Nadežda Čačinovič o ponižavajućem prikazu žena u javnoj sferi

U intervjuu za Queer.hr, Nadežda Čačinovič, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, razgovarala je o načinima na koji se ženstvenosti pristupa u hrvatskom medijskom i političkom prostoru u zadnjih dvadesetak godina.

Kakvi su vaši pogledi na ponižavajući prikaz žena u javnoj sferi i pojam femme shaminga?

Nadežda Čačinovič: Shaming treba doslovno shvatiti. Mene osobno smeta samo ono što je direktno ponižavajuće i prikazuje žene u podređenoj ulozi, osobito kad to ima elemente sadizma. Kod komercijaliziranja ženstvenosti mislim da smo svi najosjetljiviji na seksualizaciju mladih.

Kako biste komentirali to što od svih profesija koje se pojavljuju u medijima najviše mizoginih izjava čujemo s političkih govornica i saborskih klupa?

N.Č.: Jednostavno oni pokazuju neprijateljstvo na svakom uglu i nemaju nikakvo razumijevanje za raznolikost. No, to će se promijeniti. Politika danas nije naročito cijenjen poziv jer uključuje jako veliku količinu kompromisa. Velika većina žena danas ulaze u politiku nekom vrstom “mentorstva”, po patrijarhalnom principu. Netko tko ne smeta pojavi velikog vođe.

Trenutno se izraz ženstvenosti u medijima ponajviše pojavljuje u dva lika. Jedan je starleta, koji sve više počinje sličiti na talijanske veline, a drugi su emancipirane uspješne žene, ali su ponajprije prikazane kao žena s muškim kvalitetama, žena u muškom tijelu?

N.Č: Da, starleta se uistinu ozbiljno približavaju talijanskom modelu. Njihova socijalna uloga postaje “biti zgodna”, bez obzira na kvalitete i sposobnosti tih voditeljica. Njihova prisutnost je praktički svedena samo fizički aspekt. Kao role-model je to strašno. Što se uspješnih žena tiče – postoje različiti tretmani, a ponajviše onaj tzv. “I one su žene”. Umjesto da ih se pita o njihovom poslu, provocira ih se pitanjima o privatnom životu.

Drugi model je preuzet sa zapada – power dressing koji zahtijeva pritisak na žene koje bi trebale moći sve. Biti uspješne odvjetnice i pravnice, a kući imati šestero djece koja su sva također uspješna i dobra, ne imati kile viška. Da bi uspjele u patrijarhalnom svijetu neke stvari u sebi bi trebale, uvjetno rečeno, ubiti.

Ono što često možemo čuti u novinarskom diskursu je to da se priča o ljupkoj profesorici, dugonogoj glumici, zanosnoj političarki. Kakav stav zauzeti, nalazili se pod krinkom komplimenta diskriminacija?

N.Č.: Nevolja je to što se to nekad stvarno događa u namjeni pohvale. Najteže je boriti se protiv toga kad to netko radi s čistom savješću. No bez obzira, to se da vrlo lako razaznati. Ponekad i veliki intelektualci, prosvijećeni oko ženskog pitanja, to ne razumiju. Bitno je percipirati taj moment i na različite načine reagirati na te vrste formulacija. No ipak su vrste zavođenja dio javne sfere pa utoliko korištenje tog diskursa ovisi kontekstu. Kada javna figura vlastitu ženstvenost stavlja u prvi plan ne postoji ta zadrška jer se i ona sama izlaže.

Koja je vaša opća pozicija o reprezentaciji žena u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina?

N.Č.: U početku je postojala ta jedna užasna hipokrizija, retradicionalizacija, repatrijarhalizacija, Majka Hrvatska i sve što je dio toga pothvata. U drugu ruku iskorištavanje fizičkih osobina. S jedne strane imate žene mučenice, afektne i brižne, a s druge strane, missice i bezumno iskorištavanje izgleda. S vremenom se to izbalansiralo jer su i oni shvatili da i hoće, ne mogu te tradicionalne vrijednosti vratiti. Žene su se osvijestile oko svojih prava. Danas je konzervativna struja pronašla svoj fokus borbe pretežno na različitim seksualnim orijentacijama. Ipak, zakoni se mijenjaju u Njemačkoj, Francuskoj, Britaniji, nemaju oni više tu puno za napraviti. Nadam se da će doći do određenog suglasja po pitanju rodne osviještenosti. Veselim se raznovrsnosti i nadam se da će doći do određene osjetljivost na te stvari ili barem izostanka deplasiranosti. [M.B.] Queer.hr…