U trećem i posljednjem dijelu serije članaka o umjetnoj inteligenciji i digitalnoj pismenosti, Seden Anlar i Maria Luís Fernandes fokusiraju se na neformalno obrazovanje. Takve inicijative izvan školskog sustava imaju za cilj doprijeti do šire publike i pružiti praktične, pristupačne alate za snalaženje u složenosti digitalnog svijeta. “Osigurati da su mladi ljudi opremljeni za snalaženje u dezinformacijama i kritički pristup sadržaju nije samo obrazovni nego i politički prioritet,” zaključuju.
Umjetna inteligencija (AI) transformirala je način na koji se informacije proizvode, dijele i konzumiraju, stvarajući i prilike i izazove u digitalnom svijetu. Alati poput Chat GPT-a olakšali su proizvodnju sadržaja, ali su također ubrzali širenje dezinformacija. Deepfakeovi koje je generirala umjetna inteligencija i manipulirani mediji već su utjecali na izbore i utjecali na javno mnijenje, izazivajući zabrinutost zbog sve većeg utjecaja dezinformacija.
Napori platformi društvenih medija i novinskih organizacija da ublaže te rizike – poput označavanja sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom i poticanja provjere činjenica od strane zajednice – imali su ograničen uspjeh. Osobito za mlade ljude, sama količina digitalnog sadržaja čini razlikovanje činjenica od fikcije sve težim. Studije otkrivaju da su osobe u dobi od 15 do 24 godine posebno osjetljive na vjerovanje u i dijeljenje lažnih informacija, često se oslanjajući na intuiciju, a ne na kritičku procjenu.
Kao što smo pisale u prvom članku ove serije, kao odgovor na ova pitanja Europska unija je pokrenula inicijative poput Akcijskog plana za digitalno obrazovanje i Smjernica za medijsku pismenost, kako bi pomogla pojedincima da se snađu u današnjem medijskom krajoliku. Međutim, provedba ovih politika značajno se razlikuje među državama članicama. Dublji pogled na Belgiju i Portugal, s njihovim različitim pristupima digitalnoj medijskoj pismenosti u školama, nudi vrijedan uvid u to kako se zemlje suočavaju s izazovima koje postavlja sadržaj vođen umjetnom inteligencijom. U drugom članku analizirale smo dokumente i izvješća o politikama, pregledale postojeće inicijative i obavile intervjue s nastavnicima_ama, studentima_cama i članovima_cama civilnog društva u obje zemlje kako bismo bolje razumjele te napore.
Visoko obrazovanje
Dok se osnovne i srednje škole i dalje bore s izazovima integracije umjetne inteligencije i medijske pismenosti u nastavne planove i programe, visokoškolske ustanove u Belgiji i Portugalu poduzimaju značajne korake prema obrazovanju o umjetnoj inteligenciji.
Na primjer, u Belgiji je Vrije Universiteit Brussel (VUB) postavio nacionalni presedan pokretanjem prvog akademskog prvostupničkog programa umjetne inteligencije 2022. Nakon ove prekretnice uslijedilo je stvaranje naprednih magistarskih programa, poput interdisciplinarnog magisterija iz umjetne inteligencije pri Katoličkom sveučilištu Leuven i Istraživačke inicijative umjetne inteligencije Sveučilišta u Ghentu. Ti su programi primarno usredotočeni na praktične primjene umjetne inteligencije, s ciljem inovacija u područjima od zdravstvene skrbi do robotike i održivosti.
Portugalska sveučilišta također su proširila svoju ponudu. Sveučilišni institut u Lisabonu ISCTE pruža prvostupničku diplomu iz digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije, dok Sveučilište u Portu nudi diplomu iz umjetne inteligencije i znanosti o podacima. Osim toga, Sveučilište u Coimbri nudi magistarski program koji se bavi najsuvremenijim AI tehnologijama, uključujući strojno učenje i obradu prirodnog jezika.
Unatoč ovom razvoju u visokom obrazovanju, fokus ovih programa ostaje uglavnom na tehničkim aspektima, a ne na digitalnoj medijskoj pismenosti i umjetnoj inteligenciji i borbi protiv dezinformacija.
