere lažnih vijesti i objasniti što bismo trebali učiniti u vezi s tim.”

U obje zemlje obećavajuće inicijative poput Mediawijsa i Bridge AI pružaju snažnu polaznu točku, ali njihov će uspjeh ovisiti o učinkovitom premošćivanju jaza između politike, obrazovanja i prakse.


Prijevod: Marina Kelava / Voxeurop

Tekst je izvorno objavljen na portalu rekto:verso.

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Povezano