Prekjučer, 13. prosinca Aleppo je oslobođen ili je pao, ovisno koje medije pratite i/li čije vam se aktivnosti pojavljuju u news feedu na Facebooku, no kako živimo na Zapadu uglavnom ste naišli na ovakve informacije: „u Aleppu se događa ‘potpuni sumrak čovječanstva’, sirijske pro-vladine snage ulaze u domove i ubijaju na desetke civila, uključujući žene i djecu“ (The Huffington Post), „civili u Aleppu suočeni s egzekucijama“ (USA Today), „dok pro-vladine snage napreduju, službenici UN-a navode kako su primili višestruke izvještaje o egzekucijama“ (New York Times). Ono što nismo čuli, ili što je pisano tamo negdje na kraju teksta do kojeg mnogo ljudi niti ne stigne, potpuno su drugačije informacije, a govore o medijskom ratu Zapada i Istoka.
„Zapad govori Rusiji da smo otišli predaleko u pobjedi protiv terorista“ (Assad za RT), „proslave na ulicama u Aleppu nakon vijesti da je sirijska vojska zauzela istok grada“ (RT), „nema potvrde o zločinima u Aleppu od strane nezavisnih humanitarnih organizacija“ (Sputnik), druga su strana priče koja usput ne govori o ‘pobunjenicima’, nego o ‘teroristima’. No, budući da se radi o medijima koje je Europski parlament proglasio širiteljima ‘ruske propagande’, kako bi istaknulie problematiku medijskog rata nećemo vam prenijeti vijesti tih medija, već u nastavku donosimo osvrt na situaciju u Aleppu Roberta Fiska za The Independent.
U sljedećim danima, od Zapadnih političara, ‘stručnjaka’ i novinara čut ćemo mnogo o civilima ‘zatočenima’ u Allepu i zašto nisu mogli otići za vrijeme bombardiranja snaga sirijske vlade i Rusije, saznat ćemo i mnogo o ‘pobunjenicima’ koje smo mi na Zapadu – SAD, Britanija i naši prijatelji u Zaljevu – podržavali, komentira Fisk i dodaje. Oni ipak uključuju al-Qaedu (ili Jabhat al-Nusru, ili Jabhat Fateh al-Sham),’ekipu’ koja je počinila zločine protiv čovječnosti u New Yorku, Washingtonu i Pennsylavniji 11. rujna 2001. godine. Sjećate li se rata protiv terorizma i ‘čistog zla’ koje simbolizira al-Qaeda?
Priča je sada drugačija, pobunjenici, uključujući al-Qaedu sada hrabro brane istočni Aleppo, a mi čitamo o dobrim dečkima koji se bore protiv zlih i pratimo narativ opasan poput ‘oružja masovnog uništenja’, upozorava on u svojoj analizi.
„Tamo u doba Saddama Husseina, kada je nekolicina nas tvrdila da će ilegalna invazija Iraka dovesti do katastrofe i neviđene patnje, i da nas Tony Blair i George Bush vode na put bez povratka, bili smo obvezni uvijek naglašavati koliko nam je odbojan Saddam i njegov režim. Morali smo konstantno podsjećati čitatelje da je Saddam jedan od tri stupa Osovine zla. Uobičajena mantra sada se vraća i moramo ju ponavljati kako bi izbjegli uobičajene hejt mejlove i zlostavljanje kojima će biti izloženi svi koji se odmaknu od odobrene i duboko problematične verzije sirijske tragedije.
Da, Bashar al-Assad je brutalno uništio ogromne dijelove svojih gradova u borbi protiv onih koji žele zabaciti njegov režim. Da, režimu možemo prikačiti niz grijeha: mučenja, ubojstva, tajne zatvore, ubojstva civila, i – ako uključimo sirijske paravojne snage pod nominalnom kontrolim režima – zastrašujući oblik etničkog čišćenja. Da, trebamo strahovati za živote hrabrih liječnika u istočnom Aleppu i za ljude o kojima su skrbili. […] I sjetimo se kako je UN mrko izvijestio da su primili informaciju o 82 civila ‘masakriranih’ u njihovim domovima u posljednja 24 sata.“, navodi Fisk prije nego će reći da je vrijeme da kažemo i drugu istinu – da su mnogi od ‘pobunjenika’ koje Zapad podržava među najokrutnijim i nemilosrdnijim borcima na Bliskom Istoku. „I dok smo negodovali zbog zastrašujućeg Isis-a tijekom opsade Mosula (događaja sličnog Aleppu, iako se tako ne bi mislilo čitajući naše narative), namjerno smo ignorirali ponašanje pobunjenika u Aleppu“.
