Platforma za reproduktivnu pravdu poziva vas da pokažete otpor, da pokažete da ne odustajete od solidarne borbe protiv sustava koji ženama okreće leđa.
Pošaljite fotografiju u kojoj se ogleda otpor patrijarhalnoj i kapitalističkoj svakodnevici, fotografiju na kojoj crvenom bojom poručujete da će se žene uvijek oduprijeti nakanama i interesima onih koji žele upravljati ženskim tijelima i podčiniti ih. Fotografije možete slati u inbox Facebook stranice Platforme za reproduktivnu pravdu.
“Na Dan crvenog otpora još jednom poručujemo: Hrvatska je ženama okrenula leđa. Ne štiti nas od nasilja, uskraćuje nam zdravstvenu skrb. Pandemija novog koronavirusa samo je produbila postojeći problem – pobačaj u Hrvatskoj nije dostupan. Nedostupan je jer ga nema tko obavljati i jer ga žene ne mogu platiti,” poručuju iz Platforme.
Potvrdilo je to i istraživanje Platforme za reproduktivnu pravdu iz travnja ove godine: u 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova nemoguće je obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti odgovor na pitanje vrše li pobačaj.
Osam ogledala je za osam zdravstvenih ustanova koje nam uskraćuju skrb, kojima zdravlje i životi žena nisu prioritet.
Osam ogledala je i za osam sati rada. Svjedočanstva žena o kršenju radničkih prava dolazila su pretežno iz uslužnih i proizvodnih djelatnosti, prvih na liniji izloženosti zarazi. Najpotplaćenije radnice, poput čistačica u bolnicama koje danonoćno dezinficiraju kontaminirane prostore, nisu dobile ni zahvale niti priznanja, a kamoli pravedne plaće za rad u otežanim uvjetima.
Osam ogledala je i za osam sati odmora – odmora koji žene provode u drugoj, “kućanskoj” smjeni. Rad od kuće i kućanski rad slično zvuče, ali tu svaka sličnost prestaje. Osam ogledala je i za osam sati sna, koje su mnoge, zajedno s domovima, izgubile u zagrebačkom potresu. Takav život, nesiguran i neizvjestan, za izbjeglice, tražiteljice azila, za beskućnice – odavno je svakodnevica. Premda su jedna od ranjivijih skupina u društvu, na vrhuncu zaraze nije osiguran smještaj za beskućnice. Uvjeti u migrantskim kampovima pogoršani su, a odnos prema migrantkinjama najbolje opisuje riječ dehumanizacija.
Novo normalno za žene je staro normalno: nedostatna zdravstvenu skrb, nasilje, potplaćenost i teret kućanskog rada. Rada kojeg kapitalizam zgodno pakira kao ljubav, jer za ljubav se, naime, ne plaća satnica.
Poručujemo: odbijamo još jednom stisnuti zube, još jednom podmetnuti leđa i na njima iznijeti još jednu ekonomsku krizu!
“Prošle godine pozvale smo vas da okrenete leđa klerikalnoj paradi koja je hodala gradom za zabranu pobačaja. Iako je pandemija privremeno spriječila ultrakonzervativne ideje da “miroljubivo” hodaju ulicama gradova, Grad Zagreb, isti onaj koji je financirao klerikalnu paradu svih ovih godina i koji je odbio osigurati siguran smještaj žrtvama nasilja, izvjesio je zastave pobornica i pobornika prisilnog rađanja. Da borba navodnih zaštitnika obitelji nije usmjerena isključivo protiv žena, njihovog zdravlja i života, već nastoji ograničiti i druga ljudska prava poput prava LGBTIQ+ osoba i nacionalnih manjina, simbolički su pokazale upravo izvješene zastave – zamijenile su zastave duginih boja, zastave različitosti i ljubavi,” kazale su aktivistkinje Platforme za reproduktivnu pravdu.
