Kako prenosi H-alter, novi GONG-ov izvještaj o praćenju medija u veljači ove godine pokazao je kako se po početku rada Vlade RH razina političke komunikacije u javnosti dodatno srozala, a istim su putem krenuli i demokratski standardi i kontekst funkcioniranja javnih institucija.
Četvrta runda GONG-ovog praćenja medija obuhvatila je period od 1. do 29. veljače godine, s ciljem identificiranja aktera i medija koji plasiraju diskriminatorne i stereotipne izjave i napise u javnost te konstatiranja kako su one tretirane.
U diskusiji o društvenoj odgovornosti medija najviše se raspravljalo o internetskim portalima koji svojim čitateljima/cama omogućavaju komentiranje članaka pod stvarnim i korisničkim imenima. Iako ta praksa ima za namjeru pozvati čitateljsku publiku na participaciju i iznošenje svojih stavova, ona često dovodi do iznošenja diskriminatornih, mrzilačkih i neprihvatljivih komentara.
Iz građe koja je obuhvaćena praćenjem, izdvojeni su slučajevi koji ocrtavaju najočitije linije problematičnog govora (diskriminatornog, stereotipizirajućeg govora ili govora mržnje) u praćenom razdoblju, uz napomenu kako su se refleksije nekih od njih pojavljivale i u drugim medijskim objavama i polemikama.
Primjeri loše prakse u novinarstvu
Veljaču su obilježile medijske debate o primjerenosti novoizabranog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića za njegovu funkciju. Osim što je poznat po sklonosti revizionističkim stavovima prema Drugom svjetskom ratu te nazivanju antifašizma ‘floskulom bez utemeljenja u Ustavu RH’, u središte medijske pažnje dospio je tekstom i fotografijom koju je u javnost plasirao tjednik Novosti, a koje je ministar pokušao opravdati nazvavši ustaške zločine ‘najvećim moralnim posrnućem u povijesti hrvatskoga naroda’. U drugoj je polovici mjeseca u mainstream medije dospjela i snimka ministrova govora iz 2012. godine, u kojemu se referira na ‘našu najveću nacionalnu tragediju i poraz iz 1945. godine’.
Kao iskaz podrške ministru, članica udruge U ime obitelji dr. sc. Željka Markić, gostujući u emisiji U mreži Prvog na prvom programu Hrvatskog radija, iskoristila je priliku da u javnost plasira tezu o tome kako su kritike novog ministra motivirane islamofobijom. Ova je teza u veljači zaživjela i ponavljana je više puta, od različitih aktera i u različitim medijima, s nastojanjem da se ministrove kritičare kolektivno prokaže kao mrzitelje muslimana.
Nakon što je izdanje poljskog tjednika wSieci od 19. veljače za naslovnicu s temom ‘Islamsko silovanje Europe‘ iskoristilo provokativnu fotografiju na kojoj veći broj ruku tamnoputih muškaraca poseže za bjelkinjom zaogrnutom zastavom Europske unije, većina se domaćih medija očitovala o odabiru tog vizualnog izričaja kao “šokantnom”, “skandaloznom”, “ksenofobnom” itd., ali je na internetskom portalu Dnevno.hr o toj naslovnici osvanuo članak pod naslovom ‘POLJACI DIGLI EUROPU NA NOGE: Naslovnica magazina šokirala istinom!.’
Kolumnist Tvrtko Dolić u svojoj kolumni u tjedniku 7Dnevno od 19. veljače okarakterizirao je Antu Pavelića kao ‘domoljuba’, a ustaški pokret kao ‘slobodarski i ekumenski’, te je ne zadržavši se samo na ocjeni političkog pokreta, o postupcima režima koji je taj pokret uspostavio 1941. ustvrdio: “Hitler je u NDH nametnuo rasne zakone, ali ustaški režim nije slao Židove u Jasenovac. Naprotiv, uveo je ublažavajuće anekse na rasne zakone. Možda nam netko od antifašista zna objasniti zašto su se Židovi Trećeg Reicha najradije sklanjali u Hrvatsku?’
