Germaine de Staël, punim imenom Anne-Louise Germaine Necker de Staël-Holstein, poznata i kao Gospođa de Staël, francuska je književnica s kraja 18. i početka 19. stoljeća koja je aktivno sudjelovala u političkim raspravama svoga vremena i bila jedna od najpoznatijih europskih intelektualki toga vremena. Iza sebe je ostavila raznolik spisateljski opus koji čine eseji, romani, drame te filozofske i politološke rasprave.
Germaine de Staël kći je jedinica Jacquesa Neckera, ženevskog bankara i ministra financija u vrijeme Louisa XIV., te Suzanne Curchod, koja je u Parizu vodila ugledni salon u kojem su se okupljali prosvjetitelji (Buffon, Diderot, Grimm, d’Alembert, Marmontel). Rodila se u Parizu i u njemu proživjela cijeli život, izuzev desetak godina koje je zbog protivljenja Napoleonovoj vlasti provela u egzilu.
Prema standardima onoga vremena bila je iznimno obrazovana i načitana. Odgojena u majčinu salonu, bila je u doticaju s najvažnijim intelektualcima onoga vremena. U književni život ulazi pišući drame i novele, nakon kojih su uslijedila Pisma o djelima i karakteru Jean-Jacquesa Rousseaua, Razmišljanja o samoubojstvu i Razmišljanja o suđenju kraljici. Raspravu O utjecaju strasti na sreću pojedinaca i nacija iz 1796. godine napisala je pod utjecajem svoga intelektualnog učitelja Jean-Jacquesa Rousseaua. Niz njezinih rasprava o političkim temama za života je ostao neobjavljen. Zalagala se za ukidanje ropstva, pozdravila je početak Francuske revolucije, no kao zagovornica liberalne ustavne monarhije sa strepnjom je promatrala zbivanja u Francuskoj i Europi nakon 1792. godine.
Nakon Napoleonova dolaska na vlast bila je primorana napustiti rodni Pariz. Napoleon ju je smatrao po režim opasnom zato što je posredstvom svojih utjecajnih društvenih mreža mogla utjecati na formiranje javnog mijenja. Godine egzila provela je u dvorcu na obiteljskom imanju Coppet u blizini Ženevskog jezera u Švicarskoj. Na svom je imanju okupljala europske književnike onoga vremena, posebice one koji su se opirali Napoleonovu Carstvu. Coppet tako početkom 19. stoljeća postaje svojevrsno stjecište europske intelektualne elite te kozmopolitski laboratorij romantizma i liberalne misli. Imanje redovito posjećuju francuski književnik Benjamin Constant, s kojim je de Staël godinama bila u ljubavnoj vezi te kreativno surađivala, kao i August Wilhelm Schlegel, Goethe, Juliette Récamier, Byron, Stendhal i brojni drugi.
Tijekom desetljeća provedenog u egzilu Germaine de Staël putovala je po cijeloj Europi. Posjetila je Italiju, Njemačku, Švedsku, Engleski i Rusiju. Nakon sloma Napoleonova carstva vraća se u Pariz no umire svega tri godine nakon toga, 1817.
Napisala je i dva romana, Delphine (1802.) te Corinne ili Italija (1807.), koji su postigli značajan uspjeh. Epistolarni roman Delphine izazvao je polemike zbog smjelih političkih i vjerskih stavova. U oba romana de Staël je oblikovala snažne i neovisne ženske likove.
Njezina knjiga O Njemačkoj (De l’Allemagne, 1813.) drži se pretečom francuskoga književnoga romantizma. U knjizi je ova ljubiteljica Goethea i Schillera sunarodnjake upoznala s njemačkom kulturom, koja im je u to vrijeme bila slabije poznata, a koju je ona, kao i jezik, dobro upoznala tijekom svojim putovanja i boravaka u Njemačkoj.
Germaine de Staël bila je jedna od pionirki liberalne misli, autorica koja se intelektualno formirala na tekovinama francuskoga prosvjetiteljstva i koja je aktivno promišljala politička zbivanjima svoga vremena. U svojim je tekstovima započela oblikovati i širiti ideju Europe kakvu danas poznajemo, zbog čega joj pripada posebna zasluga.