Danas je u 11 sati u prostoru Galerije ‘Siva’ u kompleksu biše tvornice lijekova ‘Medika’ održana konferencija za medije povodom nedavno upućenog Poziva Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba kojim se traži iseljenje i napuštanje korisnika_ica prostora. Na konferenciji su govorili_e korisnici_e prostora, Sunčica Remenar, članica Autonomnog kulturnog centra ATTACK!, Miron Milić, akademski slikar i jedan od najuspješnijih hrvatskih umjetnika, Nikola Mijatović, predstavnik udruge Cirkorama te Sara Ercegović, glazbena umjetnica.
Zajednica udruga i pojedinaca_ki korisnika_ca prostora ‘Medika’ na konferenciji je složno i odlučno kazala NE napuštanju prostora u kojem se odvijaju neki od najznačajnijih programa nezavisne kulture u gradu Zagrebu. Od gradonačelnika grada Zagreba Milana Bandića zahtijevaju potpisani ugovor o sanaciji prostora i mogućnost njegove prenamjene, te novi ugovor o najmu.
Upućenim zahtjevom korisnike_ce Medike stavlja se pred gotov čin, unatoč tome što su sve njihove obaveze prema Gradu uredno podmirene. Osim toga, jasna je i poruka da se svi dosadašnji programi koji su pozitivno evaluirani i podržani od strane Ministarstva kulture RH, Zaklade Kultura Nova, različitih domaćih i stranih donatora te financirani gradskim sredstvima putem Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport– otkažu.
Tijekom svog obraćanja Remenar je kazala kako je ovaj dopis kulminacija višegodišnjeg procesa sustavne prakse srozavanja i zatvaranja mjesta nezavisne kulture u gradu Zagrebu, dok paralelno pritisak na Mediku od strane gradskih vlasti traje već duže vrijeme.
“Kad pričamo o sustavnom srozavanju nezavisne kulture prvenstveno mislimo na nekomunikaciju, na ignoriranje i na neprepoznavanje vrijednosti i kvalitete ovog prostora i ove zajednice.” kazala je Ercegović, istaknuvši kako u proteklih pet godina Grad nije ponudio nikakve konkretne odgovore na pitanja vezana uz ovaj prostor.
Foto: Borko Vukosav
“Nakon što je 2011. godine istekao ugovor, Grad je nastavio slati račune za stanarinu i mi smo ih nastavili redovno plaćati i tražili smo da se taj ugovor uredi, da to ne bude sve u zraku. Tražili smo novi ugovor, a 2014. su nas pozvali da dostavimo hrpetinu papira, izvještaje o radu udruga, osobnu dokumentaciju, potvrde o nekažnjavanju i sve što je potrebno. Mi smo to sve dostavili i taj jedan bunt papira je stajao tada u Zagrebu kod naše referentice i ništa se nije događalo… Kasnije su došli ovdje izmjeriti prostor, napravili su cijeli nacrt, dakle cijelo vrijeme kao da se nešto događa, a ništa se ne događa. Dok se to sve odvija, nama treba nekakav papir da možemo raditi kvalitetne projekte, jer kada god tražimo nekakvo financiranje, pogotovo izvana, iz Europskih fondova, nama treba ugovor o najmu. Mi ga nemamo i naš daljnji napredak, u tom smislu razvoj ove priče, je ugrožen inercijom. I to je pritisak, inercija i neaktivnost su isto tako pritisak.” kazala je Remenar, dodavši “Mi ne možemo samostalo ulagati u ovaj prostor dok ne znamo što će biti sutra s ovim prostorom. A spremi smo samostalno uložiti u ovaj prostor, međutim Grad, odnosno vlasnik, je također ovdje nužan, on mora reagirati.”
Prije četiri godine održan je sastanak s gradonačelnikom Bandićem, nakon čega se komunikacija s Gradom svela na dopisnu komunikaciju u obliku rješenje – žalba – rješenje – žalba. Međutim, nakon što su jučer izašli u medije s rješenjem, pozvani_e su na hitan sastanak s Ivicom Lolićem, pročelnikom za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba.
