Svi pričaju o „onoj gej hokejaškoj seriji” koja je iznjedrila brojne osvrte i tejkove koji pokrivaju sve: od yearnanja do goonanja, od muškog do ženskog pogleda, od hokeja do kvir osoba u sportu i njihovih pozamašnih zadnjica, boca vode i pravoslavnih križeva. Ostaje pritom nejasno je li Heated Rivalry uopće dobra serija čija slojevitost može promaknuti prosječnim gledatelji(ca)ma u svojoj prividnoj jednostavnosti ili naprosto površan i prazan projekt pripitomljavanja kvir identiteta za veliko platno.
Budući da smo spletom okolnosti došle u posjed prepiske između slavenskog kerubina Ilye i slatkog sramežljivca Shanea, odlučile smo vam umjesto dosadne analize dati uvid u najerotičniji aspekt njihova odnosa. Bez daljnjeg uvoda, ostavljamo vas njihovoj tekstualno-sekstualnoj razmjeni.
Draga Lily,
nikad me nitko nije tako pohotno gledao kao ti sinoć u hotelu. Još se oporavljam. Vele da je nastala cijela internetska supkultura oko onoga što si radila sinoć, s čašom votke u ruci i manijakalnom požudom na poluotvorenim usnama, dok ti se pogled lijepio za ekran preko kojeg su bile prebačene moje bokserice. U njima sam vidio sebe, golog u potpunosti, uhvaćenog ni u što doli vlastito tijelo. S tobom u njemu, ono nije zatvor, ono nije stroj za svakodnevne treninge i klizanje (iako bih ti svejedno dopustio da se kližeš po ledu u mojim venama) i trpljenje udaraca. Ono je koliba; mjesto koje posjetiš kad ti svijeta bude dosta, kad želiš iščeznuti u nešto drugo, nešto kao šekspirovski „zeleni svijet”, prostor rekonstitucije odnosa. Osjećam se kao da je i to tijelo u tim trenucima malo manje moje, i odjednom je u njemu lakše bivati.
Do iduće sezone,
Jane
Draga Jane,
Блять! Pretjeruješ, kao i obično. Ne radi se o goonanju (to je termin), samo sam te htio vidjeti kako se zadovoljavaš. Nema tu neke dublje filozofije: mi smo naprosto dvije hokejaške zvijezde, a spavaća soba tek je produžetak bojnog polja na ledu. Kad ti naredim da piješ vodu, posrijedi je sportaška disciplina, a kad zurim u znoj što ti kaplje niz bradu, tek se suočavam s posljedicama dehidracije. Mi smo samo vruće suparnice, i tu nema dublje čežnje od upražnjavanja fizičkih potreba. Voda je potrebna da suparništvo ostane vruće i da ne presuši. To su puki zakoni fizike.
Razbit ću te na ledu,
Lily
Hladni suparniče,
kako bih volio da naše uzavrelo rivalstvo otopi led i da oboje možemo biti u vodi! Ali, vrijeme prolazi, a mi se ne mijenjamo. I fizički ostajemo isti – zbog vizažista koji se brine o tome da i moja i tvoja koža imaju sjaj čistoga ekrana te holivudske dijete za istesana tijela – a ni naša se dinamika nije nešto promijenila kroz prve dvije epizode. Zaista, što da djevojka radi jedne usamljene noći u Montrealu? Razmišljam o devet golova u idućoj utakmici, po jedan za svaki inč, pitam se koji metrijski sustav koriste u Rusiji i uviđam da je vrijeme koje provedemo zajedno prekratko da te pitam sve stvari koje me zanimaju.
Ako Boston pobijedi... ali ne mogu se praviti da uopće razumijem hokej. Ovdje mu se pristupa na isti način na koji to radi Guadagnino u Izazivačima. Sport je samo paravan za tjelesne izlučevine i ono što rade sportaši kad nisu na terenu. Što mi ostaje nego prihvatiti pravila igre? Međutim, ne mogu se oteti dojmu da ti govoriš o fizici, a ja naslućujem kemiju.
Samo probaj,
H.
Vrući suparniče,
baš si grozan u sekstanju. Manje priče, više akcije.
Btw. ne znam tko je birao soundtrack, zašto svaka scena seksa ima baladu u pozadini?
I.
