Iako polovicu svjetske populacije čine žene, ta se činjenica ne reflektira u političkim sferama većine država. Štoviše, kada je riječ o visokim političkim položajima, njihov je broj zanemariv. Situacija je osobito kritična u svijetu diplomacije, pogotovo ako se u obzir uzme podatak da je od 144 strana diplomata u Turskoj, samo osam žena.
Premda su Turkinje pravo glasa dobile već 1934. godine njihov je napredak u visokopolitičkim sferama i dalje skroman, pa tako zastupljenost žena u parlamentu iznosi poražavajućih 14%, daleko ispod svjetskog prosjeka, a teškom stanju doprinosi i spomenuti mali broj diplomatkinja u Turskoj što je odraz općenito loše situacije u svijetu.
O svojim iskustvima u Turskoj, svijetu diplomacije i političkoj zastupljenosti žena u vlastitim zemljama govore ambasadorice Finske, Luksemburga i Meksika, te otpravnica poslova (chargé d'affaires) Singapura.
Finska ambasadorica Nina Vaskunlahti u diplomaciji je od 1980., a u Ankari od 2012. godine, nakon niza godina provedenih u Meksiku, Rusiji, Belgiji i Australiji. Ova nesuđena novinarka koja piše knjigu How to live in Ankara opisuje ispit iz vanjskih poslova kojeg je s 11 žena i tri muškarca položila 1984. godine, čije su rezultate konzervativni diplomati nazvali katastrofalnima upravo zbog visokog broja žena koje su se probile na vrh.
Primjećuje kako se, premda sporo, broj žena u diplomaciji povećava te kritizira stanje u Turskoj koja ima samo jednu ženu u ministarskoj fotelji. „U Finskoj je premijer muškarac, ali zato polovica ministarskih mjesta pripada ženama. Ponosni smo da od 200 zastupničkih mjesta, 40% čine žene. Između 2000. i 2012. godine imali smo predsjednicu i jednu od prvih ministrica obrane na svijetu,“ izjavila je Vaskunlahti.
Arlette Conzemius prva je ambasadorica Luksemburga u Turskoj, a kaže da joj spol nije prouzročio neugodnosti. „Budući da predstavljaš svoju zemlju, istaknuta si osoba. Ljudi ne gledaju jesi li muškarac ili žena. Promatraju te kao veleposlanika i ocjenjuju kako radiš svoj posao.”
Posebno naglašava važnost da kao diplomatkinja dobro upozna zemlju u kojoj radi, stoga uči turski, prati politička zbivanja, upoznaje se s običajima te je ponekad iznenađena snažnim kontrastom modernog i tradicionalnog naličja života Turkinja.
Conzemius želi vidjeti više žena u svakom profesionalnom sektoru života. Napominje da ih je u luksemburškom parlamentu oko 20% i vjeruje da će taj postotak rasti. „Kada se broj žena u diplomaciji poveća, dinamika će se sigurno promijeniti. To je stvarnost koja vrijedi za sve sektore, naravno.”
Meksička veleposlanica Martha Elena Barcena Coqui brzo se prilagodila životu u Ankari, te se trudi osnažiti veze dvaju država, pogotovo u turističkom sektoru.
Kao žena isprva je bila skeptična prema radu u Turskoj, no danas shvaća kako su njezine sumnje bile neutemeljene. „Smatram da u Turskoj treba biti više ženskih izaslanika. U stvari, zbog odličnog strateškog položaja Turske, to bi moglo dovesti do više stručnjakinja u područjima kao što su sigurnost i politika. Mnogi vjeruju da vodeću ulogu u tim područjima - osobito kada je u pitanju sigurnost – mogu imati samo muškarci. Ali žene su jednako sposobne za to”, izjavila je.
Ostala je zatečena malim brojem žena u turskom parlamentu. „Mada su i u Meksiku brojke male, ipak su veće nego ovdje. Imamo 12 veleposlanica, puno ženskih konzula i trudimo se zadržati te brojke visokima. Naime, posljednjih se godina ulaže napor u povećanje broja ambasadorica, dok prema meksičkom zakonu, najmanje 50% saborskih kandidata moraju biti žene.”
Lorling Lee singapurska otpravnica poslova, kaže da se radeći u SAD-u, Indiji i sada Turskoj nikad nije susrela s rodnom diskriminacijom, a smatra da je razlog tome mali broj žena u sektoru. Ni u Singapuru, zemlji od 16 milijuna stanovnika, situacija nije blistava što se tiče žena u visokoj politici. „Mislim da imamo samo dvije ministrice i 10-ak žena u parlamentu. Kada je riječ o zastupljenosti žena u politici, stanje bi zasigurno trebalo biti bolje“, tvrdi Lee. [A.V.] Today's Zaman...
