Objavljeno

Dječje igračke danas su više rodno separirane nego prije 50 godina

Povijest igračaka pokazuje da su igračke, u vremenima kada su diskriminacija žena i seksizam bili društvena norma, bile rodno neutralnije u odnosu na one danas. Naime, u 20. stoljeću polovina marketinških rješenja nije bila rodno kodirana, a do devedesetih godina uloga princeze nije bila poznata. Stvari su danas drugačije.

Prema nedavno provedenom sociološkom istraživanju Carol Auster i Claire Mansbach, današnji Disneyjev online dućan nema nijednu igračku koja nije kategorizirana prema rodu, odnosno nijednu igračku koja bi bila „i za dječake i za djevojčice“. 

Sociologinje ističu da podjela koincidira s pojavom masovne proizvodnje. Naime, posebne linije za dječake i djevojčice kreiraju se zbog želje za profitom, no istovremeno i kondicioniraju.

Dakako, niti igračke 20. stoljeća nisu bile u potpunosti oslobođene rodnih podjela. U razdoblju od 1920. do 1960. godine  igračke za djevojčice bile su usmjerene na majčinstvo i kućanske poslove, dok su one za dječake stavljale naglasak na tehničke djelatnosti.  Zbog sve većeg broja zaposlenih žena, demografskih promjena i drugog vala feminizma, 1970. godina broj rodno kodiranih reklama značajno pada.

U Searsovom katalogu iz 1975. godine manje od dva posto igračaka specijalizirano je za dječake/djevojčice, a sedamdesetih se pojavljuju i oglasi koji prkose rodnim stereotipima: dječaci se igraju šalicama i tanjurima, dok se djevojčice portretiraju kao male liječnice ili znanstvenice. Tijekom 80-ih, rodno neutralno oglašavanje opada, a već je 1995. u Searsovom katalogu gotovo polovica igračaka rodno podijeljena.

No, krajem stoljeća marketing se više oslanja na ‘implicitni’, nego na ‘eksplicitni’ seksizam, odnosno rodne razlike su suptilnije iskazane, primjerice bojama, a uvedene su i nove rodne uloge, poput princeza ili akcijskih junaka. U biti, ‘mala kućanica’ iz 50-ih postala je ‘mala princeza’. Te uloge jasno portretiraju moćan maskulinitet, kojeg odlikuju vještine i pasivan feminitet usmjeren na međuljudske odnose.

Svemu je kumovao i koncept Muškarci su s Marsa, a žene s Venere koji ističe da žene zbog vlastite ‘prirode’ gravitiraju nekim društvenim ulogama, a ne zbog odnosa moći u društvu. Nova rodna podjela doduše ističe moć izbora i slobode, no ona ne propituje rodne stereotipe. Riječ je o priči koja je preformulirana kako bi bila prihvatljiva ‘postfeminističkoj’ eri: djevojke mogu biti sve što žele, sve dok govorimo u terminima tjelesnosti i pasivnosti.

U navedenu sveprisutnost rodnih stereotipa uvjerile su se nedavno i članice francuskog feminističkog kolektiva efFronté-e-s. Štoviše, zaključile su, da se nakon prosvjeda  zbog ‘rodne ideologije’ u školama, situacija samo pogoršala.

 “Studije pokazuju da neke roditelje smiruje kada dječaci loše postupaju s lutkama. Boje se da im sin ne postane homoseksualac. Reprodukcija stereotipa smiruje roditelje”, istaknula je sociologinja Mona Zegai.

Žestoki prosvjedi zbog eksperimentalnog školskog programa koji je htio uvesti perspektivu rodne jednakosti, ugušili su i rijetke pozitivne inicijative koje su se u međuvremenu pojavile. Primjerice, iz kataloga lanaca Hyper i Super nestale su fotografije dječaka i djevojčica koji se igraju istim igračkama. Sociolozi to objašnjavaju strahom od slabije prodaje.

Članice pariškog Femena, odjevene u princeze i sluškinje protestirale su na ulicama Pariza i pokušavale osvijestiti kupce, a rasprava se preselila i u francuski Senat.  U izvješću znakovitog naslova Igračke: prva inicijacija u jednakost stoji da dječje igračke imaju “odlučujuću ulogu kao instrumenti učenja i razvijanja vještina” te da se kroz ponavljanje stereotipa ograničava kasnija profesionalna orijentacija djece.

Senat je izdao i niz preporuka proizvođačima igračaka: ukidanje oznaka ‘dječak’ i ‘djevojčica’ iz kataloga i dućana, razvrstavanje  proizvoda po tipu aktivnosti i po godinama te uvođenje fotografija dječaka i djevojčica u zajedničkoj igri na ambalažu.

No situacija je puno kompleksnija. Čak i kad bi roditelji kupovali drugačije igračke, „uvijek postoje škola i televizija koje će podsjetiti djecu na realan poredak stvari”, ukazala je Zegai. Zbog toga je u Francuskoj, predloženo i pokretanje nacionalne kampanje kojom bi se šira javnost senzibilizirala za pitanja jednakosti. [J.J./A.V.] TheAtlantic


Povezano