“Nakon što smo dobili rješenje, danima smo pokušavali doći do njih i zakazati sastanak, što se nije dogodilo sve dok nismo izašli u medije. Na sastanku s gospodinom Lolićem nama je obećano da će se ovaj prostor sanirati, da će se u njega uložiti i da oni nemaju namjeru ovaj prostor rušiti još najmanje godinu dana, da ćemo potpisati novi ugovor i dobiti prenamjenu prostora, međutim to je samo usmeni dogovor, ništa više od toga.” pojasnio je Mijatović.
Postavlja se pitanje što se krije iza obećanja da se ‘prostor neće rušiti još najmanje godinu dana’ i koja je zapravo svrha uređivanja i ulaganja u prostor čija će sudbina već za godinu dana biti upitna.
“Mi ne možemo znati što se krije iza toga. Ono pri čemu mi ostajemo je – ili ćemo dobiti ugovor za ovaj prostor ili ćemo dobiti ugovor za neki drugi prostor, koji je nadam se u boljem stanju od ovoga. Znači, ne idemo na gore. Mislimo da nezavisna kultura to zaslužuje i da mi to svojim dugogodišnjim radom to zaslužujemo. Jednostavno je vrijeme da grad prepozna što ima ovdje, nešto u što nije ulagao. Mi se kao nekolicina pojedinaca i udruga pojavljujemo na nekakvim kulturnim mapama cijele Europe i svijeta. Vrijeme je da gradske vlasti prepoznaju što imaju i da počnu raditi nešto na tome. Hoće li se oni tu ‘ping pongati’ s nacijom ili neće, nas se to ne tiče. Mi želimo ugovor ovdje ili ugovor negdje drugdje. Zapisnici, sastanci, obećanja sa sastanka, to nam ništa ne znači. Mi želimo crno na bijelo.” kazala je Remenar.
Foto: Borko Vukosav
Miron Milić istaknuo je kako je i sam kao nekadašnji student Akademije pronašao spas u prostoru Medike, koji postoji kao mjesto stvaranja za sve umjetnike i umjetnice koji godinama pokušavaju doći do gradskih prostora od kojih većina propada. Zbog takvog odnosa Grada spram umjetnosti, mnogi se od njih prestaju baviti svojim radom, jer nemaju vlastiti prostor za stvaranje.
“Medika je od samog početka pružala utočište umjetnicama i umjetnicama, a njezin rad danas se osjeća u cijeloj Hrvatskoj, a i Europi, gdje smo napravili puno izložbi, street performansa, radionica, kazališnih predsatva i likovnih radionica za sve generacije koje su uglavnom besplatne. Želimo da Grad prepozna da je ovo mjesto dom kulturnog razvoja zagrebačke i hrvatske scene i da nam pomogne sklapanjem novog ugovora i saniranjem prostora kako bi mogli pružiti adekvatan prostor drugim umjetnicima. Mnogobrojni nagrađivani umjetnici_e članovi su ovog kolektiva: Oko, Stipan Tadić, Chez, Borko Vukoslav, Pavle Pavlović ,a svi oni rade i djeluju na ovom mjestu. Ovo mjesto ima jednu posebnu energiju i mislim da je od posebnog značaja za Grad Zagreb.” poručio je Milić.
Ercegović je na kraju istaknula kako je kultura iznad politike te kako se ona svugdje, pa i u Medici, stvara i konzumira bez obzira na to tko sjedi u političkim foteljama.
“Mi ne predstavljamo samo korisnike ovog prostora koji na svakodnevnoj bazi stvaraju, nego i na tisuće ljudi koji posjećuju naše programe, i naravno, predstavljamo i preko 7000 ludi koji su od jučer u 17 sati do ovog trenutka potpisali peticiju za Mediku.” zaključila je Ercegović.
Ukoliko želite podržati kulturnu i društvenu vrijednost prostora bivše tvornice Medika, svojim potpisom to možete učiniti ovdje.
Piše: Emina Hermann
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