Primjeri dobre prakse u novinarstvu
U emisiji Prvog programa Hrvatskog radija U mreži Prvog od 16. veljače, emitiranoj pod naslovom Porast nesnošljivosti u društvu?, slušateljica koja se telefonski javila u emisiju navela je: “Pa valjda je svima danas jasno da je manjinama u cilju da rasture hrvatsku državu – napadaju nas kao ose, ne daju nam naprijed i stalno forsiraju svoje teme, da su ugroženi. Neka se sjete balvan-revolucije, neka se sjete biće mesa, klaćemo Hrvate! (…) Oni dižu glave!”
Ovom je izjavom slušateljica ustvrdila kako je cilj nacionalnih manjina u Hrvatskoj destabilizacija države i teror nad većinom – što je u najmanju ruku gruba i stereotipizirajuća generalizacija koja je uvredljiva za pripadnike nacionalnih manjina. Voditeljica emisije, Marija Gerbec Njavro isključila je slušateljicu uz riječi: ‘Prekinut ću vas tako da ću citirati premijera Oreškovića: ne smijemo zaboraviti svoju prošlost, ali bolja budućnost mora biti naš cilj.’
Predsjednica RH upozorila je na provokacije i iritacije aktivista, kulturnjaka i predstavnika nacionalnih manjina
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović u otvorenom se pismu osvrnula na prethodno pismo zastupnika srpske nacionalne manjine dr. sc. Milorada Pupovca koji je izrazio zabrinutost zbog ‘atmosfere netolerancije i poruka mržnje’ te naveo slučajeve javnih osoba i organizacija koje su izložene prijetnjama, poput predsjednice VEM-a Mirjane Rakić, glumice Nine Violić i aktivista Zorana Pusića.
U svojem odgovoru, predsjednica je osudila takve postupke, no, dodala je: „Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije. To nikako ne navodim kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama, što držim nedopustivim. Smatram međutim kako u prosudbi neželjenih pojava, uzimajući posebice u obzir i činjenicu da proteklih godina tijela državne vlasti nijednom nisu reagirale na takva izrugivanja i provokacije, treba biti objektivan.“
U bilo kojoj javnoj polemici, ova bi poruka imala narav implicitnog relativiziranja zastrašivanja i prijetnji nasiljem kojemu su izložene prozvane osobe, što je osobito problematično s obzirom na dosadašnje incidente prijetnji ‘nepoćudnim’ osobama u Hrvatskoj. No, dolazeći od predsjednice države, ovakav stav, ma kako diplomatski izražen, ima još ozbiljnije implikacije jer ne izražava jasnu osudu zapaljivog govora – upravo suprotno, upozorava kako su kulturnjaci, predstavnici/e nacionalnih manjina i aktivisti/ce za ljudska prava sami (su)odgovorni za prijetnje koje dobivaju jer ‘provociraju i iritiraju’ najveći dio hrvatske javnosti. U izostanku bezrezervne osude ovakvih incidenata koji su se događali i nastavljaju se događati, ‘najveći dio hrvatske javnosti’ mogao bi zaključiti kako je opravdan svaki nastavak prijetnji, a možda i neki ozbiljniji potezi poduzeti prema onima koji ‘provociraju i iritiraju’.
U GONG-ovom izvještaju zaključeno kako je odgovornost obnašatelja/ica najviših državnih dužnosti da svojim porukama mržnju, zastrašivanje i prijetnje ne relativiziraju, a pogotovo ne prebacuju odgovornost na one kojima su upućeni.
U demokratskim društvima, prešućivanje ili relativizacija prijetnji, pa i njihove eskalacije, od strane vlasti, jedna je od najgorih poruka – aktivistima/cama da se na njih vladavina prava ne odnosi i da ne mogu očekivati zaštitu, a onima koji im žele nauditi da je ‘sezona lova’ otvorena i da reperkusija neće biti.
