Objavljeno

Branka Lukačević Gregić: Kako je dizanje kredita postalo ravno uzimanju otrova

Branka Lukačević Gregić, bivša zaposlenica Hypo banke, ekonomistica koja danas savjetuje Udrugu Franak u tužbi protiv banaka smatra da je korištenje neznanja dužnika bilo protuzakonito.

„Banke se pozivaju na činjenicu da ste ugovor potpisali, kao da to znači i da ste ga u cijelosti razumjeli. A vi ste dovedeni u zabludu, jer ugovori o kreditu su uglavnom tako koncipirani da vas ne informiraju o svim potencijalnim opasnostima koje iz njih proizlaze.

Valutna klauzula, promjenjiva kamata i obračun u anuitetima su dozvoljeni, kada ih promatramo odvojeno, ali iskombinirate li sva tri parametra u jednom kreditnom ugovoru, vi ste trajno egzistencijalno ugrozili potrošača korisnika kredita, a da on toga nije svjestan. On nije financijski stručnjak i ne mora poznavati međuodnose tih parametara.

Kombinacija anuitetne otplate s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom, koja dopušta da korisnik kredita svakim povećanjem kamate sve manje otplaćuje glavnicu i sve više plaća kamatu, daje toliko toksičan kreditni proizvod da me nitko u HNB-u neće uvjeriti da to nisu znali. To je pomno smišljen i planiran bankarski proizvod”, izjavila je Branka.

Iako se HNB pozivao na vlastito upozorenje da su ti krediti rizični, Branka smatra da je time HNB priznao da je znao što se plasira na tržište. „To je kao da ministar zdravstva kaže da na tržištu postoji lijek za trenutačno ublažavanje glavobolje, ali će dugoročno izazvati karcinom. I onda, nakon što je to rekao, proizvod ostavlja na tržištu. Hoćete li ga vi konzumirati ili ne postaje pitanje vaše slobodne volje i činjenice jeste li uopće čuli upozorenje. Regulatori postoje zato što nismo svi financijski eksperti, nutricionisti, farmaceuti, liječnici... To se od prosječnog potrošača počelo sve češće tražiti, a to je krivi smjer!”

Na činjeničnom stanju koje je navedeno u tužbi i koje je neoborivo, Branka temelji optimizam da će Udruga Franak dobiti banke na sudu: „Prema Zakonu o obveznim odnosima (ZOO) nije ispoštovana ravnopravnost ugovornih strana i jednakost činidbe, a kada je Zakon o zaštiti potrošača (ZZP) u pitanju, osnovno pravilo - transparentnost - apsolutno nije poštovano. To je jednostavno dokazati. Banke su u ovom slučaju poštivale samo Zakon o kreditnim institucijama koji je manjkav i ponašale se po principu „ono što nije zabranjeno je dozvoljeno”.

Cjeli intervju s Brankom Lukačević Gregić pročitajte OVDJE. [A.B.] Danas.net...


Povezano