Francuska je prošlog tjedna postala druga država u Europi (uz Njemačku) koja je službeno priznala rodni identitet „između žene i muškarca”, prenosi Slate.
Ova će odluka zasigurno smanjiti nepotrebne operacije kojima se interspolna djeca podvrgavaju i kojima im se spol pripisuje prilično nasumično, što, najčešće u pubertetskoj dobi, izaziva ozbiljne psihološke posljedice. Opcija „neutralnog spola” omogućit će osobi da sama utvrdi vlastiti rodni identitet.
Ipak, valja istaknuti da se ovo odnosi isključivo na osobe nenormativnih genitalija koje čine svega 0.05 to 0.06 posto ukupne svjetske populacije. Dakle, kategorija isključuje transrodne ili genderqueer osobe koje se ne identificiraju kao muškarci ili žene.
Zakoni koji se tiču trećeg spola su u većini svjetskih država određeni strogim biološkim determinizmom. U Njemačkoj roditelji interspolne djece mogu u rodnom listu rubriku spola ostaviti praznom, odnosno svoje dijete označiti kao „neodređeno” dok ono samo ne bude spremno odlučiti u svoje ime, tj. na putovnici upisati X pokraj muškog ili ženskog spola.
U Australiji je „nespecificiran” spol rezerviran samo za osobe koje su se odlučile na operaciju prilagodbe spola. Azijske su države nešto progresivnije; indijski državljani i državljanke na glasačkim listićima mogu kao spol označiti opciju „drugo”, a u Nepalu se na svim osobnim dokumentima mogu odrediti kao „treći spol”.
Pakistan i Bangladeš opciju trećeg spola priznaju za tzv. hijre, no u svim navedenim državama interspolne i trans* osobe mogu zatražiti neutralnu klasifikaciju.
Najširu definicju omogućuju Novi Zeland koji je nedavno uveo kategoriju „rodno varijantno” koja uključuje interspolne i trans* osobe, drag umjetnike/ce te različite rodne identitete prepoznate u maorskim i kulturama pacifičkih otoka.
