Problem nasilja nad sirijskim ženama je tijekom trenutne krize u Siriji rijetko bio popraćen u svjetskim medijima, dok je neuspjeh u pružanju konkretne zaštite imao i dalekosežnije posljedice, pokazuje izvješće koje je nedavno objavio Međunarodni odbor za spašavanje.
U njemu se iznose detalji kroničnog zlostavljanja i maltretiranja koje pogađa sirijske žene i djevojke tijekom posljednje tri godine, najčešće u vidu tri glavna oblika rodno uvjetovanog nasilja – uznemiravanja i iskorištavanja, nasilja u obitelji, te ranih prisilnih brakova.
Zabrinjavajuća statistika pokazuje kako su žene prijetnjama nasilja izložene svugdje, na putu do škole, dućana ili komunalnog toaleta, zbog čega se 60% njih osjeća nesigurno, a čak jedna od tri žene uopće niti ne želi napustiti dom.
„Za milijune žena i djevojaka, čije je živote iskorijenila trogodišnja kriza u Siriji, svakodnevni život je iscrpljujuća borba – od potrage za čistom vodom i hranom za svoje obitelji, preko kretanja kroz strane gradove i izbjegličke kampove dok istovremeno pokušavaju ostati sigurne i izbjeći zlostavljanje, do suočavanja s prijetnjama obiteljskog nasilja u svojim vlastitim domovina“, opis je patnji više od 70,000 žena i djevojaka iz Sirije, Libanona, Jordana, Iraka i Turske, čija svjedočanstva ukazuju na to kako međunarodna zajednica nije uspjela održati obećanja koja je dala u pogledu njihove zaštite.
Na temelju ovih razgovora i osobnih priča, kao što je ona petnaestogodišnje Sabeen koja je bila prisiljena udati se kako bi olakšala financijske terete svoje obitelji, Međunarodni odbor za spašavanje donio je osam preporuka koje se fokusiraju na unapređivanje kvalitete života sirijskih žena i djevojaka. Ovi savjeti ističu važnost ženske perspektive kao temeljne sile koja bi trebala pokretati humanitarne akcije, zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja u izbjeglištvu, nužnost individualne registracije neovisne o muškoj glavi obitelji, skrb o žrtvama nasilja, zadovoljavanje potreba adolescentica te osiguravanje njihovog pristupa obrazovanju, prepoznavanje obiteljskog nasilja kao neizbježne prijetnje, te osiguravanje života lišenog seksualnog zlostavljanja i eksploatacije.
„Vrijeme je da se međunarodna reakcija preseli s razgovora i djelomične implementacije na potpunu promjenu u razmišljanju i pružanje prijeko potrebnih usluga za raseljene žene i djevojčice“, poručuje Heidi Lehmann, jedna od autorica izvješća.
Sirijske žene i djevojke rekle su nam što im je potrebno. Sada je pitanje slušamo li ih? [I.M.Ž.] Feministing/TheGuardian…