Ljubavniče,
žuriš sa zaključcima. Evo, upravo je bila scena seksa u kojoj je svirala jeftina tehnjara. Možda je to više po tvom ukusu? Kako god, trebam te. Posebno sad, kad je cijelih sat vremena vrlo kratke sezone otišlo na priču koja nema veze s nama, već centrira neka druga dva lika. Zanimljiva narativna strategija, prepoloviti seriju na prije i poslije interludija u kojem se uvode još dvije seksi figure u tajnom odnosu, kao da je neko zrcaljenje posrijedi. Možda tako ni „vruće suparništvo” nije samo naša priča, nego komentar na društvo, nešto u čemu se mogu pronaći drugi? Nogometaške ormaruše državne reprezentacije, pokoja tenisačica ili bacačica diska? Tko je uopće osvojio zadnju sezonu i čega? Ja na ledu vidim samo tebe i tvoj pak.
Na internetu vidim teorije o tome da naša priča nije ništa doli paravan za ženske erotske maštarije, kompleksno istraživanje žudnje ili pokazatelj krizne situacije koja nastane kad kvir osobe dođu u godine kad im prijatelji_ce stupaju u brak i odlučuju imati djecu, dok se mi razvlačimo po hotelskim sobama i sanjarimo o budućnosti koju kao sportske megazvijezde ne možemo imati. Možda je samo sve postalo toliko isprazno da se zaista sve može upisati u sve? Naposljetku, na ledu je vidljiv svaki trag, iako se radi samo o zamrznutoj površini vode. Vrućina će sve obrisati, a globalno zatopljenje možda je tako bitniji problem za našu seriju nego što se na prvu može činiti.
Pun pitanja,
H.
Dragi H.,
Почему ты должна быть такой идеальной? Мне становится всё труднее притворяться, что ты меня раздражаешь. Чем больше времени я провожу с тобой, тем больше понимаю, что скрывается за сексом, за желанием, за словами. Неужели это возможно?
See you next season,
Rozanov
Dragi Rozanove,
ne govorim ruski, a titlovi koje sam skinuo na OpenSubtitles prevode ili samo engleski ili ništa. Pitam se što se nalazi iza jezika dok pokušavam iz konteksta shvatiti o čemu razgovaraš sa svojim starim ili s mrakom kad zaspiš.
Sve više tvoj,
Hollander
Dragi Hollandere,
previše je riječi da se tako malo kaže.
Я тебя люблю.
Ilya
Dragi Ilya,
zašto me izbjegavaš? Želiš seks, samo seks? Zaista, vjerovao bih ti prije samo dvije epizode. Ali zašto mi onda šapućeš na ruskom, kakve su to slatke nerečenice? Zamisli samo, što ako nešto postoji i iza seksa, iza žudnje, iza yearnanja i/ili goonanja? Postoji li mjesto gdje muški pogled zaškilji, oslijepi, gdje se otvara neka vizija svijeta u kojoj nismo samo dva muškarca, suparnika, gdje se ne radi samo o tome tko kome zabije gol i gdje priča ne završava u trenutku klimaksa?
Želim te u svojoj kolibi, želim te uživo, želim s tobom izgraditi svijet koji pripada samo nama. Možda u njemu nismo samo sportaši? Imaš li hrabrosti doći? Izazivam te.
Tvoj,
Shane
Dragi Shane,
sve stvari koje si mi rekao lete mi kroz glavu, lete, lete mi kroz glavu. Sve sve stvari koje si mi rekao lete mi kroz glavu, lete, lete mi kroz glavu, i to mi nije nije nije dosta. Da te doslovno prevodim ili da te tražim izvan jezika, i kako da to napravim a da ne odem u puku objektivizaciju tvoga tijela i svega što s njim želim raditi? Zašto svaki put kad sam s nekim drugim mislim samo na tebe i zašto je to misao koja me prevali preko ruba? Ne mogu te gledati s drugima, briga me što ti je prijateljica i što tako normalno reagira na tvoju mlakost sa svima osim mene. Trebalo bi mi biti drago što imaš podršku.
Previše tvoj,Ilya
Dragi Ilya,
zašto mi nisi odgovorio na zadnju poruku? Gledam te već četiri epizode i čeznuće je gotovo taktilno. Iako smo započeli s prosječnim scenarijem za pornić, godine prolaze, tenzije rastu, a žudnja samo raste i zahvaća i tvoj six-pack i tvoj pozamašni pak i naš tajni pakt. Znaš, na početku sam ti gotovo povjerovao da tu zaista neće biti ničega značajnoga, da je posrijedi nešto čisto karnalno, jer se, rekao si, radilo samo o dominaciji, kako na ledu, tako i u toplini naših ustrljanih tijela. Ali možda smo se prevarili.
