Skupina svjetskih lidera/ica 1995. godine je u Pekingu donijela naizgled razuman cilj – minimalno 30% zakonodavaca/ki u nacionalnim parlamentima bi do 2015. trebale sačinjavati žene. Ipak, prema novim podacima cilj UN-ove Četvrte svjetske konferencije o ženama za većinu, od 190 zemalja sudionica, pokazao se preteškim.
Analiza Unutar-parlamentarnog saveza, međunarodna organizacija parlamenata, otkrila je da su samo 44 zemlje ispunile zadani cilj, a predvode ih Ruanda, Bolivija i Kuba. Žene u Ruandi zauzimaju najveći broj parlamentarnih mjesta, 63,5%, što je porast sa 17,1% koliko ih je bilo nakon izbora 1994. godine, kada su post-genocidni zakoni zagovarali rodno ravnopravniju vladu.
Od zemalja iz regije najbolje su rangirane Slovenija sa 36,7% zastupnica u parlamentu, slijedi ju Srbija sa 34% i Makedonija sa 33,3%, koje su ostvarile dogovoreni cilj. U skupini pak zemalja koje nisu dosegle brojku od 30% su Hrvatska sa 25,8%, Bosna i Hercegovina sa 21,4% te Crna Gora sa samo 17.3%. Zanimljivo je međutim da niti SAD nije ostvario puno bolji rezultat sa samo 19,4%.
Zastupljenost većeg broja žena na liderskim i političkim pozicijama nije samo stvar demokracije. Rodna nejednakost u politici vodi neispravnom predstavljanju svijeta oko nas, koji se očituje u politikama koje izravno utječu n pojednice, poput rodnog jaza u plaćama.
U tom smislu, treba reći da su zemlje koje cilj nisu ostvarile odlučile rok za njegovo ostvarenje produžiti do 2020., a do 2030. planiraju postizanje pune rodne ravnopravnosti. [Ž.V.] Takepart…
