Hugo Schwyzer, američki autor, govornik i profesor povijesti i rodne jednakosti sveučilištu Pasadena City pojasnio je u svom nedavnom tekstu mit o muškoj slabosti.
Unatoč napretku na području oslobađanja od seksualnih stereotipa, Schwyzer smatra da se neke pokazuju osobito izdržljivima, poput one da se heteroseksualni muškarci u potpunosti se boje obvezivanja.
Unatoč tomu što postoji veliki broj muškaraca koji bi se rado ugnijezdili, a s druge strane i mnogo žena koje bi sa zadovoljstvom izbjegle monogamne veze, predrasuda da žene žele brak više od muškaraca ostaje dominantna. Kao i ideja da se muškarci boje da će biti zaglavljeni u vezi te kako bi žene trebale ublažiti muškarčev strah od vezivanja prikrivanjem svojih namjera, znatiželje i uopće izbjegavati diskusiju o zajedničkoj budućnosti što je dulje moguće.
Schwyzer tekst započinje razgovorom o spojevima sa svojom prijateljicom Joannom. Joanna je 33-godišnjakinja, sama, heteroseksualna i jednog dana želi se udati i imati djecu. U njenom se slučaju ne radi o otkucavanju biološkog sata, već o spoznaji da su, u njenim godinama, usputne veze stvar prošlosti. Ona želi spojeve s namjerom da se kreću u smjeru planiranja zajedničke budućnosti. Jednostavno, ako muškarac nije materijal za ženidbu, ili općenito nema nikakvih interesa za ženidbu, ili ako je odlučio pričekati dok ne bude potpuno siguran, Joanna želi znati na čemu je, kako bi nastavila potragu.
„Kada je najbolje podijeliti svoje namjere? Ako na prvoj kavi spomenem kako se želim udati, riskiram da će mi muškarac pobjeći. S druge strane, ako ne želim čekati dovijeka i ako shvatim da on ima u planu staviti brak i djecu na čekanje u razdoblju od 6 godina, želim nastaviti dalje, prije nego što se vežem za njega. Stoga, kada je najbolji trenutak postaviti takvo pitanje?”
Pravilo trećeg spoja
Ideja za pravilo trećeg spoja preuzeta je od radio voditelja Toma Leykisa koji je davao savjete o ljubavi i seksu: „Ako žena ne želi spavati s tobom nakon trećeg spoja, stvar je jednostavna. Nogiraj ju! Na nju nije više potrebno trošiti svoje vrijeme.”
Schwyzer ga razvija u nešto puno konstruktivnije: nakon trećeg spoja s perspektivnim partnerom, s kojim se dovoljno ugodno osjećate, možete inicirate razgovor „što tražiš od veze?“. Ako je početni odgovor malo dvosmislen, nešto na tragu „trebali bismo krenuti polako i vidjeti kako će se stvari razvijati”, to nije prerano za nekoga poput Joanne da objasni što ona zapravo želi. Ako druga osoba u tom trenutku se odmakne, to je dovoljno jasan znak da su male šanse za zajedničke ciljeve.
Tri spoja su vjerojatno premalo vremena za daljnju obvezu - ali nije prerano da se razjasni da li ona i dečko se nalaze na istoj valnoj duljini.
Ideja da je prerano da se čak i postavi pitanje ukorijenjena je u mitu muške slabosti: gledištu da muškarci lako otjeraju žene koje su previše iskrene o svom interesu za trajno opredijeljenje ili djecu.
Takve strahove potiče stereotip da su muškarci u kasnim 20-tima i 30-tima (a i stariji) zapravo samo zreliji adolescenti koji pod svakim uvjetom žele ostati samci i izbjeći vezu. Realno, nitko nema obvezu za udaju.
Monogamija nije za svakoga, a nespremnost na brak nije dokaz nedostatka zrelosti. No Joannu ne brinu muškarci koji su sigurni da takva obveza nije za njih, već oni koji su 'otvoreni za brak', u svojim 30ima (ili stariji), no vide ga negdje u vrlo dalekoj budućnosti, a tek nakon što, kako oni to percipiraju, 'im bude neupitno jasno da je to TA žena'.
Muškarci (kao i žene, kao i bilo tko u gej ili hetero vezama), uistinu nisu obavezni pristati u bilo kojem trenutku za nešto ozbiljnije, no svi bi trebali moći iskomunicirati svoje dugoročne i kratkoročne želje i planove. Iako je većina zapadnjaka odgojena u kulturi koja ne podupire razvitak vokabulara za njihovu emotivnu unutrašnjost, istina je zapravo da se previše muškaraca pouzdaje da žene neće moći razlikovati njihovu potpunu nemogućnost komunikacije o tom pitanju od tvrdoglavog odbijanja započinjanja takvog razgovora.
Svaki frajer koji je dovoljno zreo da spava sa 30-godišnjom ženom, bez da krši zakonske propise, dovoljno je zreo da podnese razgovor o mogućnosti zajedničke budućnosti na kraju trećeg spoja. Sumnjati u to, znači podržavati infantilizaciju odraslih muškaraca, zaključuje Schwyzer.
Ovo je samo jedan od zanimljivih tekstova koje možete pronaći na portalu Role / Reboot (s podnaslovom Make Sense of Men & Women), a koji se bavi kulturom i rodnim ulogama. [A. S.]
