Objavljeno

HAZU primio nove članove – i dalje ostaje muški klub

Akademici plješću jedni drugima (foto: HAZU)

Potaknuta viješću o 17 novih akademika, među kojima su samo dvije žene (Silvana Vranić i Sibila Petlevski), i raspravom na FB zidu moje kolegice o tome ima li žena znanstvenica i umjetnica i stavom “kako treba birati najbolje, bez obzira na rod”, dala sam si truda i malo se bavila statistikom.

Od 127 akademika u HAZU, prema aktualnom popisu na njihovoj web stranici, tek je 15 akademkinja, što je 11,8 posto. HAZU ima 9 razreda u koje svake dvije godine odabire nove članove. Pogledajmo tko vodi te razrede: tajnik razreda je u osam slučajeva muškarac, tek jedan razred vodi žena; među zamjenicima tajnika je sedam muškaraca i dvije žene. Kao kuriozitet, jedina žena u Upravi HAZU je tajnica, dakle ni o čemu ne odlučuje. Prema Akademijinim kriterijima, “za redovitog člana može biti izabran znanstvenik ili umjetnik, državljanin Republike Hrvatske, čiji su rezultati i dometi na polju znanosti ili umjetnosti po svojoj visokoj vrijednosti općepriznati”.

Ima li Hrvatska znanstvenica i umjetnica koje bi mogle postati akademkinje? Ima. Prema podacima EUROSTAT-a iz 2020. godine udio žena u ukupnom broju zaposlenih u znanosti i tehnologiji na razini Europske unije (EU) iznosio je 51 posto, dok je u Hrvatskoj taj udio iznosio oko 55 posto.

Kad su doktori prirodnih znanosti u pitanju, u Hrvatskoj je udio žena u ukupnom broju u 2020. godini bio 55,5 posto. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prosincu 2021. u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, u pravnim osobama, bilo je ukupno 67.597 zaposlenih, od toga 32.950 žena (48,7 posto). U znanstvenom istraživanju i razvoju: od ukupno 6276 zaposlenih, 3336 su bile žene (53 posto). U sektoru umjetnosti, zabave i rekreacije u prosincu 2021. bilo je zaposleno 26.307 zaposlenika, od toga 14.707 žena (55,9 posto). U kreativnoj, umjetničkoj i zabavnoj djelatnosti bilo je zaposleno 3994 zaposlenika, od toga 1999 žena (50,1 posto), a u knjižnicama, arhivima, muzejima i ostalim kulturnim djelatnostima bilo je zaposleno 6428 radnika, od toga 4221 žena (65,67 posto).

Za očekivati je da će biti još više žena znanstvenica – i potencijalnih akademkinja – u nadolazećim godinama. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2021. akademski stupanj postiglo je 737 doktora znanosti. Udio žena u tom broju iznosio je 399, odnosno 54,1 posto. Također, u 2020. akademski stupanj postiglo je 615 doktora znanosti, a udio žena u tom broju iznosio je 354, odnosno 57,6 posto.

Dakle, gledajući samo površno statistiku i ne ulazeći u znanstvene i umjetničke doprinose žena, znanstvenica i umjetnica ima, samo ih HAZU rijetko prima u svoje članstvo. Sigurno nisu sve najbolje znanstvenice i umjetnice, ali teško je povjerovati da je, uz ovakvu statistiku uspješnosti žena u znanosti i umjetnosti, tek njih 11,8 posto dovoljno dobro da postanu akademkinje.

Na svojim stranicama se HAZU hvali kako je “prva članica Akademije bila Ivana Brlić Mažuranić. Danas je 15 akademkinja, što iznosi 11 posto, više nego u mnogim drugim akademijama“. Tu su u pravu: globalno istraživanje znanstvenih akademija i članstva po rodu pokazalo je da žene čine svega 12 posto članstva u 69 nacionalnih znanstvenih akademija u svijetu (Women for Science: Inclusion and participation in academies of science, 2016.). To, međutim, ne govori o sposobnostima znanstvenica, nego o ukorijenjenosti patrijarhata, seksizma i mizoginije.

Dakle, sljedeći put kad zastupate stav kako među akademike treba birati najbolje, a ne po rodu i kvotama, prvo se upitajte jesu li najbolji doista najbolji – ili su im konkurenciju u startu isključili.


Tekst je prenesen uz dozvolu autorice.


Povezano