Dok sam te sinoć kako u klubu gledao kako s djevojkom plešeš na remiks „All The Things She Said” (uzgred, izrazito campy izbor koji pokazuje nešto veću količinu svijesti nego što sam dosad vidio u našoj seriji; nagovještava li lezbijska himna i lezbijski pomak u našem odnosu? ili sam Ya Soshla S Uma?), shvatio sam da se ljubav kakvu želim ne da ispuniti samo tjelesnim izlučevinama, nego da mi treba nešto puno nježnije i blaže; riječi i riječi lete mi kroz glavu, razmišljam o jeziku kao točki kontakta, razmišljam o tome kako me zaljubljeno držiš kao što se ja držim ekrana na kojem svjetluca tvoj oznojeni torzo, i nije mi, nije mi dosta. Razmišljam kako bi bilo upoznati te na tvom jeziku, i je li jezik kojim govorimo to što stvara ovu neonsku ružičastu barijeru kroz koju me gledaš dok plešeš s nekim drugim, o-o-oooo, kao da smo samo pop-pjesma.
Fuck it I love you,
Shane
Dragi Shane,
znaš, sve bi bilo lakše da su tražili od Carly Rae Jepsen da napiše originalnu pjesmu za seriju. Ona tako odlično pjeva o čežnji da ja svoju ne bih morao ni iskazati, a kamoli napisati, već ti samo pustiti pjesmu. Usto je Kanađanka, kao i ti. Više sreće iduće sezone, valjda – ako je bude. Koliko god mi lijepo zvučalo sve što govoriš, vrlo konkretne stvari stoje između nas: Rusija, moja obitelj, moj otac koji samo što nije umro i ah, ta homofobija. Zar je i ovo samo još jedna od izlizanih pederskih priča s tragičnim krajem? Izostanak Carly Rae Jepsen kao da nas upravo tamo vodi.
Call Me Maybe
Ilya
Dragi Ilija,
kad već želiš konkretno i džepsenovski, stvari stoje ovako: I wanna cut to the feeling. Razbio sam se na utakmici i trenutno sam u bolnici, želim da me posjetiš. Kad ti stari umre, želim da objasniš neke stvari svom parazitskom bratu. Kad prizdravim, želim da se useliš sa mnom u moju kolibu na cijelo ljeto. Možda u njoj možemo stvoriti prostor za budućnost, možda nam to zagarantira drugu sezonu.
Možda ti treba samo to da na TV-u vidiš nečiji coming out da pristaneš – možda si povodljiviji nego što sam mislio. Možda postoji više mogućnosti od tragičnih krajeva i možda nas identitet može povezati s drugima, a ne samo odvesti u izolaciju. Možda muškarcima zaista sve treba crtati, ali možda im se može i nacrtati.
Voli te
Shhh.... Jane
Draga Jane,
pročitala si me kao poglavlja Ane Karenjine u kojima nitko ne kosi travu. Možda točka našeg susreta nije muški jezik, penetrativan i objektivizirajući, ni imperijalistički ruski ni engleski, nego neki treći jezik koji ne pripada ni meni ni tebi, neki koji ćemo uspostaviti zajedno u tvojoj kolibi. Možda se suparništvo može pretvoriti u pobratimstvo, a gej odnosi mogu biti više od seksa i bježanja. Možda si u pravu. Možemo pokušati.
Voli te
Ljiljana
Draga Ljiljana, prekrasni cvijete,
led se topi pod težinom ljeta i pod nama je samo voda. Ona možda i pamti tragove koje su klizaljke nekad ostavile na površini, ali vodena je površina i pučina za nove mogućnosti. Dobili smo ono što smo htjeli. Šteta što smo u mom autu, a ne na brodu, i što se ne otiskujemo na put do kraja svijeta, nego odlazimo iz kuće mojih staraca i njihovih marketinških planova prema idućoj sezoni. Svejedno, biram tu stvarnost naspram ormara i tragičnog kraja.
Nikad odlučnija,
do iduće sezone,
Jana
Draga Jana, vodo s porukom,
od samog si početka dio moga imena i ne postojim bez tebe, to mi je sad jasno. Nema života bez Drugoga. Tko bi rekao da se na našu priču može i krindžati i uzdisati i napaliti, da ona stvarno može biti toliko stvari koje međusobno supostoje i ne moraju dokinuti jedna drugu, da možemo biti različitih rodova, boja, glumačkih sposobnosti i narativnih postupaka. Kako je lijepo biti kvir i sadržavati tolike kontradikcije. Možda zaista cijelo vrijeme pišemo samima sebi, ili nekim manjim verzijama sebe koje konačno mogu svjedočiti kvir pričama u popularnoj kulturi, a ne samo tražiti savršenu reprezentaciju. Ljubav nije sport; ljubav može biti igra.
U tom tonu tvoja,
do iduće sezone,
Lil Jana