Izvan učionice
Kako raste zabrinutost zbog dezinformacija i potreba za digitalnom medijskom pismenošću, niz inicijativa za neformalno obrazovanje diljem Europe uskače kako bi se popunile praznine u formalnom obrazovanju. Ove inicijative usmjerene su na mogućnosti učenja izvan tradicionalnih učionica, aktivirajući mlade ljude kroz radionice, online programe i interaktivne aktivnosti. Proširujući obrazovanje o digitalnoj medijskoj pismenosti van okvira formalnog školovanja, cilj im je doseći širu publiku i pružiti praktične, pristupačne alate za snalaženje u složenosti digitalnog svijeta.
Na primjer, Europski tjedan kodiranja, internetski događaj održan u listopadu 2024., uključio je više od četiri milijuna sudionika_ca diljem Europe. Mladima je pružio priliku da sudjeluju u vježbama kodiranja, da nauče osnovna načela računalne znanosti i istraže AI pismenost. Promičući kreativnost u rješavanju problema, program je imao za cilj pomoći sudionicima_cama da bolje razumiju digitalne alate koji oblikuju njihove živote i opremiti ih za odgovorno korištenje tehnologije.
U Portugalu, inicijativa pod nazivom Data Defenders koristi video igre kao medij za podučavanje medijske pismenosti. Igriranjem složenih tema kao što su algoritamska pristranost i etika podataka, ova inicijativa čini apstraktne koncepte povezanim i privlačnim za mlađu publiku. Program Doživite AI, razvijen od strane Zaklade Raspberry Pi u suradnji s portugalskim Centrom za kreativne tehnologije TUMO, predstavlja još jednu neformalnu inicijativu. Ova inicijativa, koju financira Google.org, ima za cilj osposobiti više od 2000 mladih ljudi za AI pismenost do 2025. Program uključuje kulturno relevantne materijale, obuku nastavnika_ca i sudjelovanje roditelja.
Međutim, uključenost velikih tehnoloških tvrtki poput Googlea u obrazovanje o umjetnoj inteligenciji otvara važna pitanja. U svijetu u kojem korporacije poput Googlea kontroliraju i pohranjuju ogromne količine informacija i gdje se razgovori o društvu i politici sve više odvijaju na njihovim platformama, možemo li se osloniti na njih da potaknu kritičko promišljanje o tehnologijama od kojih profitiraju? Inicijative koje financiraju tvrtke s velikim interesima u digitalnom krajoliku mogu oblikovati nastavne planove i programe na načine koji izbjegavaju preispitivanje njihovih praksi, zbog čega je neophodno imati neovisan nadzor i različite perspektive kako bi se osiguralo da obrazovanje o umjetnoj inteligenciji ostane uravnoteženo i objektivno.
Novinari na prvoj liniji istine
Iako neki od ovih formalnih i neformalnih programa mogu odigrati značajnu ulogu u pomaganju mladima da se kritički snađu u digitalnom krajoliku, postoji ključni igrač na tom polju koji se često zanemaruje u raspravama o poboljšanju medijske pismenosti: novinari_ke. Svojom sposobnošću provjere izvora, prepoznavanja pristranosti i pružanja konteksta, novinari_ke su u jedinstvenoj poziciji da premoste kritične nedostatke u medijskom obrazovanju i značajno pridonesu poboljšanju digitalne medijske pismenosti.
Na primjer, inicijative poput Detektora laži, europske neprofitne organizacije usmjerene na novinare_ke koja pomaže tinejdžerima_cama, predtinejdžerima_cama i učiteljima_cama da razlikuju činjenice od lažnih vijesti i razumiju etičko novinarstvo, premošćuju jaz između škola i medijskih profesionalaca_ki, omogućavajući novinarima_kama da vode radionice koje naučiti učenike_ce kako provjeriti izvore, procijeniti vjerodostojnost i prepoznati pristranost. Ova partnerstva ne samo da osnažuju učenike_ke, već i podupiru nastavnike_ce u integraciji koncepata medijske pismenosti u njihove učionice.
