Sram je neizgovorena epidemija, tajna iza mnogih oblika problematičnog ponašanja. Brené Brown (na slici), čiji je raniji razgovor za TED, portal posvećen idejama vrijednih širenja, o ranjivosti postao viralni hit, istražuje što se može dogoditi kada se ljudi suoče sa sramom.
Sram je neizgovorena epidemija, tajna iza mnogih oblika problematičnog ponašanja. Brené Brown znanstvenica je i profesorica na Sveučilištu u Houstonu, a njezino područje rada obuhvaća studije ranjivosti, hrabrosti, autentičnosti, suosjećanja i sramote. 'Houston Women's Magazine' proglasio ju je jednom od najutjecajnijih žena u 2009. godini.
U svom govoru za TED o sramoti, Brown se oslanja na prethodno predavanje o ranjivosti koju ne smatra slabošću, već suprotno, definira ju kao emocionalni rizik, izlaganje i nepredvidivost koji nam ispunjavaju svakodnevicu. S toga, ranjivost je više od svega hrabrost, biti ranjiv/a znači biti iskren/a i vidljiv/a.
Iz ranjivosti se rađa inovacija, kreativnost, promjena i stvaranje nečeg što nikada prije nije postojalo. No, ne možemo istinski razumjeti povezanost ranjivosti i hrabrosti ako ne razgovaramo o sramu, koji mnoge ljude paralizira.
No, upravo je to smisao života, „ući u arenu“ i biti uvelike smion/a i odvažan/a, iako nam sram u obliku gremlina govori: „Uh, uh, nisi dovoljno dobar/a!“, jer u 99% slučajeva naši najveći kritičari koji nam se podsmjehuju smo mi sami.
Iako i muškarci i žene osjećaj srama doživljavaju jednako, on je rodno obilježen. Za žene, sram je, smatra Brown, učini sve, učini sve savršeno i nikad ne dopusti pokazati koliko je to teško. Sram je za žene mreža i splet između očekivanja, nedostižnog i konlikta o tome tko trebamo biti.
Za muškarce, sram je jedno: ne biti slab, a takva očekivanja podupiru i žene. „One bi radije da umrem na bijelom konju, nego da me gledaju kako s njega padam.“
Kada je znanstvenik Mahalik na Sveučilištu u Bostonu upitao žene što bi trebale učiniti da „udovolje“ normama ženstvenosti, odgovori su bili: biti simpatična, mršava, skromna i koristiti sve dostupno za bolji izgled. Muškarci su muškosti potvrdili kroz kontrolu emocija, posao na prvom mjestu, status i nasilje.
Sramota je epidemija u našoj kulturi. I kako bismo ju nadišli i pronašli svoj put natrag jedni drugima, moramo razumjeti kako ona utječe na nas, na načine na koje odgajamo djecu, radimo, doživljavamo jedni druge i najbitnije, moramo osvijestiti empatiju jer je ona antipod sramu. „Dvije najmoćnije riječi za pobjedu srama su: ja također!” TED... [A.L.]
