Jedan od prvih kartografa konflikata Islamske Države 19-godišnjak je iz Amsterdama. Trenutno završava srednju školu te se priprema za nove aktivističke angažmane.
Iako je još uvijek tinejdžer, Thomas van Linge bolje od većine ljudi poznaje kretanje Džihadista, koja područja su okupirali i gdje su poraženi. Još od djetinjstva izrađuje neke od najboljih svjetskih karata kaotičnih ratnih zona. Nikada nije bio u Siriji, Iraku niti Libiji, a arapski je naučio s YouTube-a.
Mladi Nizozemac ne drži na oku samo Islamsku državu i njihove „kalifate“, nego zna i što pobunjenici Free Syria vojske, al-Nusra Fronta i libanonski Hezbollah rade. U Libiji nadzire Zintan Brigadu, u Nigeriji promatra Boko Haram, u Istočnoj Ukrajini drži na oku separatiste. „Sve su to mjesta na kojima dolazi do ustanaka“ kaže.
Njegove karte koristi CNN, New York Times pa čak i SPIEGEL. Pitanje koje se postavlja je otkud jednom 19-godišnjaku interes za situaciju na prvim sirijskim linijama? I kako mu uspijeva to da tako precizno preslika ove konflikte, detaljnije od gotovo svakog/e profesionalnog/e kartografa/kinje?
Thomas van Linge još uvijek živi u obiteljskoj kući. Praktična je osoba i vjeruje da bi se svi trebali baviti onim što ih zanima. Kaže da nema strah od neuspjeha i da taj osjećaj ne poznaje, a za druge želi slobodu koju sam ima.
Stoga je njegov izbor teme na kojoj se specijalizirao u školi bio sirijski građanski rat. Na Googleu je pronašao kartu Sirije te započeo sa sastavljanjem prvih bojišnih linija i pobunjeničkih grupa. Uspostavio je kontakt sa aktivistima i zadobio njihovo povjerenje. Zauzvrat, poslali su mu informacije. U siječnju 2014. po prvi put objavio je kartu na svom Twitter profilu @arabthomness koju redovno ažurira. Sada već ima preko 14 000 sljedbenika iz cijelog svijeta.
Hrpa informacija pristiže i s njegova Facebook i YouTube profila. Preko Skypea se dopisuje sa vojnicima na fronti, u korespondenciji je sa aktivistima i humanitarcima te čak dobiva poruke drugih kartografa. Kaže da sveukupno koristi preko 1100 izvora za svoju sirijsku kartu.
Tijekom istraživanja saznao je za slučaj mlade Sirijke kojoj su roditelji poginuli, a koja se sada sama mora brinuti za mlađu sestru. Thomas kaže da je svjestan da njegove karte ne pomažu tim djevojkama. To ga je inspiriralo da u razmisli o skorašnjem putovanju u jedno od tih mjesta koje pozna samo sa svojih karata. Smatra da je proveo dovoljno vremena nadzirući situaciju iz velike udaljenosti. Sada, kaže, smatra da je došlo vrijeme da pomogne ljudima iz tih mjesta tragedije. (M.B.) Spiegel
