Suhi jezik brojki govori kako u Hrvatskoj od njenih početaka do danas jedva da je išta sagrađeno, rušene su tvornice, nove nisu podizane, propadala su poduzeća, a s njima i ljudi, no samo je standard Crkve rastao, sve do mahnitih visina. Božje su kuće na zemlji rasle unatoč ratu, krizi i neimaštini; svojevremeno, još sredinom devedesetih, samo je u Splitu izgrađen takozvani „duhovni prsten“, to jest čak 12 odvratnih betonskih zdanja, goleme kvadrature, u najljepšim dijelovima grada. Ipak posebnu egzaltiranost predstavlja nova zgrada Hrvatske biskupske konferencije što se upravo dovršava u elitnom zagrebačkom naselju Ksaver.
Raskošno zdanje, kilometarske veličine, u konačnici košta čak 16 i pol milijuna eura, ili 1.500 eura po metru četvornom, mada stručnjaci kažu da se moglo izgraditi i za upola manje novca.
Cinični, ignorantski odnos prema javnosti po kojemu su hrvatski biskupi upravo prepoznatljivi, manifestira se najbolje u izjavi šefa Crkve, kardinala Bozanića, kako je on osobno „bio za jednostavniji objekt, ali je presudio zahtjev arhitekta“. A potom i u činjenici da su radnici na završetku zgrade radili i nedjeljama, mada je upravo Crkva bila inicijator Zakona o neradnoj nedjelji, oštro napadajući korporativni kapitalizam, sve tobože u ime zaštite radničke klase.
I dok se božje ovčice potiho zgražaju nad monumentalnim crkvenim zdanjem u Zagrebu, u siromašnom Kninu, gradu u kojemu se od rata nije pokrenula nikakva proizvodnja, u pripremi je gradnja luksuznog pastoralnog centra vrijednog više od osam milijuna eura. Groteskno simptomatično, niknut će baš na mjestu bivše kasarne Jugoslavenske armije, e kako bi jedna ideologija vjerno smijenila drugu, a nezaposleni, polugladni Kninjani mogli opet uživati u prodavanju magle.
Cijeli tekst Heni Erceg pročitajte na Pescanik.com...
Nikola Bajto za Novossti.com donosi pak tekst pod naslovom Crkva “pojela” sredstva za izgradnju 5.000 stanova, a koji počinje ovako:
Nije to novac hrvatskih građana nego inozemnih donatora; nije to novac iz proračuna nego iz ušteđevine Hrvatske biskupske konferencije (HBK); nije to skupa gradnja, Muzej suvremene umjetnosti stajao je tri puta više – nespretno je ovih dana kardinal Josip Bozanić medijima opravdavao gradnju novog sjedišta HBK-a u Zagrebu, pokušavajući na sve načine izvrnuti činjenicu koja već duže vrijeme iritira građane: novcem iz državnog proračuna, hrvatska Katolička crkva financira sve luksuznije projekte, a nije ih se odrekla ni u jeku krize u kojoj nezaposlenost dostiže rekordne brojke.
Kardinal je i za to imao spreman ciničan argument, pa je naveo kako su angažiranjem hrvatskih tvrtki na gradnji velebnog crkvenog zdanja površine 11.000 metara četvornih, s podzemnim garažama, fasadom od poludragog kamena, panoramskim liftovima, skupim sustavom grijanja i raskošnim apartmanima za biskupe, u recesiji bile prehranjene brojne obitelji. A spominjanjem Talijanske biskupske konferencije kao glavnog donatora zdanja, za koje biskupi tvrde da je stajalo 16,5 milijuna eura, crkveni se projekt malne htjelo predstaviti kao – izravno strano ulaganje.