Razgovarali smo s Juliane von Reppert-Bismarck, izvršnom direktoricom Detektora laži, koja je objasnila: “Novinari_ke su u dobroj poziciji da te vještine prenesu mladim ljudima i učiteljima_cama. Sve dok učitelji_ce ne budu u potpunosti opremljeni za integraciju medijske pismenosti u učionice, uključivanje vanjskih stručnjaka_inja poput novinara_ki i knjižničara_ki – koji svakodnevno procjenjuju istinu i činjenice – ostat će nužan dio rješenja.”
Digitalna pismenost počinje kod kuće
Kad je riječ o poboljšanju AI pismenosti izvan učionice, druge ključne figure mogu se naći još bliže kući: roditelji. Istraživanje iz 2018. je pokazalo da mladi ljudi često razvijaju svoje digitalne navike i vještine promatrajući članove_ice obitelji. Stoga aktivna roditeljska uključenost – bilo putem zajedničkog gledanja medija, raspravljanja o online sadržaju ili uspostavljanja zdravih navika provedenih pred ekranom – može značajno ojačati kritičko razmišljanje i samoregulaciju u digitalnoj sferi.
Međutim, istraživanje je pokazalo da se mnogi roditelji osjećaju nespremnima za ovu ulogu, nesigurni kako uravnotežiti konstruktivnu upotrebu tehnologije s zabrinutošću oko vremena provedenog ispred ekrana i sigurnosti na internetu. Studija je pokazala da roditelji koji su manje upoznati s tehnologijom imaju tendenciju nametati stroža ograničenja, bojeći se negativnih učinaka poput smanjene koncentracije ili društvene izolacije. Nasuprot tome, digitalno pismeni roditelji lakše podržavaju svoju djecu u korištenju tehnologije i često izravno komuniciraju s njima.
Kako bi pomogle roditeljima da razviju svoju ulogu digitalnih mentora, škole mogu igrati potpornu ulogu. Axel Baeyens, belgijski učitelj u osnovnoj školi Sint-Lievenscollege Wereldwijs, koji podučava učenike_ce u dobi od 10 do 12 godina iz predmeta kao što su matematika, jezici, znanost, umjetnost i religija, dao je uvid u to kako škole mogu podržati digitalnu pismenost roditelja. “To je pomalo siva zona”, priznao je, “jer u biti, kad ulazite u to, zvuči kao da govorite roditeljima kako da budu roditelji, a neki bi to mogli tako shvatiti. Ali škole poput naše pokušavaju premostiti ovaj jaz zapošljavajući socijalne radnike_ce koji pomažu roditeljima koji nisu upoznati sa školskim sustavom, jezikom ili digitalnim alatima.”
Axel je opisao program u kojem su roditelji s niskom razinom digitalnih vještina sudjelovali u četiri ili pet lekcija. “Počeli smo od nule, pokazujući im kako njihova djeca koriste školske platforme, kako pratiti školski autobus online, rezervirati kino ili čak navigirati Google kartama”, objasnio je. “Svake godine također nudimo uvod u naš školski sustav, a za pete i šeste razrede imamo sastanke na kojima roditelji i učenici_e zajedno definiraju dnevna ograničenja vremena ispred ekrana – nešto što čak bilježimo u školskom dnevniku.”
Ipak, priznao je varijabilnost u roditeljskim pristupima: “Neki su vrlo protiv društvenih medija, a neki uopće ne mare, dajući djeci neograničeno vrijeme ispred ekrana. Vidimo efekte – učenici dolaze u školu iscrpljeni jer su cijelu noć ostali budni gledajući videe.”
Temeljna pismenost za digitalno doba
Aktivisti_kinje civilnog društva tvrde da se digitalna medijska pismenost treba tretirati kao ključna vještina, kao sastavni dio obrazovnih sustava na svim razinama. Juliane iz Detektora laži je istaknula ovu viziju: “Ono za što se stvarno zalažemo je da medijska pismenost – kritična digitalna medijska pismenost – treba biti prepoznata kao temeljna pismenost uz osnovne vještine kao što su čitanje, pisanje i računanje. Nakon što se to prizna kao temeljna pismenost, sve ostalo slijedi. Postaje dio svih nastavnih planova i programa, obuke nastavnika_ca i svakog predmetnog područja.”