Robert Fisk je prije samo nekoliko tjedana intervjuirao jednu od prvih muslimanskih obitelji koja je pobjegla iz istočnog Aleppa tijekom prekida vatre. U tom trenutku, otac je upravo saznao da će mu pobunjenici smaknuti brata zato što je sa ženom i sinom prešao granicu, a osudio je pobunjenike i zato što zatvaraju škole i pozicioniraju oružje blizu bolnica. Radilo se o čovjeku koji nije bio nikakav pro-vladin element, u prvim danima opsade imao je čak i pozitivne stavove o Isis-u. U isto doba sirijski vojnici izrazili su vjerovanje da će Amerikanci pustiti snage Isis-a da odu iz Mosula kako bi ponovno napali sirijski režim, a američki general je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da iračko-šijitske snage spriječe dolazak Isis-a preko iračke granice u Siriju.
Isis je uspješno prešao pustinju iz Mosula u Iraku, i iz Raqqa-e i Deir ez-Zoura u istočnoj Siriji kako bi iznova zauzeli predivnu Palmyru, što nas ponovno vodi višestrukim istinama.
„Gotovo svaki naslov danas govori o ‘padu’ Aleppa u ruke Sirijske vojske – dok bi u drugim okolnostima, zasigurno govorili da je vojska ‘oslobodila’ grad uzevši ga iz ruku ‘pobunjenika’ – a u slučaju Palmyre govori se da je Isis ‘oslobodio’ grad, kada bi (s obzirom da se radi o opasnim ubojicama) zasigurno trebali kazati kako je drevni grad još jednom ‘pao’ pod njihovu grotesknu vladavinu.“
Fisk naglašava da su riječi, priče koje pričamo, izrazito važne, jer u ovom slučaju, radi se o muškarcima koji su za vrijeme prve okupacije grada prošle godine glavu odsjekli 82-godišnjem učenjaku koji je pokušao zaštititi rimska blaga. Tada smo ih smatrali opasnim militantima koji su uništili drveni grad i važnu svjetsku baštinu, da uopće ne spominjemo ubojstva.
Rusi su svoje zračne snage poslali na Isis-ove snage ispred Palmyre, piše on za The Independent i pita se zašto se Američke snage nisu priključile. Iz nekog razloga njihovi sateliti i dronovi nisu primjetili Isis-ove konvoje koji su podizali zamjetnu prašinu, kao što ih nisu primjetili niti 2015. kada je Palmyra prvi put pala. Pad Palmyre za sirijske je snage kao i ruske definitivno korak u natrag, no Fisk pretpostavlja da sirijska vojska nije imala dovoljno ljudstva kako bi obranila taj grad jer su gotovo sve snage bile potrebne u istočnom Aleppu. Pobjeda u Aleppu za Bashara al-Assada bila je važna jer sada Isis, al-Nusra, al-Qaeda i njihovi saveznici više nemaju bazu, a Palmyru će se morati ponovno osloboditi, i to brzo.
Fisk također primjećuje da nakon mjeseci osude bezakonja sirijskog režima bez progovaranja o brutalnosti njihovih protivnika u Aleppu, organizacije za ljudska prava, u osvit poraza pobunjenika, tek posljednjih nekoliko dana počinju u svoju kritiku uključivati i tzv. branitelje istočnog Aleppa. Kao primjer uzima UN-ovog Visokog predstavnika za ljudska prava, koji je prošlog tjedna izražavao zabrinutost za civile u istočnom Aleppu, za liječnike, za mogućnost vladine odmazde i za tisuće koji su možda nestali, da bi sada iznenada istaknuo još neke probleme.
„Tijekom posljednja dva tjedna, Fatah al-Sham Front [drugim riječima, al-Qaeda] i Abu Amara Battalion su navodno oteli i ubili nepoznat broj civila koji su ih tražili da im dozvole da napuste svoja susjedstva, da poštede živote civila […] Primili smo i izvješća da su između 30. studenog i 1. prosinca naoružane grupe opozicijskih snaga pucale na civile koji su pokušali otići.“, navodi UN.
Ideja nam nije fingirati istinsko razumijevanje sirijskog sukoba koji traje od 2011. godine, no ono što želimo jest uzdrmati jednostrani pogled na tamošnji sukob, uzdrmati uvriježeni stav da su SAD i njihovi saveznici uvijek u pravu, kao i onaj da su informacije koje nam serviraju uvijek točne, a smatramo da tekst Roberta Fiska to i čini. Ovo je osobito značajno s obzirom na aktualnu raspravu o zabrani lažnih vijesti, propagandi ruskih medija o kojoj su se očitovali i naši europarlamentarci.
Svi smo milijun puta čuli da povijest pišu pobjednici, znamo koliko subjektivna može biti istina, želimo li stoga uistinu samo jednu stranu priče?
Izvor: Robert Fisk – There is more than one truth to tell in the awful story of Aleppo
Priredila: Željka Vučković
