Ususret dodjeli Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo industrijskoj dizajnerici Blaženki Kučinac, HDD je objavio razgovor zamišljen kao dijalog dizajnerica dviju generacija – Blaženke Kučinac i Sanje Rotter.
Nagrada će biti uručena krajem godine u Muzeju za umjetnost i obrt povodom Izložbe nagrađenih radova 19/20 i promocije novog Pregleda hrvatskog dizajna.
Kučinac (r. 1937.) je dizajnerica s dugogodišnjim iskustvom rada u drvnoj industriji. Kao jedina ženska predstavnica na Odjelu za unutarnju arhitekturu završava Školu primijenjene umjetnosti 1955. i dolazi u zagrebačku tvornicu pokućstva Mobilia na poziciju „industrijskog estetičara”. U tehničkoj službi stječe prvo iskustvo rada u struci te uređuje proizvodni program i oprema uredske prostore.
U Tvornici namještaja Ivo Marinković u Osijeku provodi većinu svog radnog vijeka kao glavna projektantica na Odjelu za oblikovanje gdje projektira i nadgleda razvoj serijske proizvodnje raznih elemenata i sustava za opremu interijera. Njezina serija Osijek I, II i III proizvela se u 250.000 garnitura, a većina modela izvozila se u Englesku, Švicarsku i bivši SSSR.
Bavila se i razvijanjem modularnih sistema promišljene kombinatorike koje nerijetko prijavljuje na strukovne revizijske izložbe poput 12. zagrebačkog salona, bijenalne izložbe dizajna BIO u Ljubljani i Beogradskog salona. Usavršava se na Šumarskom fakultetu na Odjelu za oblikovanje namještaja pod mentorstvom profesorice Milice Rosenberg, u trajanju od četiri semestra. Do umirovljenja radi kao arhitekt-savjetnik u robnoj kući Šipad, a u obrtničkoj zadruzi Solidarnost u Zagrebu sve do 1991. godine. (izvor: dizajnerice.com)
“Da bi nešto od predloženih ideja uspjelo, morala sam rješavati puno raznoraznih problema u proizvodnji, pa i u prodaji; prije svega uvjeriti sve redom od direktora do radnika, zbog čega nešto predlažem. Moj stav je bio da proizvod mora biti prilagođen tehnologiji i oblikovno privlačan potrošačima, da se na tržištu prodaje bez reklame. A tržište je najbolji kritičar,” rekla je Kučinac.
“Blaženka je zajednici dala doprinos koji joj od te iste zajednice nikad nije odgovarajuće uzvraćen – ni kroz arhivu produkata i dokumentacije, niti kroz priznanje individualnog autorstva namještaja koji je oblikovao nebrojeno mnogo prostora za stanovanje, materijalne okoline i kolektivne svijesti mnogih generacija,” navodi Sanja Rotter u tekstu.
Razgovor u cijelosti možete pročitati ovdje.