Juliane na duhovit način objašnjava krajnji cilj Detektora laži kao zastarijevanje: budućnost u kojoj je medijska pismenost neprimjetno ugrađena u obrazovanje, eliminirajući potrebu za vanjskim organizacijama. Međutim, priznaje da će za ovu viziju trebati vremena. Do tada će vanjski stručnjaci_kinje ostati nezamjenjivi u pomaganju školama da izgrade kapacitete i prilagode se izazovima koji se razvijaju.
Što se tiče opsega obrazovanja o digitalnoj medijskoj pismenosti, dok neki sugeriraju da bi poučavanje osnovnih načela kritičkog propitivanja moglo biti dovoljno, stručnjaci_kinje upozoravaju na pretjerano pojednostavljivanje složenog i dinamičnog medijskog krajolika. To je razlog zašto je Safa Ghnaim, pomoćna direktorica programa i voditeljica projekta Data Detox Kit u Tactical Techu, izrazila skeptičnost prema univerzalnim rješenjima: “Sumnjičava sam kad god netko ponudi jednostavno rješenje za složen problem. Složeni problemi nemaju jednostavna rješenja.”
Tactical Tech, međunarodna neprofitna organizacija usmjerena na pomaganje pojedincima_kama i zajednicama da se nose s društvenim utjecajima digitalne tehnologije, naglašava važnost nijansiranih pristupa. Helderyse Rendall, viša koordinatorica projekta Tactical Techa usmjerenog na mlade, Što budućnost želi, ponovila je ovaj osjećaj. “Digitalna medijska pismenost obuhvaća međusobno povezana područja – sigurnost, kritičko razmišljanje, stvaranje sadržaja – i povezuje se s našim životima na sve složenije načine”, rekla je, naglašavajući potrebu za okvirima koji balansiraju jasnoću s prilagodljivošću.
Rizici plovidbe
Također postoji zabrinutost da bi obrazovanje o digitalnoj medijskoj pismenosti, ako se ne provodi pažljivo, moglo mlade ljude nenamjerno učiniti pretjerano skeptičnima ili paranoičnima, navodeći ih da ne vjeruju vjerodostojnim izvorima, pa čak i da upadnu u teorije zavjere. Ovaj je rizik posebno značajan – i donekle ironičan – s obzirom na ulogu dezinformacija u raspirivanju teorija zavjere, što je doprinijelo značajnoj polarizaciji i radikalizaciji tijekom pandemije. Stoga je ključno pronaći pravu ravnotežu – naučiti mlade da kritički propituju informacije bez poticanja pretjeranog cinizma koji potkopava povjerenje u vjerodostojne izvore.
Safa iz Tactical Techa predlaže fokusiranje na ono što izvor čini vjerodostojnim, kao što je poštivanje standarda poput onih iz Međunarodne mreže za provjeru činjenica. Ona napominje: “Ako ljudima možemo dati mjesto na koje se osjećaju da se mogu osloniti i objasniti zašto je to vjerodostojno, manja je vjerojatnost da će pasti u nepovjerenje ili zavjere.”
Helderyse iz Tactical Techa naglašava vrijednost prostora za vršnjačko učenje, gdje pojedinci mogu raspravljati i preispitivati svoje perspektive. Izložba Tactical Techa Svugdje, cijelo vrijeme primjer je ovog pristupa, pozivajući mlade ljude da istraže društvene utjecaje umjetne inteligencije i uključe se u rasprave koje potiču razmišljanje i dijalog. “Prostori za dijalog guraju ljude prema sredini”, objašnjava Helderyse. “Oni pomažu u borbi protiv pristranosti potvrde i ekstremnih odgovora, koji su često znakovi dezinformacija.”
