Kao jedan od najvećih problema u državi nova vlada ističe upravo negativna demografska kretanja i statistike koje ukazuju na to da je Hrvata i Hrvatica sve manje, jer osim što su mnogi/e bolju budućnost odlučili/e potražiti u drugim zemljama, natalitet u Hrvatskoj je drastično pao. Zabrinuta za ovakvu situaciju u državi, nova je vlast odlučula osnovati ministarstvo demografske obnove, a Tomislav Karamarko je prije izbora najavio da će osigurati 1,000 eura za svako rođeno dijete.
Međutim, jednokratna isplata novčanog iznosa, pomoću kojega djetetu možete eventualno osigurati kolica i krevet, neće umanjiti poražavajuće statistike s kojima se susreću majke u Hrvatskoj.
Valja stoga podsjetiti na istraživanje „Položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada“ koje je provela Udruga RODA u suradnji s HZZ-om i pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić, koje je otkrilo da je 55% žena koje su bile trudne i koristile svoja zakonska prava, poput porodiljnog dopusta, ostalo bez posla. Od toga je u 34% slučajeva žena bila suočena s neprodužavanjem ugovora o radu, a 21% žena je dobilo otkaz zbog trudnoće i korištenja prava vezanih uz rođenje djeteta.
Istraživanje je pokazalo kako se žene susreću s diskriminacijom i na razgovorima za posao, gdje je njih čak 76 prilikom razgovora za posao moralo odgovarati na pitanja o bračnom statusu i planovima te obiteljskoj situaciji, kako bi poslodavac u svoje odluke o zapošljavanju mogao uključiti i tzv. ‘rizik od dodatnih troškova zbog trudnoće’, iako takvo postupanje predstavlja spolnu diskriminaciju zabranjenu pozitivnim zakonodavstvom.
Također, žene koje nakon povratka s porodiljnog dopusta zadrže svoje radno mjesto, često se susreću sa ne produžavanjem ugovora na određeno (46%), smanjenjem ili uskraćivanjem godišnjeg odmora (45%), nižom osnovnom plaćom (40%), ugovorom na određeno (27%), smanjenjem dodataka na plaću (24%), oduzimanjem projekata, konkretnih zadataka, klijenata i sl. (20%), prebacivanjem na drugo radno mjesto (8%), uskraćivanjem nematerijalnih privilegija (7%) ili uskraćivanjem materijalnih sredstava (5%).
Rezultati istraživanja su pokazali kako su žene u dobroj mjeri svjesne da je teret brige za djecu u najvećoj mjeri na njihovim leđima te da mogu očekivati tek ograničenu pomoć u njegovom uravnoteživanju s profesionalnim ambicijama i obvezama. Kako je u hrvatskom društvu još uvijek čvrsto ustaljena rodno uvjetovana raspodjela tereta vezanog oko brige za djecu unutar obitelji, nemoguće je govoriti o stvarnoj jednakosti prilika na hrvatskom tržištu rada za žene i muškarce. [E.H.]
