Herojke iz BiH u Drugom svjetskom ratu

O povijesti žena na prostoru bivše Jugoslavije vrlo malo se zna, no veliki broj žena koje su se uključivale u rad Narodnooslobodilačke vojske (NOV) i pristupale Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ), dolazio je iz BiH.

Sudionice NOV-a osnovale su i žensku društveno-političku organizaciju AFŽ, o kojoj smo i ranije pisale, u Bosni, preciznije Bosanskom Petrovcu. Žene AFŽ-a obavljale su mnoge zadatke, no, kako u samom početku nisu imale utjecaja na donošenje važnih odluka, vrlo brzo su shvatile da je bit ravnopravnosti žena obrazovanje, i to od onog elementarnog preko općeg, sve do političkog. Također su izdavale ženske novine i propagirale njihovo čitanje što je ujedno bio i poziv na stvaranje novog, aktivističkog identiteta.

U NOV-u je sudjelovalo preko 100.000 žena. Oko 600.000 ih je odvedeno u logore, dok ih je oko 25.000 poginulo, a oko 400.000 ranjeno. Odlikovanje Partizanskom spomenicom dobile su 33.344. žene, a Ordenom heroja odlikovana je 91 žena (od toga samo 17 živućih). Oko 2.000 žena postale su oficirke (časnice).

Od 91 žene herojke, deset ih je bilo iz BiH, no podaci postoje za njih osam: Milka Bosnić (19218.-1944.) rođ. u selu Vrtoče kod Drvara, Marija Bursač (1920.-1943.) rođ. u selu Kamenici kod Drvara, Rada Vranješević (1918.-1944.) rođ. u selu Rakavice kod Banja Luke, Ravijojla Janković Rava (1919.-1944.) rođ. u selu Osijek kod Sarajeva, Radojka Lakić (1917.-1941.) rođ. u Skender-Vakufu, Vahida Maglajlić (1907.-1943.) rođ. u Banja Luci, Lepa Radić (1925.-1943.) rođ. u Bosanskoj Gradišci i Danica Materić (1921.-1943.) rođ. u selu Trnići kod Drvara.

Nakon rata AFŽ se angažirao na otklanjanju posljedica, naročito na rješavanju zdravstvenih, socijalnih i kulturnih problema ranjenika i djece koja su u ratu ostala bez jednog ili oba roditelja. Također, žene su nastavile s obrazovanjem, ali i s kulturnim djelatnostima, kao i političkim tečajevima, jer i dalje je postojala želja i potreba da se žene što više uključe u ekonomski i politički život. Organizacije AFŽ-a su se suprotstavljale pokušajima diskriminacije i omalovažavanja žena i postupno izrasle u moćan društveno-politički faktor.

No, ubrzo se AFŽ-u zamjeralo da se previše bavi političkim radom, pa je na osnovu odluke Socijalističkog saveza 1953. ukinut. Međutim, kao pravi razlog ukidanja AFŽ-a mnogi navode da je postao suviše politički jak s velikim utjecajem na žensku populaciju.

Umjesto AFŽ-a osnovan je Savez ženskih društava, sa zadacima reduciranim na prosvjećivanju seoskih žena.  Bio je to početak kraja samoorganiziranja žena i rješavanja vlastitih problema te traženja puteva za njihove rješavanje. Bio je to i put postupnog vraćanja žena „kućnom ognjištu” i napuštanja političke aktivnosti. [K.G.] Libela.org...