Izvan zaštite
Druga dinamika koja, čini se, zabrinjava stručnjake_inje je infantilizacija mladih. Medijska pismenost za mlade često se shvaća kao zaštitna mjera usmjerena na njihovu zaštitu od štete. Dok je zaštita ključna, Helderyse tvrdi da ovaj pristup može skrenuti u paternalizam. “Mladi ljudi su digitalni domoroci”, rekla je. “Oni su dionici i suradnici koji zaslužuju riječ u razgovoru o tehnologiji.”
Model zajedničkog stvaranja Tactical Techa odbacuje ovu vrstu paternalizma, angažirajući mlade ljude kao aktivne sudionike u dizajniranju obrazovnih alata i rasprava. Izravno ih uključivši, model poštuje njihove uvide dok ih oprema kritičnim vještinama za navigaciju i oblikovanje digitalnog krajolika. “Mladi ljudi nisu samo primatelji tehnologije – oni doprinose”, dodala je Helderyse. “Pozicionirajući ih kao partnere, osnažujemo ih da preuzmu vlasništvo nad svojom digitalnom budućnošću.”
Cijena nedjelovanja
Međutim, najveća prijetnja predstavlja nepoduzimanje ništa po pitanju pismenosti umjetne inteligencije. Kada je riječ o posljedicama nedjelovanja, najnovija istraživanja pokazuju da neuspjeh u bavljenju medijskom pismenošću riskira značajne globalne posljedice. Globalno istraživanje percepcije rizika svrstava dezinformacije među deset najvećih globalnih prijetnji. Prema Izvješću o globalnim rizicima za 2024., dostupni alati umjetne inteligencije potaknuli su porast krivotvorenog sadržaja, od deepfakeova do krivotvorenih web stranica, potkopavajući povjerenje javnosti.
Nadalje, istraživanje Centra za novu tehnologiju i sigurnost (CETaS) na Institutu Alan Turing naglašava opasnosti dezinformacija omogućenih umjetnom inteligencijom. Iako na nedavnim izborima u Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu nije došlo do većih poremećaja, raste zabrinutost zbog ciljanih kampanja klevetanja i zbunjenosti birača uzrokovanih sadržajem generiranim umjetnom inteligencijom. Žene u politici su osobito izložene napadima, što naglašava potrebu za proaktivnim strategijama za suzbijanje ovih trendova.
Ulozi su posebno visoki jer mladi ljudi – budući glasači_ce – postaju sve više uronjeni u digitalne prostore. Osigurati njihovu opremljenost za kretanje kroz dezinformacije i kritički pristup sadržaju nije samo obrazovni prioritet, već i politički, čime se štiti demokratski proces za buduće generacije.
Pogled naprijed
Budućnost obrazovanja o medijima i digitalnoj pismenosti u Europi trebala bi se dalje razvijati, sa sve većim naglaskom na opremanje pojedinaca_ki ključnim digitalnim vještinama.
Detektori laži predviđaju koordiniranije napore diljem Europe. “Nadam se da ćemo vidjeti puno više inicijativa koje će obuhvatiti cijelu Europu. Također više financiranja i neki stvarno važan rad na analizi utjecaja, tako da Europa može stvoriti standarde kojima oni koji provode i dizajniraju nastavne planove i programe mogu težiti i koje mogu integrirati u svoj svakodnevni rad u obrazovanju.”
Poticanje nacionalnog vlasništva također će igrati ključnu ulogu. Juliane je objasnila: “Europske institucije sve više potiču zemlje članice da se aktiviraju u ovim naporima – kako bi to bilo nešto čime se svaka zemlja može ponositi unutar vlastitih obrazovnih struktura.”
Krećući se naprijed, izazov leži u osiguravanju da se ti planovi pretvore u praktične, utjecajne promjene. Uz potporu edukatora_ica, kreatora_ica politike i vanjskih organizacija, postoji potencijal za Europu da izgradi kohezivnije i prilagodljivije pristupe medijskoj i digitalnoj pismenosti – istovremeno prepoznajući različite potrebe svojih država članica. Kako ti napori poprimaju oblik, nada je poticanje generacije bolje opremljene za kritički angažman u sve digitalnijem svijetu.
Prijevod: Marina Kelava / Voxeurop
Tekst je izvorno objavljen na portalu rekto:verso.
